StoryEditorOCM

SCUBA SKENERKad se male ruke slože...: posjetili smo ušće Cetine i jedinstveni edukacijski ronilački centar

Piše Ivana GRGIĆ
23. kolovoza 2024. - 09:39

Malo je mjesta na svijetu gdje se odmor toliko isprepliće s adrenalinom, sportom i rekreacijom kao što je mali srednjovjekovni grad Omiš. Smješten između Splita i Makarske, na ušću rijeke Cetine, okružen Poljičkom planinom, Mosorom i Omiškom Dinarom, nudi pregršt opcija i vrlo je teško odlučiti se koju izabrati: vožnju po riječnim brzacima, zipline nad kanjonom Cetine, slobodno penjanje, paraglajding ili planinarenje. Nema te aktivnosti u zraku, na zemlji ili u vodi koja se ovdje ne bi mogla pronaći. Naravno, nas je zanimalo ronjenje, a jedan od nekoliko ronilačkih centara koji u posljednje vrijeme posluju na potezu Omiške rivijere je Calypso Scuba Diving.

Već na dolasku smo uvidjeli da Calypso nije običan ronilački centar i da nudi nešto posve drukčije. Ovdje je fokus stavljen na one najmlađe u vidu ekoloških radionica i škola ronjenja u svrhu čišćenja podmorja. Gotovo osamdeset posto otpada iz izvora i aktivnosti na kopnu završava upravo u moru, bilo s ilegalnih odlagališta, ispiranja tla kišom ili kao nusproizvod prekomjernih turističkih aktivnosti bez adekvatne kontrole.

U centru Calypso se od 2017. godine na čelu s Tinom Mrčelićem provode projekti i edukativne radionice za mlade volontere iz čitavog svijeta, kojima se nastoji uvesti djecu i mlade ljude u problematiku ekologije mora i podučiti ih kako da pridonesu svojim direktnim utjecajem.

image

Tino Mrčelić, vlasnik centra

Božidar Vukičević/Cropix

Zaštićeno područje

Jedan od najvećih projekata Sub-merusa, tvrtke kojoj Calypso pripada, je From river to the sea – Let’s be plastic free inicijativa čiji je fokus ključno područje gdje se rijeka Cetina ulijeva u more, a to područje obuhvaća zaštićeno područje kanjona rijeke Cetine i tri područja ekološke mreže Natura 2000 u gradu Omišu. Cilj ove inicijative je smanjenje pritiska onečišćenja Jadranskog mora otpadom iz rijeke Cetine i ekološke mreže, a ona podrazumijeva uspostavljanje nadzorne baze unutar kanjona rijeke Cetine koja će služiti kao središnje mjesto za aktivnosti Eko-patrole.

image

Klupski radni brod

Božidar Vukičević/Cropix

Za pripremu edukativnog programa koji obuhvaća informiranje svih sudionika o štetnosti plastike, njezinu pravilnom zbrinjavanju te važnosti odvajanja otpada zadužena je Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce kao projektni partner, kojem se pridružuju i JU za zaštićena područja Splitsko-dalmatinske županije More i krš i Impactrip. Potonja agencija iz Portugala jedna je od međunarodnih institucija koje podržavaju projekt (IVHQ s Novog Zelanda, GoEco iz Amerike i Free packers iz Francuske), a svi oni rade pod jednom zajedničkim platformom www.volunteerhq.org

U projektu rada s agencijama i volonterima Tino je od 2017. godine, što se pokazalo kao odlična suradnja jer je produžio sezonu rada centra na gotovo šest mjeseci. Kao volonteri dolaze uglavnom mladi koji imaju želju naučiti roniti, a usput žele i pridonijeti eliminaciji plastike iz mora kako bi ono ostalo u nešto boljem stanju. Svojim naporima i zalaganjem svake godine oni ostvaruju mjerljive rezultate:

- Prošle smo godine izvadili oko 2000 kg raznog otpada, također i pretprošle. Cijeli taj otpad koji se izvadi u sklopu naših dnevnih mikroakcija se evidentira u bazi podataka koju je osmislio Institut za Jadranske kulture i baza podataka naziva Čistimo. Podatke o svakoj našoj ekološkoj akciji unosimo u bazu, navodi se količina izvađenog otpada za određeni tjedan i podižu pripadajuće fotografije – ispričao nam je Tino.

image

Ostaci ribarske mreže podsjećaju na čovjekov utjecaj

Božidar Vukičević/Cropix

Učenje uz čišćenje

Mladi ljudi koji dolaze u Omiš su uglavnom neiskusni i vrlo malo ih dolazi s nekim od ronilačkih certifikata, a i ti koji ga posjeduju nemaju gotovo nikakvog iskustva u praktičnom ronjenju pa moraju iznova proći obuku i trenirati kako bi se mogli posvetiti vađenju otpada i čišćenju podmorja. Vrijeme koje volonteri provode u Omišu traje od dva do osam tjedana jer je sedam dana za ovakvu priču ipak premalo.

- Dan dolaska je uglavnom uhodavanje, upoznavanje, odlazi se u obilazak Splita ili Omiša, a tek drugi dan djeca dolaze u centar, gdje dobivaju opremu i upoznavaju se s programom. Osnove ronjenja započinju treći dan, u srijedu, i ako odlaze kućama za vikend, a najčešće je to zrakoplovom, 24 sata prije leta zbog dekompresije ne smiju roniti, pa je i petak isključen. U tom slučaju preostaju im samo dva dana za podmorje, što nije isplativo - objasnio nam je Tino tjedni raspored centra.

image

Greben endemskog Busenastog koralja

Božidar Vukičević/Cropix

Za vrijeme boravka volonteri, osim što sudjeluju u čišćenju podmorja, stječu određene kvalifikacije sukladno SSI ronilačkim školskim standardima. Nakon dva tjedna boravka steknu certifikat Open water diver do 18 metara dubine, a ako ostanu duže, nudimo im i druge specijalnosti, među kojima je i obavezna Marine Ecology. Slijedi Fish ID, nakon koje su sposobni identificirati ribe i ostali morski svijet koji susreću na svojim ronjenjima, a potom i Underwater photo ako ostanu dovoljno dugo i imaju želju za bavljenjem podvodnom fotografijom. Volonter koji ostane četiri i više tjedana može otići s tridesetak ronjenja i kvalifikacijom Advance divera uz četiri specijalnosti.

Oni koji ipak ne uspiju savladati ronjenje i nisu sposobni zadovoljiti standarde za Open water tečaj ipak će biti certificirani kao Scuba diveri, što im omogućava ronjenje, ali uz pratnju instruktora do 12 metara dubine. Na programu imaju mogućnost svakodnevnog ronjenja, osim subote i nedjelje kada su slobodni. Ipak nismo svi isti i netko se jednostavno ne može opustiti u moru, boji se i treba ponavljanje lekcija i po nekoliko puta.

Kako bi i oni otišli zadovoljni s programa, obuči ih se za minimum ronjenja uz pratnju. Kasnije, ako odluče, uvijek mogu napraviti nadogradnju. Po Tinovu iskustvu ovakve je djece ipak malo i većina ih odlazi kao certificirani ronioci.

image

Ušće Cetine atraktivna je ronilačka destinacija

Božidar Vukičević/Cropix

Umirovljeni časnik

Tino se bavi ronilačkim turizmom od 1998. godine i prvi omanji centar otvorio je u Maloj luci, da bi ga potom preselio u hotel “Ruskamen”:

- Ovo mi je već šesti centar, ali uvijek radimo pod istom franšizom SSI i Calypso Diving, te smo već 22 godine prisutni u okolici Omiša. U početku smo funkcionirali kao klub, ali se naknadno sve pretvorilo u ozbiljnu priču sa školom ronjenja. Dugo godina sam bio časnik Ratne mornarice kao ronilac i prošao sam dosta toga. Mornaričku filozofiju prenio sam i u svoj privatni posao nakon što sam umirovljen 2018. godine - kazuje.

Tada je agencija za razmjenu volontera zapravo pronašla njega, kontaktirali su ga i nakon dogovora stigla su prva trojica mladića. Iako bez prevelikih očekivanja oko ovakve, za njega nepoznate i nove stvari, potrudio se i radio savjesno, najbolje što je mogao. Nakon što su uvidjeli da u Tina mogu imati povjerenje i doživjeli ga kao ozbiljnog partnera, broj volontera iduće godine povećao se na šezdeset. Ove godine ih već toliko ima početkom srpnja pa je vrlo vjerojatno da će se lanjska brojka od njih dvije stotine povećati.

image

Svake godine 200 mladih ronilaca volontira u Omišu

Božidar Vukičević/Cropix

Calypso je jedini ronilački centar u Hrvatskoj koji radi ovakav program, dok u Europi postoje samo još dva, u Grčkoj i Barceloni, a državljanstva volontera su zaista šarolika. U početku su stizali uglavnom iz Amerike, Australije i Engleske gdje srednjoškolci imaju određene privilegije i dodatne bodove za ovakve programe pri upisu daljnjeg školovanja. Ove godine je dosta Francuza, a pretprošle godine ih je većina stigla iz Južne Amerike. Koncept kampa je upravo taj da roditelji žele poslati svoju djecu u Europu da upoznaju svijet, pritom rade nešto korisno, te da se pomalo osamostale. Grupe kontinuirano dolaze između 1. svibnja i 1. studenoga, dok je u srcu sezone gotovo sve bukirano.

Razvrstani otpad se prikuplja svaki dan i on se nakon ronjenja odlaže u novopostavljeni eko kontejner u blizini privezišta u Omiškoj luci. Kupljen je od tvrtke TEHNIX zahvaljujući sredstvima Beyond Plastic Med inicijative, koja je prepoznala program i podržala ga s 10.000 eura za kupnju spremnika od 240 litara, jednog eko kontejnera od 1000 litara i printanje reklamnih majica za volontere koji ih imaju obvezu nositi kao uniformu dok su u kampu.

image

Razvrstavanje otpada pronađenog u moru

Božidar Vukičević/Cropix

Posljedice nautičkog turizma

Otpad se zbrinjava u kontejneru od ponedjeljka do petka, cijedi se i suši, nakon čega se vadi i selektira sukladno vrsti: plastika, staklo, tekstil, metal... Ovaj je otpad dosta nečist i treba ga posebno tretirati, ali u cijeloj njegovoj količini prevladava staklo, više od 70 posto, dok u volumenu prevladava plastika.

Staklo je vrijedan resurs jer se može reciklirati bez nekih većih problema, a kao primjer količine koja se u moru nalazi Tino navodi zaron na sjevernoj strani Brača, gdje se iz jedne uvale izvuklo 100 kg otpada, od čega je bilo osamdeset kilograma stakla. Smatra da ono vrlo vjerojatno potječe od aktivnosti nautičkog turizma jer staklo tone odmah i najčešće ostaje tamo gdje je bačeno. Smatra i da nautički turizam generira veliki postotak morskog otpada i opasan je za naselja trave cvjetnice posidonije zbog neekološkog načina sidrenja.

image

Vreća cementa s Metkovića potonulog 1969.

Božidar Vukičević/Cropix

Mimo eko škola, koje su primarna aktivnost centra, za street divere koji dolaze u potrazi za ronjenjem na raspolaganju su dva dana tjedno: mogu se uključiti u projekt četvrtkom i petkom, kada mladi volonteri imaju već kakvo-takvo iskustvo da ih se može odvesti na neke lokacije zajedno s certificiranim roniocima. Najčešće je to petkom, zbog toga što tada volonteri nemaju ronjenja već rade sortiranje i klasificiranje otpada, pa na brodu nema škole ni početnika. Subotom postoji opcija organiziranja privatnih ronjenja ili ekskurzija, za veće obitelji koje žele iznajmiti brod samo za sebe, što je dosta traženo, dok nedjeljom centar ne radi.

Endemski koralj

U centru uz Tina rade dvije instruktorice, Kristina iz Njemačke i Natalia iz Kijeva, koja je u Ukrajini vodila vlastiti centar, ali je nakon početka rata došla i sada je tu stalno zaposlena.

U radijusu od 10 milja od Omiša su zanimljive antičke lokacije, i to neposredno na Balića Ratu, koji je zaštićeni arheološki lokalitet, a odmah pored njega je jedinstven greben jadranskog busenastog koralja stručnog naziva Cladocora caespitosa, koji je sa svojom površinom od 27 metara kvadratnih drugi po veličini u Sredozemlju, nakon onog u Velikom jezeru na Mljetu. Busenasti koralj, poznat i kao Granati zvjezdavac je kameni koralj iz porodice Faviidae i živi u simbiozi s jednostaničnim algama zooksantelama koje fotosintezom proizvode organsku tvar.

image

Žarnjak Cladocora caespitosa endem je Sredozemnog mora

Božidar Vukičević/Cropix

Poput svih tropskih vrsta koralja, i ovaj se hrani česticama organske tvari, djelomično proizvodom ovih algi, ali i nešto većim plijenom poput manjih račića koje hvataju pružanjem svojih polipa iz čaški. Busenasti koralj stvara manje kolonije polukuglastog oblika izgrađene od kalcij-karbonata, a one opet kada se namnože čine grebene slične onim tropskim. Oni rastu i razvijaju se vrlo sporo, ponekad se kolonije grade i do tisuću godina, dok su neki koraljni grebeni stari i više tisuća godina. Koraligenska zajednica je jedna od najvažnijih po bioraznolikosti, stvara kompleksne strukture s mnogo šupljina koje nastanjuju brojne vrste, a sami koralji smatraju se jednom od najstarijih životinjskih razreda nastalih prije više od 500 milijuna godina, a neki od njih mogu živjeti na dubinama i do 5000 metara.

Na ovom su području već postavljene sonde za mjerenje saliniteta i temperature i u planu je da se ovo naselje koralja na neki način zaštiti od agresivnog djelovanja sidara i ribarskih alata. Da ovo područje zaslužuje posebnu zaštitu, dokazuje i pronalazak jedne od rijetkih živih plemenitih periski Pinna nobilis u blizini gradske plaže. Ona je po zadnjim informacijama sada već pola metra visoka odrasla jedinka gotovo izumrle vrste, što stvara nadu u njezino očuvanje. Javna ustanova More i krš postavila je i informativne ploče o očuvanju ove strogo zaštićene vrste na navedenoj plaži.

image

Omiš je dom jedne od rijetkih plemenitih periski

Božidar Vukičević/Cropix

Olupine u plićaku

Dosta je zanimljivih lokacija u ovom akvatoriju, a ono zahvaća i područje sjeverne strane Brača, područje Šolte i otočića Mrduje. Roni se na dosta zidova, klifova, ali i nekoliko potopljenih brodova, poput Maone na samoj gradskoj plaži i na pet metara dubine. Ovo je pravi poligon za početnike i discovery ronjenja, a nadgrađe broda koje viri iz pijeska prepuno je ribe i morskog života. Za one viših ronilačkih kategorija, koje uključuju ronjenje u špiljama i tehničko ronjenje prava poslastica je Vruja, gdje se Cetina kao ponornica u jednom kraku spaja s morem. Na tom se mjestu litice obrušavaju duboko u more, a voda se miješa okomito, stvarajući stup slatke vode koji se izdiže iz podzemnih izvora. Uz bogat morski život ovdje dominira rijetki ružičasti žarnjak Corynactis viridis ljubičaste boje. Ovo ronjenje je prikladnije za tehničare no iako se centar Calypso ovakvim zaronima ne bavi, gosta će odvesti ako ima sve potrebne certifikate za zaron.

Mi smo zaronili na vrlo jednostavnoj olupini broda Metković u Medićima i prilagodili se početničkoj grupi mladih. Već skokom u more uz plažu Medići na dubini od 3 do 15 metara nalazi se željezna konstrukcija broda sagrađenog 1948. godine u Italiji. Brod prvobitnog imena San Giorgio Guerriero, dužine 34 metra, širine 7,6 metara, brzine 8 čvorova i nosivosti 280 tona dvaput se nasukao u svom radnom vijeku: prvi put 1959. godine na Pagu, nakon čega je obnovljen u Puntu na Krku te ga je preuzela Obalna plovidba Split pod novim imenom Metković. Novi kobni datum za ovaj brod je bio 17. lipnja 1969. godine, kada se nasukao s teretom od 250 tona cementa. Ovaj put nije bilo sreće u spas i obnovu, potonuo je pred samom plažom.

image

Hobotnica u zaklonu Busenastog koralja

Božidar Vukičević/Cropix

Iz broda su izvađeni dijelovi konstrukcije i oplate, pa osim hrpe željeza nije ostalo gotovo ništa osim dijela jarbola i kopče broda u podnožju, uz dva velika akumulatora. S obzirom na to da je dubina mala, a i sam brod nije prevelik, moguće ga je obići i nekoliko puta tijekom ronjenja. Specifično za ovu olupinu su ogromna jata crneja koja obično plivaju oko nje, a pri pješčanom dnu obitavaju mladi škarpuni, odmarajući se na dijelovima konstrukcije. Ronjenjem u pravcu Omiša po pjeskovitom dnu, prateći dubinu od desetak metara, nakon stotinjak metara naišli smo na greben i kamene gromade u čijoj blizini se nalazi mala špilja i usjeci. Nažalost i napuštena ribarska mreža omotana oko stijene.

Ovaj vrlo opušteni zaron trajao je 60 minuta i po dogovoru smo se vratili na brod. Nakon pristajanja broda u omišku luku, uvjerili smo se koliko dirljiv može biti rastanak mladih polaznika eko kampa i koliko jaka prijateljstva ovdje mogu nastati.

07. listopad 2024 03:24