Prvi hrvatski trgovački brod koji je krcao žito u jednoj, od ratom zahvaćenih ukrajinskih luka, jest “Sveti Dujam” splitskog “Jadroplova”.
Radi se o brodu za prijevoz sipkih tereta, izgrađenom 2010. godine, vjerovali ili ne u “Brodosplitu”, dužine 189,9 metara i širine 32,24 metra, koji se u trenutku našeg razgovora (jučer oko 13.30 sati) s kapetanom Josipom Radićem, zapovjednikom broda i posadom nalazio u blizini Bospora i s tim “ukrajinskim” žitom je plovio prema Kini.
Splićanin je tako postao prvi hrvatski kapetan koji se nalazio na čelu broda koji je ukrcao žito u Ukrajini, a do njega smo došli uz veliku pomoć poslovodstva “Jadroplova”.
- Evo, mi se sada nalazimo ispred sjevernog ulaza u Bospor i plovimo prema Kini, a do odredišta će nam biti potrebno najmanje 25 dana. Svi smo na brodu dobro, živi smo i zdravi.
U luci Čornomorsk, koja se nalazi nešto južnije od Odese, bili smo od 22. listopada, a odvezali smo se 1. studenoga. U brod smo ukrcali 31.300 tona žita, iako je nosivost broda 52.096 tona, ali zbog ograničenoga gaza nismo mogli više krcati - ističe kap. Radić.
Strogi režim plovidbe
Do ukrajinskih luka se dolazi po vrlo strogom režimu plovidbe. Uobičajeni plovni putovi su izvan funkcije, pa se za uplovljavanje i isplovljavanje koriste koridori izvan kojih nije preporučljivo ploviti.
- Najprije smo se usidrili ispred Odese, gdje smo čekali kontrolu. Do Odese smo došli kroz koridor širine tri milje i tu smo čekali. Nakon što nam je dopušteno da plovimo dalje, krenuli smo ponovno kroz koridor i nakon sat i pol došli smo u Čornomorsk.
Na sidrištu ispred Odese čekaju svi brodovi koji moraju uploviti u neku od ukrajinskih luka. Nakon ulaska u Čornomorsk ponovno je bila kontrola ukrajinskih vlasti. Rusa nigdje nismo vidjeli. Svi se brodovi moraju držati tih koridora jer je vrlo opasno izići iz njih. Kažu da su minirani - ističe naš sugovornik.
Na ulazu u samu luku Čornomorsk brod je morao proći plovnim kanalom.
- Da, plovnim kanalom u kojemu je jedan trajekt potopljen, a drugi stoji pokraj kanala. Mislim da im ti brodovi služe kako bi Ukrajinci eventualno zaustavili ruske brodove, ako ovi budu htjeli zaposjesti luke. Napokon, po dolasku u luku smo se vezali za obalu i čekali ukrcaj koji ide dosta sporo.
Naime, radi se o starim lučkim dizalicama i moram reći da se sve odužilo. Tome treba dodati i činjenicu da su na dnevnoj bazi oglašavane opasnosti. Luka tada službeno prestaje s radom, međutim oni ipak rade i ukrcavaju. Tek, ako se zapuca negdje blizu onda rad prestaje.
Moram reći da na svu sreću, u 10 dana boravka u Čornomorsku nismo vidjeli ni čuli pucnjavu. Jedino što se vidi je crni, gusti dim, kada smo prolazili pokraj Odese i to iz smjera Hersona - naglašava zapovjednik “Svetog Dujma”.
Posada je čak mogla izići i vani, u grad.
Komplikacija na kraju ukrcaja
- Nitko to ne brani, ali nitko se nije usudio napustiti brod. Nije sigurno i ne valja se igrati, kockati s takvim stvarima. Nismo bili jedini brod u Čornomorsku, bilo ih je još tri ili četiri i oni su također ukrcavali teret. Sve je manje - više prošlo dobro, no zakompliciralo se prema kraju ukrcaja.
Naime, prema informacijama koje smo dobili Rusi su bili izišli iz ovog ugovora o ukrcaju i prijevozu žita. Budući da Rusi zajedno s Turcima i UN-om daju potvrde za plovidbu, taj sektor nije radio. Postavilo se pitanje kako ćemo dobiti dozvolu za isplovljavanje.
Tada smo izišli iz luke na sidrište i čekali da se situacija normalizira. Bilo je nešto brodova koji su nastavili ploviti bez te dozvole, ali u dogovoru s menadžmentom naše kompanije nisam htio riskirati. Rusi te mogu zaustaviti i sprovesti u svoje luke, tko zna što se može dogoditi - smatra kap. Radić.
Brod sada plovi prema luci u blizini Hong Konga.
- Plovim već gotovo 20 godina, ovo mi je drugi brod kao zapovjedniku i moram reći da nikada do sada nisam bio u nezgodnijem položaju. Ma, nije nikoga strah, posao se mora napraviti, brod i teret ne smiju čekati, ali nelagoda je prisutna kod sviju.
Nije baš ugodno kada ti se na brod penju vojnici pod oružjem, onda je situacija napeta. Nikada još nismo bili u ratnoj zoni i to je ono što je neugodno. Interesantno, cijelo vrijeme boravka u tim vodama nismo vidjeli niti jedan ruski ratni brod - dodaje naš sugovornik.
Da bi se došlo do Čornomorska mora se proći i pokraj Krima.
- Nije Krim tako blizu, ali svakako prolazimo pokraj njega. Naravno, opet se moramo držati koridora, jer je plovidba izvan njih opasna. Tako smo prolazili koridorom između Sevastopolja i famoznog Zmijskog otoka, koji je zapravo najobičnija škrapa. Iako se cijela posada, nas 20, gotovo svakodnevno čujemo sa svojim obiteljima, htio bih reći da je sve prošlo dobro, da nikome ne fali dlaka s glave i da idemo dalje.
Gdje će brod biti nakon što iskrcamo žito u Kini, to nitko ne zna, jer smo u tramp servisu pa nas može “baciti” bilo gdje na svijetu. Tko zna, možda se vratimo ponovno u Ukrajinu, krcati žito - zaključuje kap. Radić.
Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego kapetanu Radiću i njegovoj posadi zaželjeti mirno more i skori povratak svojim obiteljima.