Tuna se oporavila, barem ako govorimo o komiškom akvatoriju gdje se bilježi gotovo 90 posto cjelokupnog ulova ove trofejne ribe. Pa je stok plavoperajne tune bio itekako primamljiv mamac sudionicima, njih više od 200 u 30 posada osmog međunarodnog izlučnog nadmetanja u ribolovu na velike trofeje Big game Komiža.
I doista, možemo reći puno ribe je vađeno iz mora, točno prema zadanoj kvoti, od 700 kilograma ribolovci su na vaganje donijeli 14 tuna, ukupne težine 693 kilograma, te osam lampuga, teških ukupno 61 kilogram.
– Knjižili smo 78 ribolovnih aktivnosti, odnosno 42 ribe su kačene, puštene i bodovane po sistemu catch and release – referira nam nakon tri ribolovna dana glavni sudac Tonči Luketa učinak flote iz deset zemalja: Francuska, SAD, Italija, Ukrajina, Crna Gora, Slovenija, Rusija, Španjolska, pa čak i iz dalekog Japana, te Hrvatska.
Naime, lovila se i vadila tuna na krmu prva dva dana, dok se nije ispunila kvota, a zadnji dan su ribolovci na udicu hvatali samo – bodove.
– Bitno je da uloviš tunu, to je adrenalin, a hoćeš li je izvući na brod, sve ovisi i o dopuštenoj kvoti i o poretku na tablici. Evo, mi smo imali šest tuna, bez da smo ijednu vadili na krmu, te smo uzeli treće mjesto ukupno, ali bili i pobjednici trećega dana nadmetanja – otkriva nam Splićanin Dario Marijan, redoviti sudionik big game manifestacija još od samog početka, od kada su Jezerani uopće počeli s organizacijom prvenstava, a u svojoj vitrini ima i pokal svjetskoga prvaka.
Ima iskustva Dario u nadmudrivanjima s krasoticama iz dubina, no najviše sreće, ako će vam ribolovci uopće priznati da se ribolov temelji na pukoj sreći, imali su gosti iz Italije, i to na najvećem brodu, 27-metarskoj ljepotici Indica koja je tutto-completo opremljena za big game užitak.
Uspjeli smo...
– Uspjeli smo pobijediti sa šest tuna, četiri bodovane i dvije koje smo donijeli na vaganje, jednu od 46 te drugu od 53 kilograma – niže nam brojke kapetan Roberto Martone, koji je i lani sudjelovao na natjecanju u komiškom akvatoriju, premda kao uspješan poslovni čovjek još ima dva broda za ribolov na oceanima.
I doći će opet dogodine u Komižu, oduševljen organizacijskim kvartetom Sportsko ribolovnim klubom Komiža, Gradom Komiža, Turističkom zajednicom Komiže i Nautičkim centrom Komiže, koji su predvođeni Tončem Božanićem i ovom prilikom prezentirali svoju gostoljubljivost, iskonskih ribara u najribarskijem mistu na svitu.
Isto mišljenje dijeli i Maro Sekula, potpredsjednik Big game kluba Dubrovnik, suorganizatora sportskog dijela ove manifestacije. Uz to se Maro može pohvaliti i s najvećom tunom ovogodišnjeg okršaja!
– Lipo je imat najveću ribu big gamea na svojoj krmi! A nije nam bilo lako, jer smo se mučili tri i pol sata da mrcinu od 85,9 kila izvučemo vani na brod. Daniel Rakar je tunu oko 11 sati zakačio podno Biševa, a kad imaš tanki predvez od 0,60 mm, onda triba bit oprezan, da nam se tuna u žaru borbe ne otkači i otpliva dalje svojim putem... – govori nam Maro koji je minulih deset godina profesionalni ribar, pa možda najbolje zna odgovor na laički upit – koji je recept za uloviti najveću ribu?
Riba je sve pametnija
– Iskustvo, boravak na moru, praćenje kretanja jata, snimanje navika ribe, koja je svaki dan sve pametnija i pametnija. Alati s kojima smo lovili prije pet-šest godina već su zastarjeli, riba ih prepoznaje i jednostavno ih u moru ignorira.
Zbori nam Dubrovčanin kako za vrhunskog ribara treba prvo imati iskustva, ali i vrhunsku tehniku koja omogućava dobar ulov. A u toj revoluciji tehnologije koja svakodnevno ide naprijed, koja spaja sve moguće načine kako bi se riba na morskim dubinama namamila i izvukla vani, te baš vašu udicu, s vašom ješkom i zagrizla treba imati dobar skener.
– Mi imamo Garminov sonder GPS MAP 8410XSV, s chirpom od kilovata, s kojim smo sada i lovili u komiškom arhipelagu. Svi znamo da sonderi detektiraju ima li ribe bočno od broda, nekih 50 metara, koju mi mamimo bacajući srdele, odnosno brumu. I tada u akciju stupa ta moderna tehnologija koja nam na ekranu pokazuje gdje je riba, samo vam prikaže tamne obrise ribe ili jata ribe, a po veličini točkice na ekranu, znate radi li se o kapitalcu ili prosječno teškoj tuni – niže nam podatke kapetan Sekula, koji je u sondu uložio 14 tisuća, a u ploter 24 tisuće kuna.
Reći će da tehnologija ribarima sada daje bolju mogućnost u nadmudrivanju s morskim stanovnicima, no iskustvo je i dalje bitno. Ribari često kažu kako im ploter omogućava sinjat ribu, ali ti moraš znati gdje ta riba obitava, kakve su joj navade, da bi je na pučini uhvatio u ekran.
Član posade Garmin
– Najmoderniji uređaji poput Garminovih prate događanja u moru, prate ponašanje ribe, pa su spajanjem s tvrtkom Navionics koja je pojam za kartografiju, za pomorske karte, dobili vrhunski proizvod. Imate odličnu sondu i ploter, zadnji hit tehnike, uz vrhunske napravljene karte.
Što je sve, barem u slučaju Servantesa II kapetana Sekule te sinova mu 7-godišnjeg Roka i 5-godišnjeg Tijana, pa Daniela Rakara, te Vladimira Ilića i Kristijana Buka, rezultiralo najtežom tunom na natjecanju.