Sedamnaestogodišnja Tamara Čavrag najbolja je virska natjecateljica u sportskom ribolovu štapom s obale i jedna od tri najbolje mlade udičarke u Hrvatskoj - o ovoj zanimljivoj djevojci piše Virski list.
Prije tri godine mlada virska ribolovka osvojila je u paru s Rokom Begonjom naslov prvaka Hrvatske u kategoriji U-16 i zaslužila sportsko poštovanje. Na posljednjem nastupu na Državnom prvenstvu u sportskom ribolovu štapom s obale u Puli bila je treća među natjecateljicama.
U godini u kojoj je, kako kaže, moglo i bolje i gore, iza sebe ima četvrto mjesto na Međužupanijskom prvenstvu u Zadru, županijsku broncu u pojedinačnoj konkurenciji i momčadsko zlato u paru s Nadirom Omerovićem. Na razini Zadarske županije u kategoriji U-16, samo je ribolovac Dinko Klarić iz zadarskog Zubaca bio bolji od Čavrag, dok su na razini cijele Hrvatske, među udičarkama, tek Nina Gavrić iz riječke Kantride i Paula Kirinčić iz šilske Čikavice – imale bolji rezultat. Prelazak u novu dobnu kategoriju U-21 čeka je već sljedeće godine.
– Ove godine bila sam najstarija u kategoriji kadeta, a sada ću u drugoj kategoriji biti najmlađa. Kada pogledam unazad na natjecateljsku godinu, moram priznati da sam zadovoljna odrađenim poslom i rezultatima, pa se nadam da ću tako nastaviti i u mlađim seniorima – kaže Tamara koja se rado prisjeća početaka kada je prije devet godina krenula u školu udičarenja ŠRD Vir. Školu su pokrenuli predsjednica virskog ŠRD-a Elizabeta Fumić i tajnik Igor Marić te sportski pedagog i ribolovni instruktor Mićo Matak. Razlog za Tamarin ulazak u svijet sportskog ribolova je jednostavan: mlada Viranka prije svega voli ribolov, a ljubav prema ribolovu naslijedila je od oca Željka Čavraga, strastvenog ribolovca na rijekama Vrbanji i Uni u Bosni i Hercegovini.
Čavragovi su doseljenička obitelj na otok. Daleke 2007. došli su na Vir iz Banja Luke kada su tata Željko i mama Nataša s desetomjesečnom Tamarom odlučili promijeniti životnu sredinu. Tamarina sestra Paula (14) rođena je u Viru, ali je ribolov nije privukao. Najmlađi Karlo (5) zato sve više pokazuje želju pratiti Tamarine ribolovne aktivnosti.
– Ribolov ga sve više zanima, kao i mene u njegovim godinama. Kada sam bila manja, ljeti bih svakodnevno molila tatu da idemo u ribolov. Tata i djed su odrasli na rijeci pa su tako zavoljeli ribolov, ali ja sam prva u obitelji koja je odrasla na moru. Kada smo saznali da se pokreće škola udičarenja i da na otoku postoji ŠRD Vir, morala sam se upisati. U početku mi je bilo malo teško jer ništa nisam znala, čak ni udicu zavezati, no čim sam pohvatala konce bilo je puno lakše – govori Tamara koja je ubrzo pobijedila na prvom klupskom prvenstvu, ispred Nadira Omerovića, Monike Janči, Roka Begonje, Vita Liverića, Alda Kapovića i drugih mladih virskih ribolovaca.
– To je natjecanje kojeg se rado sjećam. Tri dana sam samo o tome pričala – kaže mlada virska udičarka koja je najveći dio ribolovnog sazrijevanja odradila na klupskim, županijskim, međužupanijskim i državnim natjecanjima u paru s Rokom. Nadir je tada na natjecanjima rezultatski bio u drugom planu, no mladi Viranin posljednju je godinu napravio znatan korak naprijed ukrašen momčadskim zlatom na Županijskom prvenstvu u Zadru. Tamara i Nadir sada su pojedinačno i momčadski prve virske ribolovne violine.
– Nadir više voli loviti iz blizine, dok Roko preferira ribolov s daljim bacanjem. Ja uglavnom bacam malo bliže obali, ali ako ne ide, gledam što drugi rade. Prilagođavam se situaciji nastojeći iskoristiti cijeli ribolovni teren – napominje Tamara. Špari, glavoči i u posljednje vrijeme pirke, najčešće su Tamarine mete u ribolovu štapom s obale, dok kaić koristi isključivo za lignjolov, također štapom.
– Nisam baš ljubiteljica ribolova s tunjom, malo mi je dosadan takav način ribolova – govori Tamara koja situacije s malo ili bez ulova na natjecanjima, kako kaže, rješava "stotim mislima", ali kada ribe počnu gristi potpuno je usredotočena na ribolov. Ono što nevješte oči promatrača tada mogu protumačiti kao nedostatak akcije, zapravo je tiha drama koja odlučuje o ulovu i konačnom plasmanu.
– Trznem štapom tek ako riba zagrize dva-tri puta. Tada je pravi moment, inače ostajem bez ulova. Treba razmišljati na natjecanjima, tražiti najbolju poziciju i trenutak, pa mi nikad nije dosadno. Dobra oprema je važna, ali nije presudna. Ješka i predvez po meni su najbitniji – svjedoči mlada virska udičarka.
Tamarin najveći ulov bio je ugor duži od metra i teži od četiri kilograma, a tu ribetinu cilindričnog tijela i glatke kože uhvatila je s ostima u Marini. Imala je tada svega devet godina i ribolovnu strast kojom je kasnije hvatala podlanice od 400-500 grama.
Tamara pohađa treći razred Poljoprivredno, prehrambene i veterinarske škole Stanka Ožanića u Zadru. Ima jednu želju i jasno postavljeni cilj.
– Želim postati veterinarka. Nadam se da ću upisati fakultet u Zagrebu i završiti studij veterine. Rastanak od obitelji, našeg kluba i otoka bit će malo težak, ali se zaista želim baviti veterinom. No ostat ću vezana uz ŠRD Vir i, nadam se, sudjelovati na natjecanjima koliko god budem mogla.