Podvodni ribolovci novijeg datuma proizvodnje nabavu ribolovne opreme doživljavaju krajnje banalno, ideš u jedan od specijaliziranih dućana u gradu, odabereš, platiš i nosiš doma, a u posljednje vrijeme i ne izlaziš iz kuće već čekaš poštara koji donosi dio tražene opreme naručene iz naslonjača!
Za one podvodnjake koji se ubrajaju u analognu generaciju, nabava opreme bila je prava avantura. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ponuda opreme u bivšoj državi bila je, blago rečeno, oskudna, a i ono što je bilo po ribolovnim dućanima koštalo je po zlato.
Primjerice, za cijenu jednog peterozuba u nekom od splitskih dućana mogli ste kupiti istih 10 peterozuba u tršćanskim dućanima, gdje biste najprije pola sata dolazili do daha od izbora opreme, a onda bi slijedio stampedo, kupnja do zadnje lire!
Taklje za pomidore
Uzbuđenjima tu nije bio kraj, čekao vas je susret sa simpatičnim carinicima koji su, hvala Bogu, na meti prvenstveno imali rebatinke, a u opremu se nisu previše ni razumjeli (vjerojatno ih većina nije znala ni plivati), ali uvijek je bio problem kako prošvercati strijele s obzirom na njihove dužine. Objašnjenja su doista bila da plačeš od smijeha jer nisu ni svi carinici bili neznalice pa je bilo situacija koje su se godinama prepričavale, tipa najnovije taklje za pomidore, čistači za vodovodne cijevi...
Strijele ovdje posebno spominjem jer su one dio opreme koji je tijekom proteklih desetljeća uvijek bio nekako u drugom planu, ali su, istini za volju, nevjerojatno evoluirale, doslovce od primitivnih modela od kišobranske ili suncobranske žice pa do nevjerojatno raznovrsnih strijela za moderne puške.
Kućni uratci gdje su se kišobranske žice prepravljale u strijele možda i nisu najbolji primjer tehnološkog razvoja, ali to je onaj najljepši, nostalgični dio priče svakog podvodnog ribolovca i njegovih početaka, na opći užas matere ili none.
Klasične laštikače sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bile su izrađene od kromiranog ili običnog čelika i obje varijante imale su dosta mana. Dok su čelične strijele vrlo brzo korodirale, a time i gubile na brzini, kromirane varijante su bile preteške, a i krivile su se na sam pogled prema kamenu.
Zaokret u promišljanju i kvaliteti strijela sredinom osamdesetih dolazi od legendarnog Valeria Grassija, pod čijim vodstvom OMER izbacuje na tržište strijele od pocinčanog visokolegiranog čelika. OMER-ove strijele bile su iznimno otporne na udarce u kamen, imale su duži vijek trajanja i dolazile su u tri debljine 6, 6,5 i 7 mm, što je do tada bio nezamislivi luksuz. Kada su se pojavile verzije s dvostrukim krilcima, lovci na zubace bili su oduševljeni jer više nisu toliko gubili ribu kao sa strijelama s jednim krilcem.
Početkom devedesetih na tržištu se pojavljuju novi igrači, u prvom redu talijanski Devoto s nehrđajućim čelikom, dodatno ojačanim tretmanom u ulju na 800 stupnjeva Celzijevih. Za Devoto strijele možemo slobodno kazati da su prve moderne strijele koje danas poznajemo, doduše s utorima jer smo na modele s kukicama morali čekati do kraja devedesetih.
Veliki povratak laštikača na scenu i njihova uporaba kod lova velikih riba poput gofa i kirnje ukazao je na problem pucanja strijela na utorima tijekom izvlačenja snažnih riba, pogotovo kod gofa, koji u pravilu luduje i do dvadesetak minuta prije nego što ga lovac obuhvati rukama. Nakon jednog takvog iskustva, kada sam izgubio velikog gofa, momentalno sam izbušio dodatnu rupu nekoliko centimetara prije prvog utora, na taj način spriječio sam pucanje strijela i što je najvažnije - gubitak ribe.
Ubrzo Devoto izbacuje na tržište prve modele strijela s kukicama, ili bolje rečeno s pinovima koji su bili doslovce zabijeni u izbušene rupe na tijelu strijele. Kako to uvijek biva u početku, bilo je komičnih situacija jer su pinovi znali ispadati pa bi strijele usred lova postale krezube, ili bi pin znao izletjeti zajedno s laštikom prije ispaljivanja.
Polirane kukice
Početkom dvijetisućitih polako na scenu stupaju grčki proizvođači poput Demke i Trygonsa, koji su s vrhunskim odabirom materijala zavladali europskim tržištem. Demka sa svojom izvedbom vrha strijele sa širokim napadnim kutem, krilcem koje je savršeno nalijegalo na bazu i dobro učvrćenim pinovima, i danas je sinonim vrhunske strijele za lov po rupama i šuljanjem.
Za razliku od Demke, Trygons strijela bila je dizajnirana za lov velike ribe na čeku, s dvostrukim krilcima iznimne čvrstoće i savršene hidrodinamke. Također, Trygons je prvi zamijenio pinove s kukicama koje su bile precizno ispolirane i nisu oštećivale dyneemu, a dodatna prednost bila je rupica za najlonski predvez na zadnjoj kukici.
Sa svojim 4-cut vrhom bez problema prolazila je kroz najtvrđe dijelove tijela velikih riba, što je posebno važno za lov kirnje, ali taj savršeni hidrodinamički, stanjeni dio s krilcima u žešćem srazu s kamenom volio se kriviti pa su ove strijele bile rezervirane za vrhunske lovce na čeku. Sličnu sudbinu imale su i Seatec strijele, koje su također bile iznimno brze i probojne, ali zbog brzine i hidrodinamike žrtvovana je čvrstoća.
Seatec je ipak pomaknuo letvicu dizajniranja strijela, koristeći tehniku točkastog zavarivanja kukica, što je olakšalo njihovo montiranje, ali i personaliziranje razmaka kukica. Vrijedno je napomenuti da je Seatec tijekom posljednje tri godine svog postojanja izbacio na tržište novi tip strijele s kukicama koje su izvedene preciznim prešanjem dijela tijela strijele koje doslovce iskoči i zatim ga se obradi u idealnu kukicu.
Na taj način strijela termički ni na jedan način nije oslabljena ni iskrivljena, a u isto vrijeme raspored kukica može se mijenjati po želji korisnika bez problema.
Nažalost, i Demku i Seateca pojelo je nemilosrdno tržište i više nisu aktivni igrači na podvodnjačkoj sceni, ali i to je samo dokaz kako svijet ide naprijed i novi igrači dolaze na scenu. Posljednjih nekoliko godina suvereni vladari ovog sektora su grčki Pathos i talijanski Sigalsub, zahvaljujući dobrom odabiru švedskog Sandvik čelika, modernog dizajna i širokog spektra debljina od 6 pa do 9 mm.
Također, spomenuti proizvođači brzo su se prilagodili potrebama proizvođača roller pušaka s obzirom na specifičnost rasporeda kukica, dužine i debljine strijela koje se za njih upotrebljavaju.
Ovdje treba spomenuti još neke proizvođače, poput talijanskog Salvimara, južnoafričkog Rob Allena koji ustrajava na klasičnim čeličnim modelima, Hunta, još jednog talijanskog proizvođača specijaliziranog za tešku, dalekometnu artiljeriju i veterana Devoto sub-a, koji još uvijek prati nove trendove i odolijeva novim igračima.
