Na listopadskom skupu u Zagrebu, održanom u okviru projekta Fish Forward, savjetnik za ribarstvo u podružnici WWF Adria Svjetske organizacije za zaštitu prirode Danijel Kanski, govorio je o opasnostima koje nosi preveliko iskorištavanje ribljih resursa u svim svjetskim morima, upozoravajući da bi nastavak ribolova sadašnjim intenzitetom već sredinom stoljeća doveo do pustoši u dubinama, svijeta bez riba u moru. Stoga samo ga zamolili za razgovor o tom crnom scenariju i mogućim putovima da se on izbjegne.
- Na skupu u Zagrebu upozorili ste da se danas u svijetu prelovljava ili je prelovljeno već 93 posto ribljih stokova. Kakvo je stanje u Mediteranu i u Jadranu?
- Globalno gledajući ribolov je došao do svoga maksimuma, točnije više od 90 posto resursa ulazi u tri alarmantne kategorije, a to su maksimalno iskorištavanje, prekomjerni ribolov te prelovljeni stokovi. Drugim riječima, nije ostalo puno prostora za povećanje ulova i u ribolovu smo dosegnuli gotovo maksimalni limit. Situacija u Mediteranu, a samim time i u Jadranu izrazito je loša, pogotovo kada su u pitanju demerzalni resursi, odnosno pridnene vrste riba. Riječ je o vrstama čiji je životni ciklus vezan za i uz samo dno, a statistički gledano najviše vrsta koje koristimo u prehrani u Jadranu, poput trlje, škarpine, kovača, lista, zubaca, orade…, spada u tu kategoriju.
Podatak da EU zemlje Mediterana za svoju prehranu koriste manje od deset posto proizvoda iz ribarstva koji potječu iz samog Mediterana, a ostatak dolazi iz drugih krajeva svijeta, pokazuje nam stvarno stanje naših resursa. Upravo stoga je na skupu u Zagrebu predstavljen i WWF-ov vodič za kupnju proizvoda iz ribarstva Priče iza vašeg tanjura, dostupan i u u online verziji na www.kojuribukupiti.org, čija je svrha smanjivanje pritiska na ugrožene i osjetljive riblje vrste kroz promjenu kupovnih navika građana. Svaka pomoć da se riblji resursi očuvaju, pa i na spomenuti način, važna je s obzirom na alarmantno stanje.
Harem mužjaka kirnje
- Koje su riblje vrste u Jadranu najviše ugrožene i kako ih zaštititi od uništenja?
- U Jadranu je danas puno ribljih vrsta ugroženo, a ponajprije tu spadaju velike dugoživuće vrste poput morskih pasa, raža i morskih golubova. Ovim ribama ne samo da dugo treba da spolno sazriju, već imaju i slabu reprodukcijsku sposobnost, pa godišnje rađaju nekoliko živih potomka ili imaju po nekoliko desetaka jaja. U samom su vrhu po ugroženosti i ribe poput jegulje, kojima je životni ciklus iznimno kompliciran, a svakodnevno gube svoja staništa.
Također, možemo spomenuti kirnju koja živi u haremu gdje se najveća riba mužjak mrijesti s dvadesetak ženki, pa možete zamisliti koliko je osjetljiv mrijest kada ovisi o samo jednoj ribi u jatu. Zaštita ovih, ali i svih ostalih vrsta mora nam biti prioritet u upravljanju ribarstvom i ostalim djelatnostima koje imaju utjecaj na okoliš i prirodu, jer su neke vrste u Jadranu gotovo izumrle. Osnovna zaštita provodi se upravljanjem ribarstvom i uspostavom zaštićenih područja, gdje se morskim organizmima osigurava nesmetan mrijest i razvoj. Isto tako, regulacija svih ljudskih aktivnosti koje utječu na okoliš i prirodu, nužna je zbog opstanka mnogih vrsta. Primjerice, samo jedna brana u kojoj nije predviđen prolaz za migraciju riba, može uništiti cijelu populaciju neke vrste.
- Rade li tijela Europske unije dovoljno na planu zaštite ribljih resursa ili je ta aktivnost nedovoljna i više deklarativna?
- Europska unija intenzivno radi na planu zaštite ribljih resursa te joj je održivo ribarstvo prioritet. S jedne strane postoji pozitivan trend s ribljim stokovima u sjevernim morima EU-a, dok je s druge strane, u Mediteranu, a tako i Jadranu, stanje s većinom stokova iz godine u godinu sve gore. Razlog tome je izniman ribolovni pritisak s brojnim različitim ribolovnim alatima u zemljama Mediterana, ali i osnovna karakteristika Mediteranskog mora koje je siromašno s hranjivim tvarima, pa je u njemu manje ribe nego u hladnim morima. Iz tog je razloga i sam oporavak ribljih vrsta puno sporiji.
Italija i Španjolska
- Koliko još vremena preostaje za ozbiljnu akciju da se spriječi scenarij praznih mora, je li daleko točka s koje je povratak vrlo težak ili nemoguć?
- Mora su već sada prazna i to je prva poruka u Fish Forward kampanji WWF-a. Nažalost, za neke vrste točka s koje nema povratka već je prijeđena i one su nepovratno izgubljene, ali naš je zadatak da u što hitnijem roku zaustavimo negativan trend i omogućimo da ribarstvo bude ono što je na Jadranu uvijek i bilo - povijesna djelatnost od koje mogu živjeti mnoge obitelji.
- Koje zemlje, osobito u Mediteranu, najviše pridonose prelovu i kako ih privoljeti na ograničenja?
- Na Mediteranu ribarska velesila je Italija, a slijedi je španjolska flota. Međutim, resursi su u lošem stanju u gotovo svakoj mediteranskoj zemlji. Teško je uprijeti prstom u drugoga dok ne očistimo situaciju u svome vrtu, ali unatrag nekoliko godina Hrvatska upravljanjem ribarskim resursima postaje svijetao primjer. To se odnosi prije svega na ribolov na sitnu plavu ribu koja je osnova naše ribarske industrije.
- Može li razvoj marikulture ozbiljnije pridonijeti očuvanju slobodnih ribljih stokova ili je riječ o malom kapacitetu proizvodnje i potrošnje ribe?
- Ako pogledamo rast populacije i konstantno povećanje potrošnje proizvoda iz ribarstva, a znamo da ribolov ne može osigurati više od onoga što imamo danas, marikultura, odnosno akvakultura ostaje jedina opcija. Ključ je u tome da moramo raditi na odgovornoj akvakulturi koja neće opterećivati divlje populacije riba nekontroliranim korištenjem ribljeg brašna, te koja će biti okolišno prihvatljiva. Najbolji primjer akvakulture koja je u sinergiji s prirodom je uzgoj školjkaša, primjerice dagnji za čiji se uzgoj ne koristi dodatna hrana.
Marikultura u Hrvatskoj danas čini značajnu privrednu granu i u stalnom je porastu, a globalno je najbrže rastuća poljoprivredna grana. Ako iz ukupnoga godišnjeg ulova ribe u Jadranu oduzmemo ulov plave ribe - koja čini gotovo 90 posto ukupnoga ulova, količina uzgojene ribe veća je od sve ostale ulovljene ribe. To nam govori da je akvakultura već sad iznimno značajna grana, a u budućnosti njezina uloga u osiguravanju hrane će samo rasti.
Održiva konzumacija
- Kako pomoći siromašnim zemljama čiji stanovnici životno ovise o proteinima iz ribe da smanje svoje ribolovne napore?
- Važno je da razumijemo da su proizvodi iz ribarstva globalno najtrgovanija kategorija hrane, te da riba koju danas jedemo potječe iz svih krajeva svijeta. Europska unija je najveći uvoznik proizvoda ribarstva na svijetu, a gotovo polovica toga uvoza dolazi iz zemalja u razvoju. Ovdje moramo shvatiti da svojim odabirom ribe u dućanima direktno utječemo na ljude iz zemalja u razvoju, te naš odabir održivo ulovljenih (MSC certifikat) ili odgovorno uzgojenih (ASC certifikat) proizvoda ima pozitivan utjecaj na ribe, ribare i uzgajivače koji su nam omogućili da uživamo u ribljem ručku. Zanimljiv je i podatak da od ukupno 49 država koje se smatraju ovisnima o ribi u velikoj mjeri, njih 46 su zemlje tropskoga pojasa. Ako riba tim ljudima više ne može služiti kao osnovni izvor proteina i mikronutrijenata, zdravlje im je izravno ugroženo te im prijeti pothranjenost.
- Naveli ste 2048. kao godinu u kojoj bi svjetska mora mogla ostati bez ribe ako se nastavi sadašnji trend prelova, kakve se posljedice predviđaju u tom crnom scenariju?
- Taj podatak koristimo kako bismo potaknuli ljude na hitnu i ozbiljnu promjenu. Ako je ne napravimo, vrlo brzo ćemo ostati bez ribe kao izvora hrane. Posljedice će biti katastrofalne za sve, ne samo za prirodu već i za ljude. Bez ribe nema ni ribara, a na nama je odgovornost da resursima na planetu raspolažemo najbolje što znamo.