StoryEditor

nevidljive nitiPostoji li idealna fluorokarbonska struna? Unatoč brojnim prednostima imaju i mane, evo kako ih zaobići

Piše Max Fishing
21. ožujka 2021. - 12:49
Rezultat za koji su odgovorne nevidljive struneMax Fishing

Fluorokarbonske strune imaju isti koeficijent loma svjetlosti kao i more, tako da nakon potapanja postaju praktički nevidljive. Savršenije inačice imaju i istu specifičnu težinu čime se postiže i neutralni uzgon. U praksi se koriste gotovo isključivo za izradu predveza.

I premda su u udičarenju prva spona na putu od udice do jacere, fluorokarbonske strune zbog specifične molekularne građe imaju nešto slabiju linearnu nosivost i znatno veću memoriju od klasičnih najlonskih monofila, što se posebno ističe u big game fishingu. Naime, u lovu kapitalnih tuna se nakon svake ulovljene veće ribe stari fluorokarbonski predvez obavezno zamjenjuje novim.

RAZLIČITE NOSIVOSTI

Čvorovi su slaba točka svih fluorokarbonskih struna, upravo zbog njihove krutosti i krtosti, a zbog čega svi čvorovi koji se primjenjuju u radu s fluorokarbonskim strunama moraju imati mekana i široka uporišta kako ne bi došlo do pucanja na mjestu vezivanja.

Ipak, unatoč svoj pažnji i oprezu u vezivanju, nakon korištenja u moru, nezavisno od izloženosti ili neizloženosti naprezanju, fluorokarbonske strune na čvorovima znatno brže stare i pucaju, što se donekle može usporiti ispiranjem u slatkoj vodi nakon završetka ribolova.

Teško je reći koliko je koji čvor dobar za fluorokarbonske strune iz više razloga. Jedan od glavnih je taj što proizvođači prilikom formiranja struna, strune oplemenjuju raznim dodacima koji utječu na sastav i kvalitetu. Tako su neke fluorokarbonske strune, mekše i podatnije, neke otpornije na abraziju, neke s memorijom, neke bez…

Upravo zato standardni čvorovi koji se koriste na fluorokarbonskim strunama mogu kod nekih struna imati veću, a kod nekih struna manju nosivost.

Na žalost, ne postoji nekakav standardni obrazac koji bi mogao reći koji je čvor i kako vezan najprikladniji za određenu fluorokarbonsku strunu. Jedini način za iznalaženje najprikladnije čvora temeljen je na sistemu eliminacije nakon višekratnih pokušaja vezivanja različitih čvorova ili pak različitih oblika čvora.

image
Vezivanjem tri čvora s različitim brojem namotaja na istoj struni lako se može odrediti koji je čvor najnosiviji

NEZATEGNUTA IZUVANJA

Klasičan primjer je kada se na istoj struni veže više mrtvih suhih čvorova, s tim da se kod prvog čvora živi kraj strune provuče samo jednom, na drugom čvoru dva, a na trećem tri puta, te se postepenim zatezanjem oba kraja struna jednostavno prekine.

Naravno, struna neće puknuti na sva tri čvora, nego samo na jednom, nakon čega je postupak potrebno ponoviti barem još jedanput. Nakon što se ustanovi koji je čvor najmanje nosiv, postupak je potrebno ponoviti s preostalim čvorovima sve dok se po tom sistemu eliminacije ne otkrije čvor koji najviše nosi.

Kod izbora čvorova kojima se koristimo na fluorokarbonskim strunama svakako treba voditi računa o mjestima preklapanja, tako da se treba odabrati čvor kod kojega struna najmanje pati. Osim toga u zatezanju treba obavezno zasliniti strunu kako bi se izbjegla abrazivna oštećenja na mikro razini.

Još jedan od važnih detalja vezanih uz čvorove na fluorokarbonskom strunama je vezan uz njihovu krutost koja se u ovom slučaju reflektira kroz nepotpunu zategnutost čvora. Tako, primjerice, mnogi ribolovci izbjegavaju određene fluorokarbonske strune, jer im se izvlače ili izuvaju iz čvorova, a što je posebno izraženo na graničnim čvorovima na kraju prama.

No, taj je problem zapravo vrlo lako rješiv, jer njegovo ishodište leži u činjenici da čvor u vezivanju zapravo nikada i nije bio do kraja zategnut. U ovom je slučaju dovoljno nakon zatezanja čvora, a prije rezanje viška strune povlačenjem udice uz istovremeno zadržavanje tehnosfere simulirati težinu zakačene ribe. U tom se trenutku često može čuti kako završni čvor kvrcne.

Taj pucketavi zvuk je zapravo je znak da se čvor tek tada u potpunosti zategao i legao na svoje mjesto, nakon čega se višak strune može odrezati bez straha na udaljenosti od oko dva milimetra od čvora. A oni koji i dalje imaju skepsu prema kvaliteti zategnutosti čvora, mogu kapljicom trenutnog ljepila u trenutku riješiti sve dileme i nepouzdanje u nosivost i zategnutost čvora.

image
Zatezanjem preko granice nosivosti prva puca najslabija karika

NIJE NEVIDLJIV

Prva fluorokarbonska struna na svijetu proizvedena je davne 1971. godine, a proizveo ju je svima znani Seaguar. Budući da se tvrtka na tom otkriću nije zaustavila već je proces usavršavanja nastavljen, Seaguar svakako možemo smatrati autoritetom na području proizvodnje fluorokarbona.

Upravo je zato posebno zanimljivo što ovaj renomirani brend ističe činjenicu da i najkvalitetniji fluorokarbon, bez obzira na deklarativni postotak, nije potpuno nevidljiv. Ipak, unatoč tome mnogi ribolovci deklarativni podatak koji kaže da je struna 100 posto fluorokarbon tumače kao 100 posto nevidljiv.

Tko god se imao prilike okušati u big game fishingu mogao je ustanoviti kako se često dogodi da tune, unatoč tome što se pod brodom nalazi akvarij, odbijaju na udicama ponuđenu ješku. No, u trenutku kada se predvez promjera 1,05 zamijeni s onim 0,97 milimetara, tuna bez oklijevanja proguta ponuđenu udicu.

Slično je i s ostalim ribama, pa i s najobičnijim arbunima. U hladnije doba godine kad je riba podozrivija, a more bistrije i prozirnije, često se standardnom opremom ne mogu postići očekivani rezultati. No, kada se prame promjera 0,25 milimetara zamjene s pramama promjera 0,18 ili 0,16 milimetara, grizevi se utrostruče.

Takav razvoj događaja jednim je dobrim dijelom vezan uz vidljivost, odnosno nevidljivost strune, jer je činjenica da su tanje strune uvijek manje vidljive od debljih, no i uz činjenicu da je vid ribama tek jedno od osjetila kojima registriraju sve promjene u svojoj okolini.

Struna, ma kako nevidljiva bila ima svoj odjek u podmorju koji je većini riba, zahvaljujući ostalim osjetilima, poprilično jasno vidljiv i uočljiv, a zbog čega i priča o tanjim strunama jako dobro drži vodu. Naravno, u tom skidanju promjera ne treba pretjerivati i ići ispod razumnog i realnog kako se ribolov ne bi pretvorio u neprestano formiranje novih predveza, a ribe plivale s gomilom pearcinga.

image
Predvezi u natjecateljskom ribolovu uvijek su izrađeni od fluorokarbonskih struna

KRUTA PLJUCANJA

Također je važno znati da je fluorokarbonska struna na more došla preko šaranskog ribolova, u kojem je korištena ponajprije za izbjegavanje pljucanja. Naime, šarani nemaju zube na rubu vilice kao većina riba, već su kod njih zubi smješteni u ždrijelu.

Zbog toga svaki zalogaj ide pravo pod te zube, a zbog čega je i osmišljen ribolov na dlaku kod kojega je ješka vezana za luk udice, tako da zapravo uopće nije na udici. Zahvaljujući ovakvoj montaži, u trenutku kada šaran pokuša ješku zdrobiti zubima, udica u trenu nalazi svoje mjesto u usnoj šupljini.

Budući da su šarani u poprilično visokom postotku uspješno pljucali i ovakve sisteme kad bi otkrili prevaru, ribolovci su otišli korak dalje i počeli koristiti fluorokarbonsku strunu za sam kraj predveza, i to ne zbog njene nevidljivosti koliko zbog krutosti. Naime, šaran koji bi usisao tako složen predvez, i kad bi otkrio prevaru, ne bi ga uspijevao ispljunuti, jer bi svaki takav pokušaj završavao samoubadanjem.

Ta važna odlika većine fluorokarbonskih struna velikom se broju morskih ribolovaca može učiniti kao mana, no činjenica je da većina riba puno teže pljuca naješkane udice koje su vezane na fluorokarbonskoj struni od onih koje su vezane na klasičnim monofilnim strunama.

Isto je tako istina da se prame od krućeg fluorokarbona teže petljaju i mrse oko osnove predveza, dok s druge strane neke fine prezentacije zahtijevaju rad s najmekšim mogućim fluorokarbonskim strunama. Stoga je jedino prihvatljivo rješenje kojim se sve ove mane i prednosti, a onda i dileme izašle iz toga, uspješno eliminiraju formiranjem više različitih predveza različitih namjena.

Same konstrukcije tih predveza, kao i izbor fluorokarbonskih struna strogo određene kvalitete, uvijek su uvjetovani tehnikom i ciljanom lovinom. Naravno, ovakav pristup zahtijeva i dobro poznavanje tehnologije korištenih materijala i života pod morem, a što je zapravo poprilično nezaobilazno za svakoga tko se ozbiljnije bavi suvremenim sportskim ribolovom.

image
Žilave fluorokarbonske prame se ne mrse i bez tehnosfera
29. ožujak 2021 14:34