Američki mornari kupali su se u splitskom portu
zaboravljeni junak

Američki admiral Phillip Andrews izmijenio je lice grada, ali i za to malo tko mari. Vodimo vas u mračni Split koji je strahovao pod tmurnim sjenama

Foto FB grupa ‘Split kroz povijest‘
10. siječnja 2021. - 09:52

Ime američkog admirala Phillipa Andrewsa mnogima u današnjem Splitu neće značiti puno, po njemu se ne zove niti jedna ulica, nema spomen-ploču ni ustanovu. Doduše zapisan je u Zlatnu knjigu grada kao drugi po redu počasni građanin, ali i za to malo tko mari.

Reći ćete: ma, bilo je to prije sto godina. Ali kad čujete ili pročitate čime je Split zadužio ovaj energični i skromni američki pomorski časnik, onda ćete shvatiti kako je admiral Andrews i njegova flota izmijenila lice grada u ono koje je kasnije postalo dio njegova karaktera, a kojim se danas ponosimo.

Glad i španjola

Američka flota u splitski je porat doplovila s muzikom, plesom, sportom, kulturom, svakojakim glamurom, ali i spizom i milostinjom za izgladnjelo stanovništvo koje se tek škapulalo od Prvoga svjetskog rata, borilo sa smrtonosnom španjolom.

I strahovalo pod tmurnim sjenama koje su na Dalmaciju bacale talijanske pretenzije: tajni Londonski ugovor kojim su zemlje Antante 1915. godine obećale Italiji dalmatinsku obalu i otoke u zamjenu za izdaju saveznika, Centralnih sila, dok bi ostatak gotovo svega osim Zagreba i Like pripao Srbiji, još je bio važeći - srećom mu se oštro usprotivio američki predsjednik Woodrow Wilson.

image
Admiral Andrews u svečanoj odori

Mračni Split je tih dana bio poprište još jedne tragedije koja je obilježila kraj Velike vojne, jer 22. studenoga 1918. pred lukom se pojavio gorući parobrod "Baro Kemeny" koji je iz Boke u Rijeku prevozio dvije i pol tisuće razvojačenih mađarskih i austrijskih vojnika te nešto civila. Punom brzinom i uz brodske sirene uplovio je u porat i uspio akoštati uz mul Sv. Petra. Tragedija se događala pred očima cijeloga grada; izgorjelo je oko 250 putnika, a vatrogasci i srpski vojnici uspjeli su ugasiti brod tek sutradan.

Brzo je organiziran pokop: poginuli su maonama prevoženi i pokapani u zajedničku grobnicu na starom groblju Sustipan, ali i tijekom te operacije dogodila se bizarnost, jednoj je maoni pukao konop i jugo ju je potisnulo na pučinu, odakle ju je jedva vratio lučki parobrod. Splićani su bili potreseni užasom kojem su svjedočili.

A stizale su još gore vijesti: talijanska vojska zauzela je Rijeku i Zadar, zamalo i Trogir, nakon kojega su namjeravali okupirati Split!

Glavna luka

Na savezničkom admiralskom susretu u Rimu 26. studenoga 1918. određene su zone duž istočne jadranske obale koje će nadzirati savezničke sile do završetka mirovnih konferencija i konačnog razgraničenja Kraljevine Italije i mlade Države SHS. Britanskoj je floti pripao sjeverni dio Jadrana s Rijekom, a talijanskoj dio srednjeg Jadrana; za područje srednje Dalmacije bila je zadužena američka flota, a francuska mornarica pokrivala je zonu od Šipana do albanske obale.

U Kotor, Dubrovnik i Split uplovljavali su američki, francuski, engleski i talijanski ratni brodovi kao predstavnici savezničkih vlasti, a Split je bio određen za glavnu luku međunarodnih snaga.

Prvi saveznički brodovi pojavili su se u splitskoj luci 9. studenoga 1918. godine, dva francuska razarača, "Sakalave" i "Tourage", te oklopnjača "Foudre". Iz Pule pred Talijanima bježe i dvije austrougarske oklopnjače "Radetzky" i "Zriny", koje su usidrene na Poljudu.

Brodom "Almissa" iz Metkovića stiže 20. studenoga u Split odred srpske vojske pod komandom majora Stojana Trnokopovića, a dočekani su s velikom radošću, po majoru je i dio obale dobio ime.

Slavna američka krstarica "Olympia", nazvana "kraljica Pacifika", uplovila je u Split 21. veljače 1919. godine pod zapovjedništvom uglednog admirala Phillipa Andrewsa. Posadu su činila 33 časnika, nešto manje od četiri stotine mornara, naoružana je bila s dvadesetak topova, strojnicama, torpednim cijevima, a za njom je slijedila flota od šest razarača, šest protupodmorničkih brodova i nekoliko opskrbnih brodova.

Zatekli su Split na nogama: u luci je bila talijanska krstarica "Puglia" spremna na invaziju da okupira grad i pripoji ga Italiji, zbog čega su se događali stalni sukobi na kopnu između domaćih i talijanaša, ali i posade broda. Talijanski ratni brod pristao je najprije uz splitski gat, ali nitko nije htio uhvatiti konop, pa se usidrio u luci.

Iz Alžira stiže i britanski brod "Baymanter" s 500 tona žita za gladnu Dalmaciju, a k tome, grad je bio pun izbjeglica, kriminalaca, potpuno iscrpljen ratom, gladan i bos, harala je gripa španjola...

image
Krstarica 'Olympia' usidrena je u Philadelphiji i pretvorena u brod-muzej

Obrana Trogira

Dakle već krajem zime 1919. svi su akteri bili u splitskoj luci i velika predstava mogla je početi!

Biografijom admirala Andrewsa i boravkom američke flote u Splitu bavio se Mladen Cukrov, jedan od osnivača Muzeja sporta, a potaknula ga je činjenica da je istražujući građu za knjigu o povijesti splitskog bejzbola u svim segmentima sportskog, društvenog i humanitarnog života tadašnjeg Splita nailazio na ime Phillipa Andrewsa kojega su Splićani - obožavali.

- Admiral Phillip Andrews i njegova supruga Clara Fuller Andrews unajmili su za svoju rezidenciju jednu od vila obitelji Katalinić iznad luke. Ispred Željezničke stanice, uz gat su bili vezani francuski razarač "Enseigne", britanski "Tobago", američki "Cowell" i američki protupodmorničar. Zanimljivo je da je talijanska krstarica "Puglia" usidrena odmah uz američku krstaricu "Olympia". Jedina članica koalicije koja nije imala mornaricu bila je Srbija, odnosno Kraljevina SHS.

Od početka mandata admiral Andrews prati situaciju i obuzdava talijanske pretenzije te pokušava mirnim putem naći rješenje za obje strane. Kad je čuo da Talijani pokušavaju upasti u Trogir, isplovljava na "Olympiji" te iskrcava stotinu mornara i časnika na položaj između talijanskih i srpskih vojnika. Oružani je sukob izbjegnut, a talijanska se vojska povukla prema Zadru - priča Cukrov.

image
Krstarica 'Olympia' u splitskoj luci

Dodaje kako za admirala na početku njegove misije slavensko-talijanski odnosi u Dalmaciji nisu bili prioritet, jedna od njegovih zadaća bila je spriječiti socijaliste da iz Mađarske prenesu revoluciju na jadransku obalu. Prema uputama svojih vlasti Amerikanci se bave humanitarnim radom: osim što su dijelili hranu, odjeću i lijekove, bili su i dobri poslodavci.

Financirali su popravak cesta i telegrafskih veza, održavanje zgrada, skladišta, sportskih igrališta i svega što je koristila njihova mornarica. Prema zapisima iz brodskog dnevnika, splitski mesar Mitrović bio je glavni opskrbljivač mesom, jajima, krumpirom, mrkvom, kupusom i ostalim namirnicama.

Hici i bombe

- Osim diplomacijom, admiral Andrews bavio se i policijskim poslovima, poput razbijanja demonstracija i uličnih nereda u Splitu, te je s civilnim vlastima vodio istražne postupke u slučajevima ubojstava, tučnjava, pljački i sličnog. Učestali sukobi s Talijanima u Splitu imali su i svoj krvavi epilog, 11. srpnja 1920. godine. Zbog provokacija talijanskih mornara građani su krenuli u demonstracije na Rivi, a brzo je došlo do fizičkih obračuna. S talijanske krstarice "Puglia" upućen je brzi motorni čamac, koji je pristao uz gat. Nastao je veliki nered. U pucnjavi je teško ranjen zapovjednik "Puglie" kapetan Tommaso Gulli, koji je nešto kasnije u bolnici i preminuo. Od bačene bombe smrtno je stradao i mornar Aldo Rossi, a nekoliko talijanskih mornara bilo je ranjeno. S druge strane Gullijevi hici pogodili su izbjeglicu s Murtera Matu Miša, koji je do bolnice preminuo - pojašnjava Cukrov, dodajući kako su se sukobi s Talijanima do kraja godine ipak smirili, pa Andrews određuje da se pojača kulturno-zabavni i sportski život te humanitarni rad.

image
Split je prvi grad u regiji koji je čuo jazz zahvaljujući orkestru američke mornarice

Tako je u kasno ljeto i ranu jesen 1920. godine održano niz jazz-koncerata, plesovi su organizirani svake subote, prikazivani su američki filmovi i organizirani sportski događaji. Te 1920. godine još su dva velika šenžacjuna obradovala mali Split: uvedena je električna rasvjeta, a na Rivi posađene palme.

- Kao velik zaljubljenik u sport Andrews je pokrenuo brojne sportske manifestacije i susrete. Posebno je volio bejzbol te je na svaki način želio da ova sportska igra uhvati korijena u Splitu i Dalmaciji. Prilikom posjeta Sinju, Omišu i Imotskom organizirao je propagandne bejzbol utakmice, a domaćinima je darivao bejzbol opremu. Utakmice bejzbola često su se održavale u predigrama i poluvremenu Hajdukovih utakmica, a gledatelje je uveseljavala američka mornarička glazba.

Prijemi i zabave

U humanitarnom radu admiral Andrews je, u ime Kršćanske međunarodne humanitarne organizacije Y.M.C.A., poklonio sportskom društvu Hajduk veću količinu opreme na čemu mu je zahvalio tajnik Hajduka Bogumir Doležal - tumači Mladen Cukrov, ističući kako su Splićani Anrewsa brzo zavoljeli cijeneći njegove napore da im osigura miran život i nadu u bolju budućnost, a posebno ih je dirnuo dobročinstvima: bezbrojnim paketima pomoći u hrani, odjeći i lijekovima.

Američki admiral uveo je Dan čistoće, novčano pomogao Zakladu "Don Frane Bulić", otvorio vrtiće za siromašnu djecu. Američka vojna glazba često je priređivala koncerte na Pjaci, Rivi i Starome placu. A glavno mjesto zabave i druženja američkih mornara s lokalnim stanovništvom bila je Kavana na Novoj obali, koju je američka mornarica unajmila sve do odlaska. Pogotovo je bio popularan Jazz band koji je uveseljavao Splićane novim plesovima - one stepom i fokstrotom.

image
Boksački meč na američkoj krstarici

U svečanim prilikama priređivala su se primanja na ratnim brodovima, gdje bi se stvarala prijateljstva i dogovarala suradnja. Splićani su uzvraćali svojim gostima gostoprimstvom u svojim domovima te koncertima, otmjenim zabavama i priredbama u teatru. Za cijelo vrijeme boravka američke mornarice u Splitu su boravili strani novinari uglednih svjetskih novina, poput Timesa, Chicago Tribunea...

Pramac prema Dalmaciji

Dan rastanka s admiralom Andrewsom i njegovim zapovjedničkim brodom "Olympia", osvanuo je 26. travnja 1921. godine. Dok su Splićani s tugom ispraćali svojeg dobrotvora sa splitske Rive, s "Olympije" su odjekivali plotuni iz velikih topova, o čijoj se buci još godinama pričalo. Za uspješnu misiju na Jadranu Andrews je promaknut u čin viceadmirala, a krstarica "Olympia" "umirovljena" je 1931. i kao značajan brod pomorske prošlosti SAD-a pretvorena u brod-muzej u Philadelphiji.

- Nakon krstarice "Olympia" 27. svibnja 1921. splitsku je luku napustila i talijanska laka krstarica "Puglia", koja je Splićanima zadala dosta nevolja. Pramac broda, također pretvorenog u muzej i danas je okrenut prema Dalmaciji, jasna je simbolika - kaže naš sugovornik i priča kako tadašnji Split dragog mu admirala nije zaboravio:

- Tri godine nakon oproštaja, 26. rujna 1924. godine, Vijeće Općine je na svečanoj sjednici jednoglasno imenovalo admirala Phillipa Andrewsa počasnim građaninom Splita, a takvom titulom do tada je nagrađen samo preporoditelj Natko Nodilo. Admiral je sa suprugom u Split stigao automobilom iz Opatije i odsjeo u Biskupovoj palači, a u splitsku je luku uplovio razarač "Pittsburgh". Boravak admirala u Splitu bio je pomno isplaniran, počevši od koktela, bogate večere, prigodne bejzbol utakmice, svečanog koncerta Jadranske straže u kazalištu...

image
Američka, francuska, britanska i talijanska flota pred Splitom

Spomen-kutija

Admiralu Andrewsu uručena je spomen-kutija u kojoj je na pergameni ispisana odluka o imenovanju počasnim građaninom, a na dar je dobio i Kirinovu umjetničku mapu Splita. Nakon što je zahvalio na iskazanoj počasti kao svoj osobni dar, siromašnoj djeci grada ostavio je 3500 dinara - navodi Cukrov, otkrivajući još jednu zanimljivu crticu o ovom osobitom prijatelju Splita:

- Nakon što je 1930. umirovljen, admiral Phillip Andrews uputio je pismo uglednom splitskom intelektualcu Josipu Baraču u kojem zahvaljuje na priznanjima i pažnji te ga moli da u njegovo ime pozdravi sve sugrađane. Nikad se više nije vratio u svoj Split. Nažalost, nakon toliko godina Splićani su zaboravili admirala Phillipa Andrewsa, svojega počasnoga građanina i velikog dobrotvora!

Ratnik od 1898. godine


Admiral Phillip Andrews (1866. - 1935.) rođen je u New Yorku, a Mornaričku akademiju završio je 1886. u Annapolisu. Sudjelovao je u Američko-španjolskom ratu 1898. godine. U Prvom svjetskom ratu vodio je pomorski centar za obuku u San Franciscu.

Od 1918. do kraja rata Andrews je zapovjednik ratnog broda "Mississippi", a od rujna 1918. do ožujka 1919. zapovijeda američkom bazom u Cardiffu (Wales). Pred kraj rata odlazi u misije na Baltik. Od 22. ožujka 1919. na je dužnosti zapovjednika Ratne mornarice SAD-a u istočnom Mediteranu na admiralskim brodovima "Olympia" i "Pittsburgh".

Od 1923. do 1925. bio je zapovjednik svih snaga Ratne mornarice SAD-a u Europi, a do umirovljenja bio je zapovjednik baze u Bostonu. Umro je 1935. u San Diegu i pokopan je na Nacionalnom groblju Arlington.

Splite, daj mu ulicu ili spomen-ploču!


Prof. Robert Kučić navodi kako su iz Muzeja sporta u nekoliko navrata predlagali splitskim vlastima da se po admiralu Andrewsu nazove ulica ili postavi spomen-ploča u gradskoj luci, na čije bi otvaranje došao američki veleposlanik i ako je moguće članovi Andrewsove obitelji.

- Predlažem da se tom prigodom otkupi jedna umjetnička slika splitske rive nekog našeg renomiranog umjetnika i s posvetom grada Splita pokloni brodu muzeju "Olympia" usidrenom u luci Pennsylvania, a u zgradi gradske uprave istakne na posebnom mjestu slika admirala Phillipa Andrewsa.

Nadahnuli i Ivu Tijardovića


"Pax americana na Jadranu i Balkanu" nezaobilazna je knjiga povjesničara dr. Vjekoslava Perice, koja se bavi utjecajem dvogodišnjeg boravka Amerikanaca u Splitu što je unaprijedilo ponašanja, vrijednosti i stil života koji su kreirali splitski identitet.

- Grad je u kratko vrijeme vidio mnogo novotarija i mnoge je prihvatio… Do konca Prvoga svjetskog rata starinski, Split je upravo u godinama boravka savezničke flote, pod njenim utjecajem i kroz njezinu interakciju s lokalnom zajednicom stvoren kao moderni i urbani grad - piše dr. Perica, dodajući kako su brodski dnevnici krstarice "Olympia" značajni izvori informacija o svakodnevnom životu u Splita 1919. godine.

Ivo Tijardović bio je najveći "amerikanofil" među mladim Splićanima dvadesetih godina prošlog stoljeća, a jazz i moderne ritmove obilato je koristio u svojim operetama. Mornari savezničkih flota 'brusili' su se sa Splićanima u sportovima, a pored nogometa igrao se tenis, bejzbol, vaterpolo, boks, organizirale veslačke regate, a po nekim legendama za Amerikancima je ostao i čuveni "balunčić" kasnije prenamijenjen u glavni rekvizit picigina...

25. siječanj 2021 09:19