Padanjem sumraka u lučicama i na rivama koje koliko-toliko zatvaraju more formirajući makar polu-valu, sve se češće mogu čuti specifična pljuskanja po površini. Nije to ni zvuk cipla u skoku, ni ušate u lovu, već nekakav čudan zvuk najviše nalik dužem paranju površine mora, često popraćen još čudnijim pljuskanjem koji jasno odaje ribu u bijegu. A to pljuskanje i ne bi bilo toliko čudno da riba koja bježi očito nije mala i da ne bježi pred nečim još znatno većim.
Prije nekih desetak godina takvi su se zvukovi mogli čuti samo na južnom Jadranu, no sada su već nekoliko godina prisutni i na krajnjem sjeveru što potvrđuju i sve brojniji ulovi ribe koja je za to kriva.
Najprije se mislilo da su u pitanju veliki brancini no kada su se počeli izvlačiti pregriženi sis...