Umirovljeni dočasnik Hrvatske ratne mornarice Dominko Radić, Dubrovčanin koji je nebrojeno puta sudjelovao u akcijama spašavanja života na moru, u dva dana ovog tjedna je čak dva puta je intervenirao, svojom barkom izašao na ‘teren‘ i spasio turiste koji su se našli u neželjenoj situaciji.
- Ovaj jedan je valjda iš‘o prema Pilama, ispod Lovrjenca se uhvatio za kamenja, izgulio se cijeli. Ali to je ništa, na brzinu sam to odradio – kaže nam Dominko, čovjek od malo riječi, a puno djela. Opisuje nam i sljedeći slučaj koji je bio puno gori, a dogodio se u Betinoj špilji, relativno blizu starome Portu.
- Taj Švicarac u Betinoj špilji, a znate kakav je onaj volat od špilje, stvarno ne znam je li skočio, je li to bio neki adrenalinski skok, ne znam što je bilo ni kako mu se to dogodilo, ali razbio je cijelu lijevu ruku, gornji, donji dio, poviše lakta, ključna kost mu je izletila na drugu stranu. Bio je bijel ko snijeg, samo sam mislio ‘sad će se izvrnut‘ – prepričava sugrađanin a na pitanje koliko je ljudi do sada spasio u akvatoriju Grada, kratko odgovara:
- Ovo je dvadeset i šesti, Kapetanija broji.
No ima i onih koji ostanu nezabilježeni, ali sjeća ih se Dominko i oni kojima je pomoć pružena.
- To je đonta – kroz osmijeh će i dodaje:
- Meni je zadovoljstvo kad učinim dobro djelo. Kad nekoga spasiš, to pamtiš.
Nepisano je pravilo, ako se netko nađe u nevolji na moru, Dominko je tu da priskoči. Malo je onih u Gradu koji nemaju njegov broj. Zove ga, ako je potreba, i Služba 112 jer njima treba više vremena da stignu a i barkom je lakše prići odnosno ući među stijene, podivljalom moru usprkos.
- Jučer me zvao 112, na Buži kupač nije mog‘o izać‘ iz mora. Realno, po onom vremenu samo nas nekolicina zna izać‘ iz mora na stijene. Na sreću, naišao je jedan gumenjak i on ga je već izvukao, ja sam taman bio došao. Policijski brod nije mog‘o prić, prevelik je. Kad zazovu, ja sam vanka za 4 minute. Dogodilo se nekoliko puta da 112 zove kad su ovakve situacije i pitaju ‘gdje ste‘, a ja budem recimo u Gružu. Pa me pitaju ‘možete li brzo‘, ali kako ću, ne mogu letit – prepričava Dominko dok ostavlja dojam kao da žali što tada nije bio u blizini da može pomoći.
- Ovo vam je sve džabe, nitko me ne pita ‘imaš li goriva?‘ Sreća, jučer sam pogled‘o imam li goriva prije nego sam krenuo.
Pomagati ljudima u nevolji očito mu je zapisano u genetskom kodu. Valovi ovom ‘morskom vuku‘ ne predstavljaju problem. Doduše, valja imati i hrabrosti i odvažnosti, a toga njemu ne nedostaje.
- Što je veći orkan na moru, meni draže – kaže nam kroz osmijeh sugovornik kojemu, otprilike kad krene sezona, mobitel učestalije zvoni.
- Ova godina nije normalna, ne znam što je ovo, gora nego prijašnje...
Dosad je svojom barkom Dominko izašao šest puta na more kako bi pomogao. Samo da ga plovilo i dalje služi jer baš je neki dan prilikom intervencije došlo do kvara na motoru. Kaže nam kako je našao taj dio motora, sam ga promijenio i sad radi. Opet može, nedajbože potrebe, izaći na more i pomoći potrebitome.
Budući da su kritične točke oko povijesne jezgre gdje se najčešće događaju nesreće poznate, a najčešće su akteri strani sugrađani, nadležni bi trebali razmisliti i osmisliti na koji način spriječiti neželjene često i pogibeljne situacije. Primjerice, za olujnog mora zatvoriti kupališta na stijenama, objasniti turistima kako se s morske strane podno zidina ne može šetati kao na Stradunu. No, to je na institucijama. Vratimo se mi na našeg Dominka koji je puno puta priskočio u pomoć i spašavao živote na spomenutom prostoru, često iz olujnog mora podno zidina. Podsjetit ćemo i kako je ovaj umirovljeni dočasnik HRM-a dobitnik ‘Plave vrpce Vjesnika‘, priznanja koje se dodjeljuje za pothvate spašavanja ljudi i imovine na moru. Kaže nam kako je ponovno predložen za ‘Plavu vrpcu‘. Ne čudi nas jer o humanom djelovanju Dominka Radića već se čulo i još će se čuti.