Dan prije pjesnikove smrti, u zaleđu Orjena, planine šta promatra more, kupila san med. I dobila na poklon i jabuku pa je mumala sve do Čapljine. I nisan se mogla sitit kad san je izila ovako sočnu i kad je ono jabuka vonjala na jabuku zadnji put. Ej, jedna jednostavna, prirodna, obična jabuka!
Pjesnik je napisa Hvala Bogu da ću uskoro umrijeti… i onda obrazložija zašto fala bogu. Jer on ne bi volija jist med čela koje ne razlikuju umjetno od prirodnoga cvića. Dok se znanost i umjetnost bave problemom izumiranja čelica koje bi nan mogle presudit egzistenciju na Baloti, Danijela Dragojevića više muči pčelinja degeneracija i zbunjenost. On je njih vidija kako lete oko plastičnoga cvića, privučene bojon i izgledon, a ne okuson ni mirison.
Nama je najgore. Generaciji koja ...