Sipe obitavaju pri dnu na kojem se hrane rakovima i mekušcima, ali zaplivaju i naviše da bi zgrabili ribu. Zato ih treba loviti uz dno i malo poviše njega, a varalice za njihov lov trebaju oblikom oponašati rakove i ribe. Najprikladnije su one namijenjene lovu liganja, ali ne sve podjednako. Najmanje dobre su one mekane, jer ih sipe vrlo brzo unište.
Naime, čim dohvati plijen sipa ga svojim jakim kljunom nastoji ubiti i komadati. Nisu osobito dobre ni posve gole varalice, jer kad ih dodirne sipa brzo osjeti prijevaru i pušta ih. Doduše, rjeđe od lignje, posebice tijekom najboljeg lova.
Pri odabiru varalice za sipolov valja voditi računa i o udicama. Naime, da bi od lignje žilavija, kraća i zaobljenija sipa što manje spadala, varalica treba imati vijenac većih udica nego za lov liganja. Varalice koje se potežu po dnu ne trebaju imati udice s donje strane vijenca kako bi što manje zapinjale za dno. Takvih je malo na tržištu, ali se taj problem može vrlo lako riješiti ispravljanjem ili uklanjanjem donjih udica.
Način napada
Sipa plijen najčešće napada pozadi, tako da parom dugih lovki prihvati plijen za škrge ili leđa, a zatim ga i zajaše. Zato je dobro da varalica na bokovima ili s gornje strane tijela ima barem 2 ili 3 udice s vrhovima okrenutim naprijed. Takve varalice, tzv. razor back, trenutačno su rijetkost na tržištu, ali se na svaku postojeću lako mogu postaviti udice, a da se varalici ne promijeni balans. Slabije zapinju i varalice koje tonu i plove glavom naniže.
Takav položaj imaju svi lignjarići s olovnim utegom ispod prednjega dijela te rijetki, najbolje balansirani, ostalih koncepcija opterećenja. Da pri povlačenju po dnu ne bi zapinjale vanjskim olovom, dobro je da je ono zaobljeno-polukružno ili srpoliko. Još manje će zapinjati plivajuće varalice, odnosno bez utega, ali samo one koje plivaju i plutaju s podignutim zadnjim dijelom.
No, da bi one tonule i plovile blizu dna, pribor je potrebno dodatno opteretiti. Isto je nužno učiniti i s priborom na kojem je varalica s vanjskim, ali nedovoljno teškim olovom da bi se daleko odbacila ili spustila na veću dubinu.
Dodatno opterećenje može se postaviti na više načina. Nekada se to radilo samo postavljanjem dodatne klizne olovnice na osnovnu strunu. To je rješenje dosta loše, jer uzrokuje brzo oštećivanje osnovne strune zbog struganja po dnu. Danas se dodatni uteg najčešće postavlja na olovo varalice ili na kraj završnjaka.
U oba slučaja otežanje je najbolje postaviti pomoću kopče kako bi se mogle mijenjati težine opterećenja. Takvim opterećenjem varalica se dodatno udaljava od tla, što još više smanjuje mogućnost njezina zapinjanja.
Ravno dno
Kada su sipe poviše dna, koristi se pribor s klasičnim očenaš završnjakom. Na njegovu kraju je varalica s utegom ili olovnica, a daleko poviše na kratkim privezima jedna ili dvije plivajuće varalice bez utega.
Iako se tijekom mrijesta sipe u pravilu zadržavaju na ravnim pješčanim i blatnjavim dnima, u lovu na njih lignjarićima, čak i onim prilagođenim za sipolov, nisu rijetka zapinjanja za dno. Na njemu, naime uvijek ima algi, trave, razbacanog kamenja i ostalih prepreka. Zapinjanja se ne mogu spriječiti, ali se mogu svesti na najmanju mjeru upotrebom varalica posebno pravljenih za sipolov.
Takve varalice mnogi nazivaju sipcima, što je ime prastarih varalica za sipolov koje se koriste laganim potezanjem za plovilom. Suvremeni sipac je ponajprije namijenjen za lov s plovila i obale potezanjem po dnu, ali i malo poviše njega. U takvom lovu sipac se može potezati pravolinijski, ali i uz zastoje, gore-dolje plovidbom. Iz plovila se njime može loviti i sporim vertikalnim skosavanjem, čak i priborom postavljenim na plovilo koje se ljulja.
Da bi što manje zapinjao i što lakše se oslobađao, olovnica sipca je unutar tijela, a on je toliko težak da pribor s njim gotovo nikad ne treba dodatno opteretiti. Olovnica je smještena u glavi varalice zahvaljujući čemu, kao i alci za spajanje s ostatkom pribora koja je s gornje strane glave, varalica u tonjenju, mirovanju na dnu i povlačenju zauzima položaj s glavom nagnutom naniže, kod većine modela optimalno od 45 stupnjeva.
Zbog takvog položaja udice na kraju varalice su maksimalno moguće odignute od dna. A da bi što manje zapinjale i što lakše se oslobađale, ove varalice imaju glider head glave, oblikovane tako da lako klize po dnu i odbijaju se od prepreka.
Korisna svjetlucavost
Za uspjeh u sipolovu nisu od osobite važnosti dekor i boja varalice, osobito tijekom mrijesta. Ipak, dobro ih je imati više i probom utvrditi koja je trenutačno najučinkovitija. U pravilu, u vedra svitanja i jutra najčešće je najlovnija varalica zelenih nijansi, dok je plava najučinkovitija, ako je nebo tada prekriveno oblacima.
Tijekom dana uz neznatnu naoblaku najčešće su najučinkovitije varalice boje gavuna, dok su one narančastih ili crvenih nijansi najlovnije u vedro poslijepodne i suton. Tijekom oblačnog dana i noću najučinkovitije su varalice vrlo uočljivih svijetlih nijansi.
Bez obzira u koje doba dana i u kojim se svjetlosnim uvjetima lovile, sipe se najbolje love svjetlucavim mamcima. Zato ih je najbolje loviti varalicama metalizirane površine, fluorescentnog tijela ili tijela prekrivenog platnom u kojem ima što više metalnih niti. U nedostatku takvih, varalici se može dodati svjetleća ampula, svjetlucava samoljepiva traka ili fluorescentni premaz.
Dovoljno je sa svake strane varalice premazom nacrtati tri-četiri točke ili kratke crte. Tako poboljšane varalice osobito su učinkovite noću. Prije svakog spuštanja u more treba ih izložiti svjetlu.
