Dobro se drži i nakon brojnih napada ribica
savršena ješka

Veliki morski crv ima kultni status kod ribolovaca: ovako treba pravilno rezati, stavljati na udicu i čuvati mamac koji je poslastica svim ribama

Piše Šime Duvančić
19. prosinca 2020. - 12:58

Jedan od nekoliko najagresivnijih morskih predatora, veliki morski crv, istodobno je i jedan od najboljih mamaca za morski ribolov. Poslastica je svim ribama, ali i mnogim drugim morskim organizmima, pa će se na udicu namamčenu njime zakačiti i hobotnica, hlap te jastog.

Razlog tome je njegovo jako hranjivo meso, bogato proteinima, izvanrednog okusa. Uz to, krv mu snažno miriše na jod, a pozornost plijeni i metalnim odsjajem svim bojama te treperenjem brojnim nožicama, četinama.

Veliki morski crv (Eunice gigantea) najveći je jadranski mnogočetinaš iz brojne porodice palola (Eunicidae). U znanstvenoj literaturi navodi se da ovaj kolutićavac naraste do četiri metra i debljine oko 25 milimetara, ali su u našim vodama lovljeni i veći primjerci, dugi čak 6,5 metara i teški oko 2,5 kilograma! No, točne dimenzije mu je teško odrediti jer je vrlo rastezljiv. Zbog intenzivnog lova danas se crv od tri metra smatra velikim primjerkom, dok su prosječni ulovi oni od oko metra.

Mekani oklop

Mekano tijelo ovog crva prekriva egzoskelet, ali on nije dovoljno tvrd da bi ga zaštitio od napada i sitnih riba. Što je bliže repu, to mu je oklop mekši. Na svakom članku koji ga čine ima čekinje koje mu služe za kretanje. Umjesto mozga ovaj crv ima tek malu nakupinu živčanih stanica, gluh je, gotovo i slijep, iako na glavi ima dva oka. Njima može raspoznati samo svjetlost od tame, odnosno sjenu organizma koji prolazi blizu njega.

image
Prosječna lovna veličina crva

No, zato na glavi ima i pet na vibracije vrlo osjetljivih ticala kojima osjeća kretanje ostalih životinja u blizini. Izvanredno mu je osjetljiv i okus mirisa. Iznad usta mu je par jakih dvodijelnih srpolikih zubi spojenih poput škara, koji se mogu povući unutar tijela. Njima može i čovjeku načiniti bolnu krvavu posjeklinu. Boja mu ovisi o vrsti staništa i obično se kreće od tamnocrvene, preko ljubičaste do crne, zajedno s metalnom bojom.

Ovaj crv živi u okomitom, ali krivudavom kanalu koji buši u šljunkovitom, koraljnom, blatnom i vrlo rijetko pjeskovitom dnu, mahom u plićim predjelima, pa sve do 30-ak metara, ali je mrežama lovljen do gotovo 100 metara dubine. Stanište mu ima dva otvora, koja su često međusobno vrlo blizu. Iz jednoga lovi, dok mu drugi služi za cirkuliranje vode i izbacivanje izmeta te, vjerojatno, razmnožavanje odbacivanjem reproduktivnih dodataka s repa.

Noćni lovac

Iako će i danju iskoristiti dobru priliku, veliki crv se hrani noću. Najčešće jede račiće, ribice, pužiće, školjkice, ježiće, spužve i zvjezdače, te razne strvine. Dok čeka hranu, ne izlazi iz staništa, jer je izvan njega lak plijen čak i sitnih riba koje ga grickaju.

Kad lovi, iz rupe mu vire samo ticala. Napada munjevitim izlaskom, odbacivanjem, tako brzo i žestoko da nerijetko zubima prereže plijen, ne samo ribe, nego i rakove tvrdog oklopa. U žrtvu ubrizgava toksin koji ubija ili barem omamljuje i plijen mnogo veći nego što je crv, a dovoljno je snažan i da ga uvuče u svoje stanište.

U Hrvatskoj veliki crv naseljava prostor od krajnjeg sjevera do juga, ali je južnije od Peljašca manje brojan. No, i tamo je podjednako učinkovit mamac.

Kvaliteta velikog crva kao mamca ovisi o njegovu stanju te o mjestu gdje je živio. Najbolji je živ te tvrdi. Nedorasli, kakvi se vrlo rijetko love, iznimno su tvrdi i najprivlačniji komarčama. Crvi koji žive u kamenitom dnu su najtvrđi i najkvalitetniji, a prepoznaju se po žarkim crvenim nijansama. Nešto su manje kvalitetni oni iz pjeskovitog dna, dok su najslabiji crvi tamnih nijansi iz mekanoga dna.

Oblik kobasice

Crva treba komadati rezanjem, a ne kidanjem. Živog rezati treba od repa prema glavi kako bi nastavio živjeti. Iako je skup mamac, mamčiti ga treba obilato. Za lov sitnih i srednje krupnih riba odmetom i kančanicom treba ga rezati od repa na komade dužine dva do tri centimetra i njima potpuno prekrivati udice. Za lov s obale ili iz plovila čekanjem komarče i ostalih cjenjenijih riba, mamčiti treba veće komade dužine desetak centimetara.

image
Krupni komadi bolje love

 

Nadijevanje je najbolje vršiti provlačenjem udice i strune kroz sredinu crva. Kad se mamči samo bočnim provlačenjem udice, nije dovoljno samo jednom, nego treba dva puta kroz isto mjesto provući udicu i strunom poviše nje načiniti omču oko mamca, a sve kako ne bi klizio po udici i struni. Štoviše, posebno za lov komarče i dalekim bacanjem te na mjestu gdje ima sitne ribe, dobro je mamac obmotati elastičnom niti.

Zadnji, najtvrđi komad od glave najbolje je iskoristiti za lov najkrupnijih komarči, zubataca, krunaša, pagara i ostalih najcjenjenijih riba, kako čekanjem, tako i povlačenjem. Komade duge 15 cm, a za povlačenje i do 30 cm, treba nadijevati na više udica. Prije nego za kratkim, za dugim komadom velikog crva, čak ako je i u lošijem stanju, posegnut će i lubin.

Veliki crv svjetluca čak i kada nije živ ili svjež, pa je posebno učinkovit u noćnom ribolovu. Osim toga, njegova krv intenzivnog mirisa na jod također privlači ribe.

Za noćni ribolov ga je najbolje uzdužno razrezati i mamčiti tako da mu najsvjetliji dio, odnosno iznutrica, bude s vanjske i vidljive strane. Iako je dosta žilav, da bi se tako pripremljen bolje držao na udici, treba ga obmotati elastičnom niti tako da poprimi oblik kobasice.

Načini čuvanja

Kao malo koji mamac, veliki crv se do mamčenja dosta lako može održati živim, kakav je najučinkovitiji. Desetak dana držanjem u kakvoj posudi potopljenoj u more, no nikako u bočatom, jer ga slatka voda ubija. Posuda treba biti tamna i s brojnim malim rupicama koje omogućuju dotok svježega mora, ali je ne treba držati u jakom kurenti jer to crvu ne paše. Treba ih držati zasebno, jer se više njih u jednoj posudi može zaplesti, a onda i puknuti.

Čuvati se može i izvan mora na hladnom i tamnom mjestu. U tom slučaju u posudi ne treba biti puno mora, dapače više mu paše šira posuda i malo morske vode, koja ga tek pokriva. More treba dnevno djelomično mijenjati. Pomoću akvarijske pumpice živim se može održati i nekoliko mjeseci, bez hranjenja, jer zapadne u neku vrstu zimskog sna. U akvariju, pak, čuvati se može i godinama uz povremeno hranjenje.

image
Lubinu treba ponuditi duži komad crva

Živ se može čuvati i crv kojem je odrezan najveći dio. Dovoljno je da mu uz glavu ostane četiri-pet centimetara tijela. Takvog je najbolje sa šakom dagnji staviti u rupičastu kutiju i potopiti u more. Već za petnaestak dana pojest će sve dagnje i zarast će mu rep. Nakon toga je dovoljno svakog tjedna u kutiju staviti dvije-tri dagnje da bi crv nastavio ne samo živjeti, nego i polako rasti, do pet centimetara mjesečno.

Neiskorištenog ili uginulog crva može se konzervirati jer je i takav vrlo učinkovit mamac. Ako se nije očistio tijekom čuvanja, stiskanjem od glave prema repu treba ga osloboditi fekalija. Nakon toga ga valja posložiti na novinski papir, posoliti krupnom morskom soli i staviti u hladnjak. Kada papir upije vodu, crva treba prebaciti u neku posudu s poklopcem, posoliti i na dulje vrijeme pohraniti u hladnjak. Lošije, ali još uvijek dobro rješenje je zalediti crva.

Načini soljenja

Uginuli crv može se soliti i izrezan na komade. Nakon cijeđenja posipa se krupnom soli. Sol se dodaje tijekom cijeđenja tekućine, sve dok mamac ne bude suh. Tako pripremljeni crv je krt i slabo se drži na udici, a bez mirisne tekućine nije ni osobito privlačan ribama. Zato je puno bolje konzervirati živog ili netom uginulog cijelog crva.

Ovisno o njegovoj veličini, sa šakom ili dvije soli pomiješa se u najlonskoj vrećici. Bolje je rabiti sitnu sol jer se ona brže topi i poslije lakše uklanja s mamca. Čim se posoli, crv ugiba i počinje ispuštati tekućinu. Ona je dobra za pripremu primame.

Ako nije ranjen, zadržava krv, ali ona izblijedi pa je crv svjetliji. Da se mamac oslobodi viška tekućine, vrećicu u koju je smješten treba probušiti, vezati i objesiti. Poslije jednog dana cijeđenja provlačenjem kroz stisnutu šaku crva treba osloboditi viška soli. Zatim se on složi na kartonsku podlošku i vakumira u jednu, pa u drugu najlonsku vrećicu. Karton će ubrzo upiti dio preostale tekućine iz mamaca i tako regulirati njegovu vlažnost, što je iznimno važno za kvalitetu mamca.

Tako pripremljeni crv se do godine dana može u izvrsnom stanju održati u hladnjaku, a kad se izvadi iz vrećice, mora se potrošiti. Ponovnim vraćanjem u hladnjak gubi se kvaliteta mamca.

image
Komad pripremljen za komarču

Tekst je preuzet iz magazina Otvoreno more kojeg možete čitati i u digitalnom izdanju. VIŠE DOZNAJTE NA OVOM LINKU

21. prosinac 2020 17:24