Lov na olignje najbolji je u listopadu i studenom
bogatstvo mora

Srđan uvijek nađe vremena za otisnuti se na pučinu: Ta ljubav krene od malih nogu i uvuče ti se pod kožu. Liganj? Zanimljiv je, kod njega nema pravila

Piše Dubravka Marjanović Ladašić
Foto Privatni album
30. studenog 2020. - 11:47

Ribat' su voljeli svi njegovi preci, pa tako na ribanje voli poć i Srđan Margaretić, posebno kad su u pitanju olignji. Iako radi zahtjevan posao i otac je četvero djece, uvijek nađe vremena za odvezat barku i otisnut se na pučinu, a često to čini u društvu svog sina Nikole, koji je – sasvim je očito – naslijedio ljubav za more i gene svojih predaka.

NAJBOLJE SE HITA POD SVIJEĆU

- Hitanje oliganja krenulo je još krajem rujna, ali skromno i sramežljivo, dok je kroz listopad i studeni u punom zamahu - kaže za Dubrovački vjesnik Srđan, čija je barka usidrena u malom portu pod Orašcem, gdje je i plaža poznata po imenu Havaji.

Baš prije koju večer ulovio je najvećeg olignja ikad – težio je čak 87 dekagrama. Još nisu odlučili na koji će ga način pripremiti, pa čeka u dubinskom, smije se Srđan.

- Otac me je kao maloga uvijek vodio na barku, u krugu mula i iza mula, a sad volimo poći iza Kalamote, u Šunj i pod Lopud. Ta ljubav za more i ribanje krene od malih nogu i uvuče ti se pod kožu – svjedoči na svom primjeru Srđan.

image
Srđan Margaretić s ovogodišnjim kapitalcem

O najboljim načinima ulova oliganja kaže:

- Najbolje se hita pod svijeću. To je zakonom odobreno tek od 1. listopada, kad se smije svijetliti na lignje. Nosimo bateriju i lampu, a tada krenu i malo veći olignji i količinski se više hita – kazuje Srđan, koji ne propušta priliku za otisnuti se na more u ovim mjesecima.

- Taj liganj je dosta zanimljiv, nema pravila, nekad se bolje hita po danu, nekad u noći, nekad kasno u noć. Sve zavisi kako ga 'pogodiš'. Ima različite poste, kako mi to rečemo, pa je nekad bolje pod Lopudom, nekad pod Kalamotom... Treba ga tražit', dosta je to stvar sreće.

- Lovi se na peškafondo. Ribam na dva peškafonda, preferiram ribat' iz ruke, ali nekad ribam i na štap. Kad ima malo vjetra i kurenta, moramo se usidrit' jer nas stalno nosi, ali kad je bunaca, nije loše se malo pustit jer prođemo šire područje i imamo više mogućnosti da ga nađemo - kazuje o lovu na olignje.

Nemalo puta su mu u portu prišli stranci i divili se ulovu, pa i pitali smiju li se s nekim od ribara otisnuti na more i doživjeti nešto što su vidjeli samo na televiziji.

ISPOD PEKE JE ODLIČAN

Kad ulove dosta oliganja, podijele ih familiji i prijateljima, a njemu osobno najdraži je spremljen 'na kolutiće'.

- Cijela moja obitelj voli lignje i ribu. Spravlja se na više načina, a oliganj ispod peke je isto odličan. Najviše je za te specijalitete specijalizirana moja majka – kaže Srđan.

Pored tri kćeri, Lare, Eme i najmlađe Ane, sin je taj koji ipak najviše voli ići na barku.

Njima u familiji nije potreba za ić' na pontu od portafoja, jer uz toliko ribara u kući, u frižideru vazda imaju dobar bokun ribe.

- Otac me je učio svim tehnikama ribanja, on je to volio i sve je to prenio na mene. Naslijedio sam i dosta njegovih alata, a vidim i da Nikola baš voli more, barku i ribanje, tako da vjerujem da će to preuzeti od mene – kazuje ovaj 38-godišnjak.

Inače su Orašani tradicionalno vezani za more, potvrđuje Srđan, a tome svjedoči i njihov mali porat koji je pun baraka domaćeg stanovništva koje stalno ide na ribanje.

Tu je i tradicija 'Olignijade', koja je održana i ove, 'korona' godine, doduše, u skromnijem broju, ali u ništa manje veselijem tonu. Održana je u petak, 23. listopada, a u lovu na olignje sudjelovalo je 9 ekipa s ukupno 19 natjecatelja, podsjeća Srđan.

image
Šestogodišnji Nikola obožava more, barku i ribanje

RIBE NE FALI

Natjecanje je počelo u 17,30 sati polaskom s mula u Orašcu, a završetak je bio u 21 sat, dokad su sve ekipe morale prijaviti ulov. Nakon vaganja liganja, podijeljena su pripadajuća priznanja. Prvo mjesto za najveći liganj zaslužio je Mato Kašikić, drugo Antun Bukva i treće mjesto Ivica Zeko; prvo mjesto za najveći ekipni ulov odnijeli su Toni Lučić i Vicko Zlošilo, drugo Tomo Rakigija i Niko Dubelj te treće Ivica Zeko i Ilija Dadić.

Najmanjeg lignja uhvatio je Toni Lučić, a ukupan ulov liganja iznosio je 5,7 kilograma. Svi su se ti olignji bacili na gradele, a tradicionalno druženje, u kojem uvijek sudjeluje i staro i mlado, potrajalo je dok je bilo force za priču i pjesmu.

Prije par dana pronašao je Srđan tu postu gdje je ulovio svog najvećeg olignja ikada, a kako se poste nikad ne izdavaju, ne možemo vam odati mjesto gdje se dugo borio, ali na kraju i izborio s lignjom od gotovo kilograma. Osim oliganja, nije rijetkost da ulovi dobar bokun ribe, a najčešće su to luc, palamida, arbuli i kanjci.

- Ribe ne fali. Nekad je malo bolje, nekad malo slabije, ali naše more još je bogato ribom. Ove godine, kako nije bilo toliko sezone i ribarice nisu toliko ribale, mi smo rekreativci bolje prošli – s osmijehom će Srđan na temu omiljenog mu hobija.

26. siječanj 2021 12:38