Važnija od natjecanja, rezultata i napretka u performansama mora biti sigurnost natjecatelja. Kada se dogodi gubitak broda i spašavanje posade nužno je detaljno istražiti što se događalo i koje su krucijalne radnje poduzete da bi se spasili životi.
Kada stvari krenu loše, zadnje što treba učiniti je napustiti brod.
Ali kada isti iznenada, u samo jednom trenu od utočišta nasred pučine postane opasnost koja bi vas mogla povući na dno mora, napuštanje broda postaje uvjet preživljavanja. Kako se ponašati u takvim situacijama najbolje je učiti iz stvarnih životnih primjera, teorija spašavanja na moru se ionako temelji na brojnim uspješnim spašavanjima koja su se dogodila u praksi.
Aktualni Vendee Globe i događanja od 30. studenoga spadaju u takvu praksu. Tada je s jedrilice koja se nalazila 840 nautičkih milja jugozapadno od Cape Towna, negdje oko četrdesete južne paralele i devetog istočnoga meridijana, odaslan poziv u pomoć.
More posvuda
- Nevjerojatno je što se dogodilo. Brod se savio na valu pri brzini od 27 čvorova. Čuo sam prasak, ali da budem iskren nisam ni trebao nešto čuti da bih znao što se dogodilo. Pogledao sam prema provi. Bila je pod 90 stupnjeva. U nekoliko sekundi more je bilo svuda, a prova je bila usmjerena prema nebu. Brod se prepolovio, pukao je ispred poprečne pregrade na koju se oslanja jarbol. Bilo je kao da se jedrilica savila prema gore. Vjerujte mi ne pretjerujem, između prove i krme bio je kut od 90 stupnjeva.
Preplavljen emocijama Kevin Escoffier objašnjavao je svijetu što se dogodilo njegovoj jedrilici PRB na valovima južnog Atlantika tri tjedna nakon starta regate Vendee Globe. Kevin je tada bio treći u poretku, na njegovu veliku sreću puknuće jedrilice dogodilo se 24 sata nakon što je prešao Jean Le Cama, jedriličara s najvećim iskustvom u čitavoj floti.
- Nisam imao vremena za bilo što učiniti. Samo poslati poruku svome timu - Ja tonem, ne šalim se. MAYDAY. Od trenutka kada sam bio vani i trimao jedra, do trena kada sam se obukao u odijelo za preživljavanje prošle su dvije minute. Sve se dogodilo ekstremno brzo.
Izašao sam iz broda u odjelu dok je sve bilo u dimu. Gorila je elektronika. Sve se ugasilo. Moj jedini refleks je bio zgrabiti telefon i poslati poruku, zatim sam obukao odijelo za preživljavanje koje uvijek držim na dohvat ruke. Htio sam ponijeti i grab bag, ali nisam mogao do njega jer je razina vode brzo rasla. Krenuo sam prema splavi za spašavanje, ali nisam mogao do nje. Bila je tri metra ispod površine mora. Krma je potonula sve do ulaza u unutrašnjost broda, ispričao je kasnije Escoffier.
Tada počinje razmišljati o napuštanju broda. Ali isto tako zna da će onima koji ga budu tražili biti lakše uočiti ga ako je na brodu.
- Zbog toga što je paluba bila ispod vode bilo je suviše opasno ostati. Bit će mi ipak bolje u splavi, bile su misli nakon kojih se odlučio napustiti brod i ući u splav.
Izgubljen kontakt
U međuvremenu je Jean Le Cam primio obavijest od regatnog odbora o Kevinovoj situaciji i promijenio kurs prema poziciji s koje je u 13:46 po univerzalnom vremenu odaslan MAYDAY.
Stigao je na poziciju oko 16:15 UTC i odmah uspostavio vizualni kontakt sa splavi te razgovarao s Kevinom.
- Budući da sam imao dobru poziciju rekao sam mu da nema razloga žuriti. Imao sam jedro s dva krata, bilo je teško more (valovi od 5 m) i 30-32 čvora vjetra te nije bilo lako manevrirati. Kada sam krenuo prema njemu tamo gdje sam ga posljednji put vidio više nije bilo nikoga. Napravio sam pet šest krugova, što znači da sam morao isto toliko puta virat, ali ga nisam više vidio - kazao je Le Cam.
Iscrpljen od manevriranja izgubio je kontrolu nad jedrilicom i počeo se kretati krmom. Padala je noć te je pomislio kako će se primiriti i biti spreman započeti potragu kada svane. Regatni odbor je tada zatražio od još tri najbliža skipera da promjene kurs prema području u kojem je nestao Escoffier.
- Proveo sam noć sasvim dobro, naravno nije bilo ugodno. Ali u mojoj glavi tada je bilo jedino važno to što sam znao da će me ujutro netko tražiti, i to po manje vjetra i valova, kako je vremenska prognoza predviđala. Malo sam jeo i pio, ali nisam mogao spavati, prepričao je kasnije kolegama.
I dok je Kevina mučila nesanica Le Cam je nastavio razmišljati o nastaloj situaciji:
- Ipak bi po noći možda bolje mogao vidjeti svijetlo na splavi, pomislio je i nastavio pojačano motriti u nadi da će ugledati svijetlo.
Osobni radio odašiljač (AIS MOB Man Over Board) koji lokalno emitira HF elektromagnetske valove s Kevinovom pozicijom bio je smanjenoga dosega zbog velikih morskih valova. Regatni odbor u međuvremenu šalje plan potrage. Boris Herrmann, Yannick Bestaven i Sébastien Simon stižu na područje u kojem je nestao Kevin pomoći Le Camu u spašavanju.
Protokol kojeg su pratili između ostaloga obuhvaćao je tri krata na glavnom jedru, upaljen motor, te im je zadan precizan kurs u obliku trokuta kojeg je potrebno slijediti. Isti je pokrivao područje pretraživanja unutar kojeg je Le Cam pretraživao središte, dok su ostala trojica pretraživala rubove zamišljenog trokuta unutar kojeg bi se Kevin trebao nalaziti.
Korekcija pozicije
Spašavanje se vodilo iz Les Sable d'Olonne gdje je i središte regatnoga odbora. Južnoafrički centar za pomorska spašavanja, Meteo France i CROSS Gris Nez (francuska vladina mreža za lokalno spašavanje i koordinaciju) također su angažirani na spašavanju.
U 00:15 UTC regatni odbor šalje Le Camu poziciju s koje je CROSS Gris Nez primio posljednji signal s Kevinova EPIRB-a (radioodašiljač pozicije u slučaju opasnosti), s korekcijama Meteo France koja pomoću simulatora za kretanje potencijalnih naftnih mrlja MOTHY (Modèle Océanique de Transport d'HYdrocarbures) računa gdje će se Kevin nošen vjetrom i morskim strujama nalaziti kada Le Cam stigne na područje s kojega je odaslan posljednji primljeni signal.
Kada je stigao na željenu poziciju tamo ponovo nije bilo nikoga. Le Cam nastavlja po vjetru od 25 čvorova s tri krata na jedru kretati se brzinom od 1,5 čvorova prema jugoistoku.
- Vidio sam mali bljesak, to je ustvari bila refleksija Kevinova svjetla od valova. Kako sam se primicao svjetlo je postajalo sve jače. Nevjerojatni su to trenutci, nagli prelazak iz potpunog očaja do ushićenja. Postavio sam jedrilicu u privjetrinu od splavi.
Kevin je tada čuo Jeanovo jedro kako trese i ugledao ga u svojoj blizini. Unatoč nemiloj situaciji nije izgubio smisao za humor.
- Hoćeš li se ponovo vratiti?, pitao je Kevin Jeana.
- Ne! Sad ćemo odmah!, odlučno je odgovorio Jean i bacio potkovu za spašavanje povezanu konopom koju je Kevin uhvatio.
Obojica su vukli konop dok splav nije došla u neposrednu blizinu krme. Tada je Kevin iskočio iz splavi i uhvatio se za sistem koji povezuje dva kormila, a Jean mu je pomogao popeti se u kokpit.
Nakon uzbudljive noći, već ujutro se Kevin i Jean pojavljuju pred brodskom kamerom. Objašnjavajući što se dogodilo Kevin upravo u trenutku kada objašnjava kako se brod prepolovio pada u očaj. Govori o tome kako mu nije ničega žao, iako očigledno očajava, jer je dodao preko 200 kilograma karbonskih pojačanja svuda po brodu... tada ga Jean prekida - To su samo stvari Kevine, materijal... smiri se, sve je ok. Zen, zen...
Vraćena usluga
Jean Le Cam jedri svoj čak peti Vendee Globe. A slučaj je htio da baš on kojeg je upravo tim PBR, odnosno tadašnji skipper Vincent Riou spasio tijekom izdanja 2008.-2009. kada je Jean ostao bez kobilice i bespomoćno čekao na spašavanje u svome prevrnutom brodu. Desetak godina kasnije eto vratio je uslugu istom mjerom i spasio sadašnjeg skipera PRB-a.
Šest dana nakon spašavanja Kevin ponovo oblači odijelo za preživljavanje. Jean Le Cam zaustavio je svoju jedrilicu u blizini otočja Crozet. Gumenjak spušten s francuske fregate približio se na samo nekoliko metara, posada gumenjaka dobacila je Jeanu nešto hrane, a Kevin je skočio u more i popeo se u gumenjak.
Jedno od najvažnijih pravila Vendee Globa je oploviti svijet sam, bez ikakve pomoći. Ali u posebnim situacijama poput ovoga spašavanja regatni odbor dozvoljava male i opravdane pomoći, a hrana koju je Jean zatražio spada u opravdanu asistenciju s obzirom na Le Camov angažman tijekom spašavanja i šest dana koje je Kevin proveo na brodu nakon spašavanja.
Jan je bio na trećoj poziciji u poretku regate kada je krenuo u spašavanje, on kao i ostali skiperi koji su asistirali u akciji spašavanja dobit će od regatnog odbora kompenzaciju u vremenu.
Međunarodni odbor sudaca izračunao je koliko je vremena izgubljeno, te je li propuštena kakva prilika za još bolji rezultat s obzirom na meteorološku situaciju koja je prevladavala tijekom spašavanja. Na primjer, je li Le Cam mogao nastaviti jedriti unutar sinoptičkog sustava iz kojeg je ispao zbog spašavanja i koliko je zbog toga izgubio.
Prilikom ulaska u cilj regatni odbor će odbiti šest sati od ukupno jedrenog vremena Borisu Herrmannu, Yannick Bestaven će dobiti 10 sati i 15 minuta kompenzacije, a Jean Le Cam 16 sati i 15 minuta.