Povod nastanka ovakvog gumenjaka vrlo je jednostavan. Njegovi proizvođači bave se podvodnim ribolovom i u svojim aktivnostima nailaze na vrlo realan problem. Naime, najbolji su ulovi neposredno prije i za vrijeme dizanja juga, a kad s ribolovom završe, zna se dogoditi da valovi budu već toliko veliki da povratak s pošte više nije jednostavan. Naravno, da ima gumenjaka koji taj problem mogu efikasno probiti, ali oni su htjeli proizvesti svoj.
Više verzija
Drugi preduvjet bio je napraviti trup iz kojeg se može razviti više verzija za različite namjene, što se u praksi pokazalo kao minimalna dužina od barem 5 metara. Naravno, sve to su željeli postići bez kompenzacije s povećanom snagom motora, pa je ovaj gumenjak predviđen za motore od 25 do 90 konjskih snaga, a mi smo ga testirali s Hondom 60.
Pod gumenjaka je ravan i iznad vodene linije, tako da su mu na krmi ugrađena dva manja otvora za samodrenažu, koje u plovidbi ipak treba zatvarati. Izveden je tako da uz rub ima visoko podignute pragove čime su tubusi odlično zaštićeni od ukrcane opreme. Na vrhu pramca je visoko podignuti škaf, a prostor ispod njega iskorišten za dva odvojena gavuna. Gornji dio tubusa na vrhu pramca je rezan, čime je vrh gume vizualno spušten i naglašeno oštar.
U razini poda kokpita tri su velike portele, dvije na krmi i jedna u sredini, koje otvaraju još tri ogromna gavuna. Tako izgleda osnovni model, bez ikakve opreme, a nama je za test ponuđena verzija Swell, model s ugrađenom upravljačkom konzolom i duplim kormilarevim sjedalom.
Na prednjem dijelu široke konzole, pomaknute udesno, ugrađeno je komotno sjedalo, pod kojim je još jedan gavun, a povezivanjem sa škafom kompletni se pramčani dio može pretvoriti u veliki ležaj za sunčanje.
Naslon kormilareva sjedala je na preklop, tako da posluži i kao čvrst oslonac kada kormilar ustane. Naravno, volumen sjedala iskorišten je za još jedan veliki gavun.
Podvodna skala
Podvodni dio trupa ima dvije razine odvojene skalom koja kupi zrak i smanjuje otpor u krmenom dijelu. Naprijed je dubokog V presjeka, a u krmenom dijelu presjek je dosta blaži. Posljedica toga su lako ubrzavanje i minimalan otpor kobilice u oštrom manevru. Istina, takav manevar nismo pokušavali na većim brzinama, jer motor treba imati dužu nogu od one koju smo imali na testu. Ovako već kod manjeg okreta lako kupi zrak.
Ni ugrađeni brojač okretaja nije dobro baždaren, pa podaci koje je davao nisu odgovarali stvarnome stanju. U svakom slučaju, kontinuiranim dodavanjem gasa brzina raste skoro proporcionalno. Bez obzira što naglim dodavanjem gasa u vrlo kratkom vremenu postiže veliku brzinu, za osam sekundi preko dvadeset i pet čvorova, a maksimalnih 30 za nepunih dvadeset sekundi, kako nema nikakvog podizanja pramca ni naglih trzaja, to ubrzanje je dosta mekano.
Lako u val
Naglim oduzimanjem gasa uspori odmah, a kako mu krmeni val nije izražen ništa se ne prelije u kokpit. Međutim, kada se krmom zaplovi imalo energičnije, more zarobljeno među krajevima tubusa prelije se preko krmenog zrcala. Ista bi se stvar ponovila i kod spore vožnje s većim valom u krmu.
Podizanje zrcala, barem sa strana, te ugradnjom pjovera problem bi se samo donekle smanjio, a pravo bi rješenje bila ugradnja barem maloga zdenca motora s višom prednjom stijenkom. Nešto slično kao na metar većem modelu koji imaju u najavi.
Za vrijeme testa more je bilo mirno, pa smo hvatali tek krmene valove glisera oko nas, a bilo je i onih koji su dosta kopali more ostavljajući za sobom kratak i visok val. Valove po pramcu prima odlično, samo ih probije i nastavi plovidbu, a jednako se ponaša i kada su uputi niz val.
Međutim, kako je za svoju dužinu dosta uzak, a hidrodinamičkim uzgonom se još podigne već pri brzini manjoj od deset čvorova, tako se na val s boka naginje nešto naglije i izraženije nego što je to uobičajeno. Naravno, takav se val može susresti samo iza glisera i u područjima sudara nasuprotnih morskih struja, pa u takvim situacijama valja biti spreman, sjesti i čvrsto se uhvatiti za rukohvat.
Pri brzinama većim od 25 čvorova na timunu ponovno postane mekan, uz lagano bočno valjanje, što može biti i malo nelagodno dok se na takvu plovidbu ne naviknete. Šteta što ugrađeni motor nije bio prikladan, jer dubljim bi propelerom pramac bio više uronjen, a plovidba dosta udobnija.
Ipak, sve ukazuje kako bi i sa slabijim, ali pravilno postavljenim motorom od nekih četrdeset do pedeset konjskih snaga, gumenjak imao odlične karakteristike, uz još manju potrošnju.