Od kada seže moja opčinjenost Biševom? Od 1983., kada sam prvi put do njega doplovio? Možda od kada sam saznao da moj nono tamo nespokojno počiva u nekoj neobilježenoj grabi kamo je završio nakon rata 1945.?
Ne znam, ali tome su svakako pridonijele knjige Pas s Atlantide i Pomrčina mora slovenskog književnika i podvodnog ribolovca Mate Dolenca.
Kako bilo, svake godine sam nekoliko puta na tome čarobnom otoku. Ponekad uobražavam da nisam ja odabrao otok već otok mene.
Evo me i sada u Biševskom portu, sjedim u kokpitu moje stare Istranke nakon cjelodnevne plovidbe. Ubila me tramuntana, prvo od Staroga Grada do punte Pelegrina pa u Viškom kanalu, a potom u Biševskom.
Pripremam večeru upijajući teške mirise makije koji se niz obronke okolnih brda spuštaju do mora. Rujansko predve...