StoryEditorOCM

priče čitateljaBrod tiho klizi kanalom, ne sjećam se dužeg i tužnijeg povrataka na Prvić. Na obali tužna povorka i lijes...

Piše Carmen Kržak
1. listopada 2022. - 09:45

Početak je rujna, iako je školska sezona krenula i more ostalo iza nas, vraćamo se na otok po sasvim jednom drugom pitanju. U Zagrebu je iznenada zauvijek otišla naša teta Lela.

Ugasila se sa zadnjim trzajevima ljeta otišavši bez pozdrava i oproštaja. Sada se zauvijek opraštamo od nje prateći je u tihoj povorci put Prvić Luke.

Mnoga su tu bliska i poznata lica. Brod tiho klizi šibenskim kanalom prema Luci. Ne sjećam se dužeg i tužnijeg povrataka na Prvić.

Čini se da smo povezani nekim nevidljivim nitima, da nas sve jedna misao veže. Na trenutak je vrijeme stalo, izbačeni smo iz kolotečine i zaustavili satove povezani tugom i nevjericom.

Ruzinavi brod nosi teške misli i jedan nedosanjani san. I more i ptice i stijene, sve je tu, a tete više nema. Neka pitanja ne nalaze...

30. studeni 2022 09:00