StoryEditor
Ostalojednoglasna odluka

Stanari splitskoga Trstenika zamolili obitelj Lipovac za povratak nedavno pronađene Vaskove skulpture koja je tamo bila jedan dan, prije 46 godina

26. studenog 2020. - 08:00
Vaskova skulptura na Trsteniku je stajala jedan danPrivatni album

O skulpturi Vaska Lipovca koja je prije 46 godina krasila Ulicu braće Borozan, danas Šime Ljubića, ponovno se govori. Prije nekoliko dana jednoglasno je prihvaćena ideja predsjednika gradskog kotara Trstenik Damira Barbira i u ime stanara ovoga gradskog naselja upućena je molba obitelji Lipovac da se plavo-crvena skulptura od pleksiglasa vrati na mjesto gdje je davne 1974. godine, kada se gradio Split 3, stajala – jedan jedini dan.

– Želja stanovnika Trstenika je da se skulptura vrati na originalno mjesto, na dnu ulice, uz dječji park. Stanovnici se i danas sjećaju dana kada je postavljena. Lokacija je idealna jer se na vrhu ulice nalazi dječji vrtić, a na dnu dječji park. Mi smatramo da je Ljubićeva ulica – ulica prijatelja djece. Molimo vas da ispunite našu molbu kako bi jedan od najurbanijih splitskih kotareva dobio kulturni sadržaj, što je bila i želja autora prilikom stvaranja ovog djela – stoji u dopisu upućenom i na adresu gradske uprave.

S time bi bili zadovoljni svi, kao i uvijek kada su u pitanju razigrane i maštovite skulpture ovog splitskog umjetnika, a vjerojatno i on sam. Lipovac je velik dio svog stvaralačkog istraživanja posvetio odnosu skulpture i suvremenog urbanog prostora, kao i tvorničkih hala i radne okoline, a o odnosu arhitekture i likovnog djela govorio je i u intervjuu koji je 1975. godine dao "Slobodnoj Dalmaciji".

– Najsretnije je rješenje u sintezi projektanta i likovnog radnika. Moja razmišljanja i prijedlozi trebali bi biti dopuna ili jedan od načina oplemenjivanja prostora, a istodobno i jedan od načina približavanja likovne umjetnosti ljudima, duboko vjerujući da oni imaju potrebu za njom – kazao je Lipovac, koji je drugom prilikom u novinama pisao o likovnom djelu "ne kao galerijskom eksponatu, već namijenjenom prostoru u kojem se svakodnevno krećemo".

–​ Vjerujem da je iznošenje likovnog djela na trgove i u parkove i ulice najbolji način njihova približavanja publici – kazao je tada, dalekovidno.

VASKO, PROIZVOĐAČ RADOSTI

Svega toga rado će se sjetiti njegov prijatelj i suradnik, projektant Ljubićeve ulice, akademik Dinko Kovačić. Surađivali su na čitavom nizu projekata u vremenu koje je uslijedilo nakon što je Lipovčeva skulptura spakirana u kutije, odnesena i do današnjih dana ležala u mraku podruma. I nakon što je napuštena "preambiciozna, utopistička ideja i prelijepa priča", kako akademik danas naziva projekt gradnje Splita 3, a čiji su arhitektonski domašaji daleko nadišli domaće granice, postavši dijelom i recentne izložbe u prestižnoj newyorškoj MoMi.

– Najstrašnija stvar koja se nama tada činila bilo je čovjekovo otuđenje, dok danas o njemu više nitko ne govori jer smo duboko zaronili u njega. Stoga je gradnja odnosa bila jedino ljudsko što se može napraviti. U vrijeme izgradnje Splita 3, grad je izgubio svoj demografski mir i u njega su se doseljavale ogromne količine ljudi iz svih krajeva države. Od prostora se tražilo ne samo da bude lijep, nego živ, da sudjeluje u raspoloženju. Umjetnik nije bio pozvan samo da radi umjetnost već i da gradi raspoloženje. Tako da sam tada organizirao jednu umjetničku radionicu "Ulica braće Borozan" s Vaskom, Ivanom Martincem, Gorkim Žuvelom, Borbenom Uglešićem, u gradu je vladala jedna kreativna atmosfera. Vaskova skulptura je bila tamo da bi stimulirala ljude, da bi stvorila jedan bolji ambijent, pri čemu treba razlikovati "bolji" od "ljepšeg" ambijenta. On je našao živo mjesto za nju, pa smo s puno mara započeli našu suradnju. Dane i dane proveo sam u njegovu atelijeru, uvijek sam mislio da su umjetnost i arhitektura skupa, kao začini u hrani – kaže splitski arhitekt koji je upravo za projektiranje stambene (danas) Ljubićeve ulice 1974. godine dobio tri ugledne nagrade, uključivo i "Nazora".

Čudi ga: zašto nema u Splitu više Vaskovih djela na njegovim ulicama?

– Bio je samozatajan, no apsolutno je zaslužio daleko više pažnje nego što je za života dočekao. Bio je naročiti čovjek i iskreni umjetnik. Vjerovao sam u sve što je radio. U svakoj kući koju sam projektirao ima nešto Lipovčevo i kad me pitaju zašto, ja im kažem: prvo, kao s prijateljem s njim sam provodio fenomenalno vrijeme, i drugo, Vasko proizvodi direktnu radost. Svaka njegova skulptura, reljef ili slika nosi optimizam i radost u sebi!

ULOGA LANE BARIĆ

Ispred zgrade Ekonomskog fakulteta onaj golemi cvijet je njegov, a unutra, pod staklenim krovom su njegove ptice. U hotelu "Bretanida" na Bolu na recepciju sam stavio njegove aluminijske golubove, a u "Uvali" na Lapadu njegovu maketu, cvijet. U "Sretnoj kući" za Tvornicu duhana Rovinj na Brdima u holu je veliki reljef Vaska Lipovca, a pored je njegovo plavo stablo. Za groblje Drenova u Rijeci upotrijebio sam njegove ptice, a njih mi je Vasko poklonio kad sam radio obiteljsku vikendicu. Inače, strašno volim ptice, te Vaskove su kasnije dospjele i na plakat za moju izložbu u Parizu, pa i u Bruxellesu i Strasbourgu – sjeća se arhitekt, te predlaže:

– Najviše bi me radovali Vaskovi "Biciklisti" na Zapadnoj obali, jer to bi bilo ravno čudu!

Inače, skulptura s Trstenika kao da se sama izborila za ponovni "život". Veliko iznenađenje je bilo njezino otkriće u depou zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, nakon što je gotovo pola stoljeća smatrana "otpisanom". A i prije tog potpuno nenadanog obrata pojavila se kao replika u filmu "Tereza 37", zahvaljujući činjenici da je splitska glumica i scenaristica filma Lana Barić odrasla u Šimunovićevoj ulici, gdje je smještena radnja filma. I što se nekako zaljubila u ovu skulpturu, na neviđeno.

Marija Lipovca, koji skrbi o očevoj ostavštini, raduje ovakav tijek događaja.

–​ Vasko je skulpturu na Trsteniku ostavio kao mogućnost, film je to pretvorio u paralelnu stvarnost, u kojoj ona postoji kao dio toga prostora, a nakon toga je – pronađena. Živa je! Svima je ostala u memoriji kao da je tamo bila više od jednog dana, a nije, ljudima se tako čini. To se uvijek događa s Vaskovim skulpturama, tako je bilo i nakon što su "Šetači" maknuti s Rive. Ispunila je ljudima onu funkciju koju su trebali, željeli. Drago mi je, naravno, da ljudi misle da je treba vratiti na Trstenik, kao da je skulptura bila tamo. Iako nikad nije bila – s osmijehom će Mario Lipovac.

Božo Kesić: Split treba brendirati Lipovčevim djelima

Javna umjetnost Splitu nedostaje jer oni koji vode grad nemaju sluha za to – smatra Božo Kesić, kustos mlađe generacije. – Postoje gradovi kao što je, primjerice, njemački Münster koji je njeguju, ali kod nas ništa od toga. Münster svakih deset godina organizira "Skulptur Projekte", poziva najbolje umjetnike svijeta da tu stvaraju, a grad poslije otkupi neka od tih djela koja ostaju u vlasništvu grada.

Taj je festival Münster pretvorio od običnog gradića u mjesto koje turisti hodočaste, a grad zarađuje na smještaju, ljudi troše. To bi mogao biti putokaz za Split jer ako se zbog estetskih razloga grad ne brendira Lipovčevim djelima, onda bi barem mogli proširiti horizonte turistima pa im osim wine i cheese bara ponuditi umjetničke ture. Lipovac je brend po mjeri čovjeka, šteta je ne iskoristiti činjenicu da je stvarao u ovom gradu – drži Kesić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. siječanj 2021 21:46