Znate onu situaciju kad svi oko vas love samo vi ne, ili pak kad nitko osim vas ne lovi? Ima takvih situacija i tada se jednostavno slegne ramenima i kaže kako se nema sreće, ili da je riba čudna. No malo boljim pogledom možda se uspije otkriti razlog zbog kojeg jedan, ne ribolovac nego pribor, lovi, a drugi ne.
Prije nekih godinu dana, otprilike u ovo doba godine, lovio sam s prijateljem na jednoj uistinu dobroj pošti. Pošta je bila poprilično razvikana i tajna je uspjeha bila u tome da se na nju dođe prije ostalih. Dakle, toga se dana ustalo davno prije zore da bi se u svitanje bilo na igli. Da, dobro ste pročitali, na igli. To je bila oznaka davno napuštenog ribogojilišta i nije bila jedina. Bilo ih je desetak na užem području, no samo je u podnožju te jedne igle riba radila baš kako treba.
Na igli
Već smo se lijepo nalovili, fratara, arbuna i podlanica, kad se na obzoru ukazao još jedan brod koji je nakon kraćeg vremena prišao i s kojeg su nas uljudno upitali hoće li smetati ako se i oni okače na iglu, točnije na komad plutajućeg konopa vezanog za iglu. Naravno da smo bili ljubazni i nastavili loviti učetvero.