Daj čovjeku ribu i nahranit ćeš ga na jedan dan, nauči ga kako uloviti ribu i nahranit ćeš ga za cijeli život. Napravite od čovjeka ribara i cijeli život će, s pravom, prigovarati. Obratili smo se ribarima da ih pitamo što ih trenutno muči…
Prvo smo se dotakli prodaje. Kažu da je od 1. listopada do 1. svibnja prodaja ribe u Starom Gradu težak posao. Toliko težak da su neki u šali rekli da im je bolje ići na more samo ljeti, da mogu prodavati restoranima. Ni tu se ne bi svi usrećili jer, kako kažu, restorani sve više kupuju ribu od “svih okolo”. Poznato je da je riba u Dalmaciji mnogo kvalitetnija od ribe u Istri, pa domaćim ribarima pada mrak na oči kada čuju da restorani naručuju, recimo, sipu iz Istre, koja zna biti puna pijeska.
Ali prodaja je zadnji problem s kojim se ribari suočavaju. Prvo ribu treba uloviti… A treba i sačuvati riblju populaciju od prekomjernog izlovljavanja. Uloviti ribu postaje sve lakše, zahvaljujući tehnološkom napretku. Čak je i jedan od ribara priznao da su prije ribari s 50 godina bili jedva pokretni starci, a on sada, sa 70 godina života i 50 godina mora, izgleda kao mladić. Kaže da to može zahvaliti vinčevima i promjenama u načinu lova. No isti taj napredak, koji ribarima olakšava posao, dugoročno ih stavlja u nepovoljnu poziciju.
Veliki je problem pronaći radnike spremne ići u ribolov. U prošlosti je na to sigurno utjecao zakon koji je određivao da se mreže u more smiju baciti dva sata prije zalaska sunca te da ih se mora dignuti do dva sata nakon izlaska sunca. To je značilo da ribari rade dvokratno, i to u “gluhe ure”. Sada zakon dozvoljava da mreže stajaćice u moru ostanu cijeli dan, što je naizgled velika olakšica ribarima, jer umjesto dvokratnog rada i isplovljavanja u 4 ujutro mogu na more krenuti u šest i biti gotovi do podne.
Ali olakšati ribarima značilo je da će se otežati ribi… Ribari nam kažu da smatraju da ima manje ribe u moru, a da je jedan od razloga upravo taj zakon o mrežama stajaćicama. Smatraju da se ribi time onemogućava kretanje, a i toliko dugo stajanje povećava količinu ribe koja se usmrdi u mreži ili je jednostavno pojedu drugi organizmi. Ako ste ikada vidjeli što ugori naprave od ribarske mreže, znate koliko muke uzrokuju “tartajuni” koje naprave dok se vrte kao krokodili i tako kidaju komade ribe.
Dakle, pokušalo se olakšati ribarima, a otežalo se i ribarima i ribi…
EU je izjednačila koće i migavice, a naši nisu odradili dobar posao
Najveća boljka koju ribari imaju krije se u traljavom ukidanju tradicionalnog načina lova – migavice. Ribari zamjeraju državi i predstavnicima u EU-u što nisu na pravi način zaštitili naše ribarstvo. Mreže potegače stoljećima su bile tradicija cijelog Jadrana, a onda su izjednačene s kočarenjem. Zašto? Dobar odgovor dao je jedan od ribara: “Pa ne može netko tko nikad nije vidio more štititi ribare, oni neka pričaju o pšenici i kravama, o ribi treba pričati netko tko ribu i ribare zna.”
Nakon takve rečenice obratili smo se osobi koja odgovara opisu…
Prof. dr. sc. Alen Soldo s Odjela za studije mora na Sveučilištu u Splitu poznati je istraživač naših mora i bio je spreman razgovarati s nama o ribarskim mukama. Pitali smo ga što misli o ukidanju migavica…
- Nažalost, istina je da su migavice, kao i mnoge druge potegače, naši pravi tradicionalni alati, ukinute. Već sam nekoliko puta izjavio da je to katastrofalna odluka koja se ni na koji način ne može opravdati. Jasno, administracija će pokušati to opravdati zahtjevima Europske unije, ali to uopće nije točno. Istina je da potegače imaju mnoštvo restrikcija jer su propisima EU-a posve nerazumljivo smještene u istu kategoriju kao i povlačne mreže koće, pa se većina propisa koji se odnose na koće odnosi i na potegače.
Ali propisima EU-a, također, omogućeno je da se traže derogacije od postojećih propisa, što su iskoristile sve mediteranske zemlje osim Hrvatske, koja očito više nije zainteresirana za očuvanje tradicionalnog ribarstva. Zbog čega se Francuzima, Španjolcima i Talijanima isplati raditi studije koje će dozvoliti tradicionalni ribolov, katkad čak i vrlo malog broja ribara, a Hrvatskoj ne, morat ćete pitati one koji se predstavljaju zaštitnicima Lijepe naše – rekao je dr. Soldo, pa nastavio isticati pogrešne korake koji su već iza nas, ali još uvijek određuju budući smjer ribarstva.
- Nažalost, naša administracija učinila je sve da ribarima koji koriste potegače oteža rad, jer su čak tražene i izrade studija utjecaja potegača na okoliš, iako ribari na istim poštama rade već stoljećima, pa je trebalo samo spustiti glavu ispod površine i pogledati kako okoliš izgleda. A s druge strane, uzgoj stranih vrsta, kao što je losos, ne zahtijeva nikakvu studiju utjecaja na okoliš!? I sad imamo apsurdnu situaciju da gire, koje su bile glavni ulov migavice i koja je stoljećima hranila obalu i otoke zimi, nema, ali zato na ribarnici imamo egzotične vrste iz uvoza. Još je besmislenija situacija da smo ukinuli ribolov na vrstu koja nije bila ugrožena, a većina ribara koji su se bavili ribolovom gire sada se prebacila na ribolov male plave ribe, koja je prelovljena!? To zapravo znači da mi ne želimo održivi ribolov, već sustavno radimo na prelovu.
Pitali smo ga i što misli o zakonu koji dozvoljava da mreže stajaćice stoje u moru po cijeli dan…
- Ukidanje potegača vrlo vjerojatno je i povećalo korištenje mreža stajaćica, koje stoje cijelo vrijeme u moru i predstavljaju prave zidove i prepreke za migracije riba i drugih morskih organizama. Nekad se, posebice blizu obale, ograničavalo držanje mreža u moru za vrijeme dana, ali je i to ukinuto. Nažalost, to sve pokazuje da mi zapravo nemamo nikakvu viziju što zapravo hoćemo od našeg ribarstva te smo od nekadašnjeg održivog ribolova danas došli do stanja u kojem nam je velik broj vrsta u prelovu, s tendencijom još lošijeg stanja u budućnosti – završio je prof. dr. sc. Alen Soldo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....