Marčana bura stvarno nas je zaskočila i to odmah na početku ožujka. Povratak fenomena koji nas je posljednjih toplih zima uglavnom preskakao, komentirao je i umirovljeni pomorski kapetan Teo Grbić koji kaže kako ovogodišnja prva marčana bura može imati još dva ‘nastavka‘, ali i ostati izoliran slučaj:
- Svašta se događa, sve je promijenilo, cijeli svijet pa tako i vrijeme. Nema ni snijega ni vjetrova na koje smo naučili, to se može objasniti jedino klimatskim promjenama.
Ja nisam toliko naveg‘o po Jadranu pa nisam imao puno iskustava s marčanom burom, više s drugim neverama, ali se isto sjećam dok sam 1990-ih bio na gliseru koliko znaju biti neugodne ako vas zateknu na moru. Bilo je tih godina češće marčanih bura i jakih maestrala odnosno pulentada, ali ovo sad više nitko ne može predvidjeti. Globalno zatopljenje je učinilo svoje, vjerujem da je to razlog zašto se i raspored bure poremetio. Mnogi pamte da bi marčane bure puhnule 7., 17. i 27. ožujka, na sam taj datum ili dan prije ili poslije. Deset godina ne pamtim da je bila marčana bura kako treba. Ova koja je puhnula u nedjelju uvečer još se drži, a hoće li ostati samo na njoj ili će biti još dvije, tko to zna? Nema pravila, tko će to više pogoditi, ni meteorolozi više ne mogu predvidjeti vrijeme u tri dana, a kamoli u sedam ili deset – primjećuje kapetan Grbić pa upozorava koliko je marčana bura opasna ako vas zatekne na moru:
- Iako neki misle da je valovito samo kad je šilok, i jaka bura itekako može uzburkati more. Kad zapuše ili ona ili pulentada, more se jako podigne. Ja sam vozio za Italiju, iz Splita za Anconu i Pescaru, znali smo doći nasred Jadrana gliserom da bi nas doslovce ubili naleti bure. Sad godinama takvih bura nije bilo, ali kad se nađeš na pola puta do Italije na pučini, možeš molit‘ Boga da lišo prođeš. Ne možeš se vratiti u Dubrovnik, već si prešao milje i milje, ideš naprijed pa koliko možeš. Gliser je specifičan, iako je na krilima ide brzo, a ako se spusti na trup, ide 6 milja k‘o barka. Zato smo se kad bi zaburilo na otvorenom morali zavlačiti u valove da bi gliser održali na krilima, borba je to velika bila dok sam u vrijeme nepogoda ‘glisirao‘ po Jadranu – prisjeća se sugovornik drama s burom na pučini.
- Kad sam bio na Princess of Dubrovnik, Atlasovom izletničkom brodu koji je plovio između Istre i Venecije, kad bi vozili iz Poreča, gore bi nas uhvatila tršćanska bura i doslovce nas polomila. Više ne navegavam, ali iz onog što pratim jasno je da će se teško ta vremena vratiti jer se klima skroz preokrenula – istaknuo je Grbić.
Dodao kako se vjetra uvijek treba paziti:
- Kad ste na moru, grubo je kad god puše, trebate posebno paziti, dobro odvagnuti što i kako napraviti da vas ne polomi. Pogotovo kad imate putnike na brodu, treba biti naročito oprezan, ja sam znao i otkazati plovidbu, primjerice kad bih iz Visa išao za Anconu malo bih probno ‘izašao‘ vanka, ustanovio da vrijeme ne valja i da se ne može ploviti pa bismo se vratili natrag. Ali kad odete dalje i uhvati vas vjetar daleko od obale, onda nema druge nego ići pomalo naprijed do kraja u Italiji. Na sreću nisam doživio neka oštećenja na brodu, ali uglavnom zato što prvo morate odvagati kojom je brzinom najsigurnije ploviti. Ne možete se protiv mora boriti, morate se prilagoditi vremenskim uvjetima i pomalo napredovati, to je jedini način. Nema ništa na silu, treba usporiti i gledati da se maksimalno koliko se može izbjegnu udari mora u trup broda – zaključio je iskusni dubrovački pomorac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....