Ograničavanje količine dnevnog ulova na jednu ili dvije ribe, popisivanje ulovljenih riba po vrsti jedinke, odsijecanje donje repne peraje i rez duž glave kao potvrda da riba koju je ulovio sportski i rekreativni ribolovac neće završiti prodana u restoranu, izmicanje ribolovnih posta miljama dalje od lučica...
Ovo su samo neke bizarnosti iz predloženog Pravilnika o sportskom i rekreativnom ribolovu kojima se ovih dana čude dubrovački sportski ribolovci i rekreativci, ljudi navikli na bezbrižno ribanje uz kraj ili s barčice, onako za razonodu koja im, ako se posreći, osigura riblju večeru.
Jedan od takvih je gospar Ivo Marčinko, počasni predsjednik Amaterskog ribarskog športskog kluba „Orhan“ u Pilama koji za svoju dušu riba od malih nogu. Danas mu je skoro 78 godina, a otkako zna za sebe je oko riba, nekih 28 godina bio je čelnik Orhana. Pasavao je Ivo na pendulu cijelu Orsulu, Mrkan, Župu, kraj Belvederea je svojedobno izvadio ‘cijelo jato‘ palamida. Bilo je u njega i sampijera i trupača, išao je na olignje iza Lovrjenca, pao i delbon za poparu...
Gospar Ivo nalovio se i sitneži i pravih kapitalaca, a mi smo ga priupitali je li zabrinut zbog novih pravila koja će pogoditi baš njegovu kategoriju, nekomercijalne ribare:
- Manja riba se treba vratiti u more, treba se držati pravila ako već postoje. Ali mi ribamo ovuda sitno. Prije si od gusta poš‘o uhititi koju ribu, bilo ti je zadovoljstvo, nije se gledalo ni koju si ribu uhitio, ako su uopće uhitio...a sad stalno traže neke dozvole, pa određuju koje se ribe ne smije lovit‘, pa kolika im smije biti veličina, kolika dužina, kolika širina da je vratiš nase u more...pravila je previše, pogotovo na natjecanjima, kad gubiš bodove ako si uhitio manju ribu koja nije dozvoljena. Koliko je prije bilo lakše ribat‘ bez ovih pravilnika... na Veliki mul bi došli, a tamo tisuće crneja, malih cipola, palmića...drugačije je bilo, niko te ništa nije pitao, nitko te nije ometao, a sad ljeti jedva možeš doć‘ do mula od gužve, sve i da hoćeš zaribat, nemaš što... Tad si ribao za gust, tako bi i inače trebalo biti - govori nam Orhanov veteran koji ni ne zna tko bi nadgledao rekreativce jesi li u prekršaju. Na natjecanjima postoji komisija koja važe i mjeri ribu, pazi što se lovi, a tko bi pregledao svakog malog ribara s kalamoćom...svakako, Marčinko ne misli odustati.
- Sad prije nego pođem na more, još gledam kakvo je vrijeme, a od prvi petoga ću vjerojatno češće poći malo zaribat‘, to mi je drago. Nemam više barku, ali ću ribat i dalje za svoju dušu, to nema veze s pravilima – kaže gospar Ivo kojemu pada na pamet i pravilo prema kojemu je zabranjeno loviti hobotnice težine manje od kila.
- Prije ih je bilo koliko hoćete, nije trebalo paziti na opstanak populacije - zaključuje naš sugovornik.
Famozni Pravilnik poslan u e-savjetovanje inače predviđa da se pojedine vrste riba i drugih morskih organizama ulovljenih u sportskom i rekreacijskom ribolovu treba označiti neposredno nakon ulova, a najkasnije prije napuštanja mjesta ulova. Gornja dopuštena granica ulova po danu iznosi do pet kilograma riba i drugih morskih organizama, a dopuštena dnevna količina ulova može biti veća za masu jedne ribe (!?) ili drugoga morskog organizma iznad dopuštenih pet kilograma.
Mnoge je neugodno iznenadila i odredba kojom se prilikom ribolova udičarskim alatima bez obzira na vrstu dozvole, zabranjuje koristiti elektromehanički ili hidraulični pogon.
Navodno su novine uvedene kako bi se stalo na kraj krivolovcima i ilegalnoj prodaji ribe po ugostiteljskim objektima, no da se u pojedinim normama pretjeralo, naznačilo je i resorno Ministarstvo poljoprivrede koje planira preispitati neke odredbe Pravilnika, u prvom redu one koje vidno odskaču bizarnošću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....