More je oduvijek prepuno gladnih usta koja stalno i nesmiljeno jedu sve, ali baš sve što se može pojesti. Dovoljno je nagnuti se preko ruba rive da bi se sve to jasno vidjelo. Oni neupućeni će u tom naginjanju vidjeti ljupke ribice koje se presijavaju, igraju se i jure između kamenja i busenja trave.
No, u najvećem broju slučajeva ta igra nije ni blizu igre, jer se sve te ljupke srebrnkaste ribice kreću i jure samo s jednim ciljem. Sve one pokušavaju pronaći i uloviti neki obrok.
Čak i bezazleni cipli i salpe neprestano jedu, pasući one zelenkaste čupice trave s kamenja i oplate brodova. Sva ona sila sitnih beskralješnjaka kojima je taj travnati tepih dom i utočište u tim trenucima prolaze užas proždiranja.
Zvuči ružno i strašno? Da, slažem se, ali je to zapravo stvarnos...