Prije mjesec dana smo pisali lakoći kojom se dolazi do dozvola za upravljanje brodicama i suludim nesrećama kojim je ove godine zapljusnuto Jadransko more. Čitava stvar je, zapravo, toliko urnebesna da je jedna naša sugovornica, koja je položila ispit B kategorije, na pitanje osjeća li se sposobno samostalno upravljati jedrilicom, prasnula u smijeh i rekla: ‘Nema šanse, ne bi znala ni isplovit.‘
Nešto konkretnije, zakonodavac nije predvidio edukaciju/tečaj/kurs kao obvezu za pristupiti ispitu za voditelja brodice kategorije B ili A (do 12 metara). Dakle, ispitu možete pristupiti kada vam se čini da ste savladali program ili, onako, ‘s ceste‘. No, posebno je zabavno što se taj ispit može polagati i u Zagrebu - bez da ste ikad vidjeli more u životu.
U navedenom članku su se svi naši sugovornici složili da je proces dobivanja dozvola jedan od osnovnih problema nereda u domaćem morskom prometu, a vlasnik agencije za najam brodova je kazao da se u Hrvatskoj dozvola dobiva na ‘dobar dan‘.
- Za polagat za auto imaš odvozit 40 uri po cesti, a za brod je taj ispit smijurija. Ja ne znan ko to može past. Dobro, možda stranci, al oni stvarno nemaju pojma o ničemu. Većina stranih dozvola vridi u nas, a ti dokumenti su, ka i u ovdi, upitne kvalitete. Zapravo, gledajući ko sve u nas vozi po moru, ovo lito je bilo malo kalvarija koliko je tribalo bit. To je zato šta se sve radi stihijski i šta se svakome sve dozvoljava samo da bi se došlo do šta više love u toj prokleto kratkoj sezoni. Tribalo bi tu uvest puno, puno više kontrole. A to da se neki služe i kuvertama za dobit dozvolu je dugogodišnja javna tajna - rekao je mladić.
Marijan, djelatnik tehničke službe čartera, nam je tom prigodom kazao:
- Većina stranaca dođe, s dozvolama koje ko znaju kako su dobili, a da prije toga nisu nikad vidili brod, a kamoli da znaju jedrit ili akoštat. Ne da bog da malo zapuše, odma nastaje škandal. Razbijaju se brodi nemilo. Ne znaju osnovne stvari. Ne znaju dignit jedro nego ga isparaju na električni vinč, a porazbijaju koloture kad ih vitar orca. Ne znaju koristit konope niti vezat muring. Ne znaju pravila izbjegavanja na moru. Kad vide bovu ne znaju da je to ronilac nego dođu do nje pa je idu vadit iz mora, da vide šta je. O vitru da ne govorin, ni prognozu ne gledaju. Misle da su na odmoru pa je sve divno krasno. Onda, kad malo digne more, odma zovu SOS. Jedan je ove godine privrnia katamaran. Da date čoviku šta 200 godina vozi brod, ne bi to uspija napravit. Na svoje oči san vidija jarbol i lantinu puknute popola. Ja ih u taj moment moran pitat da mi objasne kako su to učinili, buden prosto fasciniran.
Da je situacija zaista ozbiljna, potvrđuje to što su se, od našeg teksta, desile tri ozbiljne kalvarije. Prvo je 18. rujna jedrilica udarila u mosnu konstrukciju u prolazu Mali Ždrelac, uslijed čega se slomio jarbola. Nedugo nakon prvog udara, na istoj poziciji, u most je udarila druga jedrilica i također ostala bez jarbola, a jedna osoba je teže ozlijeđena. Onda se, 23. rujna, motorni brod, s devetoro putnika, kod Lavdare nasukao na jedan od kaveza za uzgoj ribe tvrtke Cromaris. Pri tome je oštećeno nekoliko kaveza. Konačno, 27. rujna, s južne strane otoka Iža, potonuo 18-metarski ribarski brod, a sedam brodolomaca je spasilo bijegom na pomoćnoj brodici. Na poziciji potonuća je uočeno i manje onečišćenje mora.
Zabrinuti za buduća zbivanja na Jadranu, pogotovo uslijed rastućeg nautičkog turizma, 08. rujna - prije točno mjesec dana - smo poslali (prvi) upit Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske. Pošto ova agencija, zadužena za neometana i fluidna kretanja, očito nije u stanju odgovoriti na mail u duplom zakonski rok prema pravu na pristup informacijama (koji je 14 dana), ovim putem ćemo i javno objaviti ta, za njih, (očito) preteška pitanja. A to su:
- Koji su točno zahtjevi za ispit i kako izgleda samo polaganje?
- Mislite da su po dobivanju te dozvole polaznici spremni odmah voziti jedrilicu ili katamaran? Bez prakse?
- Možete li nam reći kolika je prolaznost?
- Djevojka s kojom smo pričali je ovo položila u, kako kaže, dvije minute, a kad smo je pitali bi li mogla voziti brod se nasmijala i rekla da nema šanse. Kako to komentirate?
- Je li normalno da se za tu dozvolu može polagati u Zagrebu, praktički bez da je čovjek ikad vidio more?
- Skiperi i čarteraši nam pričaju kako bareboatove (brodice bez skipera) znaju iznajmiti ljudi koji imaju inozemne dozvole ne znaju vezati konope, a kamoli uploviti, isploviti i sidriti se. Treba li strože pristupati validaciji stranih dokumenata?
- Jedan skiper mi je rekao da im je ispit za C kategoriju izgledao tako da si isplovili, malo pričali o tome koji je vjetar najbolji za jedriti i vratili se nazad. Je li ovo profesionalno i povećava li inflacija loše obučenih voditelja opasnost na moru?
- Bojite li se za sigurnost ljudi na moru, s obzirom tko sve upravlja brodicama?
Naravno, uvijek postoji i mogućnost da odgovori na ova pitanja postoje i da su poprilično jednostavni. Doduše, isto tako ne bi bilo previše neobično da Ministarstvo ne odgovara zato što bi im ono što imaju reći stvorilo - neveru neugode.