Prije bi se u kilu našlo od 25 do 30 srđela, danas ih bude i šezdesetak. Omiljena i cijenom pristupačna plava riba, ako je i bude na peskariji, sve je sitnija, primjećuje umirovljeni znanstvenik Vladimir Onofri kojeg smo pitali što nam točno donosi prestanak ‘lovostaja‘ na srdelu, na snazi od 16. veljače u ponoć:
- Srdele je malo i sve je sitnija, to je sigurno. Sjetim se uvijek riječi moga kolege akademika Frana Kršinića koji je na pitanje zašto su sad srdele male a prije su bile velike, jednostavno odgovorio ‘zato što nemaju kad narast‘. To je zato što ih se kod nas lovi ‘leva-leva‘, kako tko stigne i bez kontrole u količini. Veliki je problem što ogromne količine naše srdele idu za uzgajališta tuna. Ribarima se ne da zafrkavati s prodajom na malo, nego je otkup organiziran s uzgajalištima koja im otkupljuju ribu, stave ‘robu‘ u kontejnere od 700 kila, sve to smrznu u velike hladnjače, navečer izvuku po 2 do 3 kontejnera, stavu na odmrzavanje, da polako otječe voda, pa se ujutro odnese i baci tunama za prehranu. Išao sam osobno u ta uzgajališta, ušao u bazene i snimao kako tune sve to brzo progutaju dok za ljude koji vole srđelu vlada nestašica – kaže nam Onofri koji ipak pokazuje dozu optimizma kad je posrijedi opstanak jadranske kraljice plave ribe:
- Fond srdele može se obnoviti, nije to neizvedivo. Evo vam primjer Jabučke kotline kod otoka Žirja, to je vjerojatno najbogatije ribolovno područje Jadrana, uz potporu UN-ove Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju trajno je zaštićeno, zabranjeno je koćarenje, što je rezultirano oporavkom ribljeg fonda i na tom području i u nekoliko susjednih zona. Na radost i znanstvenika i ribara. U svakom slučaju, nadzirani lovostaj uvijek je dobro rješenje, ne samo za srđelu – ističe dubrovački znanstvenik i čovjek od mora, pa se prisjeća recentnog primjera obnove ribljeg fonda u najjužnijem akvatoriju:
- Dogodilo se to tijekom Domovinskog rata, već od kraja kolovoza 1991. negdje do lipnja 1992. koćari zbog borbenih djelovanja na tom potezu nisu lovili, a kad su krenuli, bili su ogromni moli, gambori, luda kuća je bila, kupovali su se brodovi za ribolov u Americi! Potrajao je taj izdašni izlov dvije, tri godine, a onda je postalo neisplativo pa su neki i odustali od posla – veli naš sugovornik i osvrće se na talijanske krivolovce koji su nas ranijih godina puno puta ‘olakšali‘ za tone i tone ribe:
- Oni sad više ne smiju dolaziti u naše teritorijalne vode. Koliko znam, granične kontrole na moru su postrožene, a ako se neka koćarica i ‘zaleti‘, vidjet će je video nadzor. U današnje vrijeme je glupost ganjati krivolovce po Jadranu ako imaš dronove i radare koji snime svaki nedopušten ‘upad‘. Radari za nadzor granice su funkcionalni i u Dubrovniku, u Moluntu, na Mljetu, ponte Gruja. Oni točno vide kad je neki neidentificirani brod uletio u naš akvatorij. I ‘Naše more‘ je svojedobno tako završilo u Hrvatskoj na Sveučilištu u Dubrovniku nakon što su ga naši na granici zaplijenili dok je posada krijumčara pokušavala pobjeći. Nekad se zvao ‘Ligny secondo‘, koristio se za lov na tune. U našim vodama je zatečen u krivolovu, pucalo se na njega i sudski je oduzet- napominje Vlado Onofri koji pamti i jadranske pogone za preradu ribe, gdje je srdela bila itekako zastupljena:
- I danas se čudim kako je tvornica Neptun ‘Komiža‘ postala neisplativa, prije 20 godina proizvodni su joj pogoni prodani srpskom poduzeću kod Niša, a 2007. je likvidirana. Prije petnaestak godina tvornica ribe u Veloj Luci prerađivala je za Srbiju sardine dobivene iz Libije, vrlo kvalitetne, veće od naših, vrlo lijepo sređene, bez glave, smrznute na brodu. Vonjale su odlično, iako nisu imale nikakve veze s našim jadranskim srdelama koje poznajemo i pod latinskim nazivom Sardina pilchardus – zaključio je ovaj stručnjak za morski svijet.
Podsjetio je i na doprinos hrvatskog biologa mora Toma Gamulina koji je svojedobno oduševio znanstveni svijet objavom rezultata istraživanja o mriješćenju srdela na otvorenom moru Jadrana na temelju uzoraka planktona.
Za istaknuti je kako će u aktualnom popuštanju od zabrane ulova ribari imati limit od 30 tona srdele. Najveća ‘prisutnost‘ srdele se očekuje od 28. veljače do i 31. ožujka kad se limit ulova povećava na 60 tona, a prava sezona počinje 31. ožujka točno u podne, kad se može uloviti stotinu tona. Špica sezone lova na srdele traje samo 25 dana, do 25. travnja kada će lov na srdelu ponovno biti zabranjen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....