„Brodovi su ko i ljudi“,stara je maksima pomoraca i onih koji žive s brodovima. Imaju svoj nastanak, vijek trajanja i nestanak. Neke od njih pamtimo i na ovim šibenskim prostorima, poput Tijata, Jadrije i još nekih.
„Jadriju“ pamte naraštaji šibenskih „Jadrijaša“ koji su njime svakoga dana ljeti odlazili na popularno istoimeno kupalište. Često praćeni pjevačkim klapama, sportašima, nerijetko i s kompletnom šibenskom limenom glazbom. Što je na šibenskoj rivi bio pravi šou.
A o "Tijatu" imamo posebnu priču iz sedamdesetih godina, kad smo s njime krenuli u obilazak otoka Molata na kome je talijanski okupator u Drugom svjetskom ratu „instalirao“ zatvoreničke logore.
Organizacije bivših civilnih logoraša s Molata, koga su okupacijske vlasti zvale „Melada“, upriličile su odlazak na Molat iz Šibenika tim brodom koji je tada plovio u redovitoj brodskoj liniji za šibenske otoke.
Jednog jesenskog jutra na šibenskome gatu Krka u brod se ukrcala velika grupa ljudi, bivših logoraša, njihove rodbine i prijatelja i krenuli dugom morskom rutom do zadarskoga arhipelaga i Molata. Usput, brod je „takao“ Vodice i otoke Prvić i Kaprije gdje su ga čekale druge skupine.
Putem smo slušali brojna svjedočanstva stradalnika „Melade“ oslobođenih iz logora u jesen 1943. padom fašističke Italije i s njega se uspjeli izvući živi. Ali velik broj ih je ondje skončao od premlaćivanja, bolesti, gladi.
Iako nije slovio kao logor smrti, ipak je odnio velike žrtve.
Nakon duge vožnje iskrcali smo se na rivi puste obale na kojoj su se nazirali ostaci objekata logora. Skupina je krenula u razgledanje, nakon što je su jednome mjestu položeni vijenci. Fotografira se na nekim mjestima i oko velikoga zdenca za vodu.
Talijanske okupatorske vlasti odvodile su brojne građane pa i cijele obitelji u „internaciju“ na Molat. One za koje su saznali da im je netko u partizanima ili one koji se nisu pokoravali pravilima štovanja „Ducea“ i njihovih znamenja. Poput podizanja i spuštanja fašističke zastave na javnome mjestu (šibenska Poljana) i pozdravljanja „romanamente“.Takvima su prisilno davali ricinusovo ulje, što je zapravo bio vid mučenja.