StoryEditor

ekološki manekeniMorski konjici zbog svoje posebnosti i ljepote mogu zaintrigirati i ljude koji ne žive uz more. Štiteći njihova staništa, štitimo i druge vrste

Piše OM
30. ožujka 2021. - 14:53
Srđan Vrančić/Cropix

Morski konjici stvorenja su koja u svima bude pozitivne osjećaje, stoga je gotovo nevjerojatno da ih se malo proučava i da su neistraženi. Ova jedinstvena stvorenja zapravo žive u zoni kupanja, i ako znate kako gledati možete ih ugledati na plaži gdje se kupate, piše Gorgonija.

Kako nam mogu pomoći

Akcije čišćenja podmorja u Hrvatskoj su postale uobičajene, ali ne postižu prave efekte, naime količina izvađenog otpada u nekim novima akcijama u pravilu se ne smanjuje. Što upućuje na situaciju da se otpad i dalje gomila. Na nekim mjestima vide se jasni pomaci i uvijek su rezultat komunikacije s lokalnom populacijom i osvješćivanjem istih. Ipak najbolji rezultati su oni dugoročni i stoga je najvažnije raditi s mladima. 

A morski konjici kod mladih generacija jako dobro prolaze, tako da djelovanjem na njihovu svijest djelujemo i na svijet odraslih. Oni mogu zaintrigirati i one koji ne žive uz more i ne bave s njime, nego tek povremeno navrate. Ipak broj posjetilaca je toliki da postaju sve važniji faktor u očuvanju mora, posebno priobalnog pojasa. E a tu smo mi i naša priča, piše Gorgonija.

Istraživanja do sada

Naravno da postoje znanstvena istraživanja koja su plod rada institucija, ali nama laicima su potpuno nedostupna. Tako da u Hrvatskoj zapravo i nema pravih podataka o njima, naravno znaju se vrste i rasprostranjivanje, ali gustoća populacije i reakcije na promjene su nam nepoznate. 

Trenutno je situacija takva da Grčka i Cipar gotovo da svojataju sve vezano uz njih u Europi. Istraživanja od strane znanstvenih ustanova su jako skupa, dok udruge u suradnji s ronilačkim centrima i roniocima mogu ostvariti odlične rezultate bez velikih ulaganja.

Potencijal u zaštiti prirode

Zbog svoje posebnosti i ljepote vrlo lako senzibiliziraju javnost, stoga njihova najveća vrijednost leži baš u tome. Štiteći njihova staništa zapravo štitimo i sve druge vrste koje dijele njihov životni prostor. Time zapravo štiteći njih štitimo čitav niz vrsta. Zapravo cilj nam je približiti ih ljudima i roniocima posebice.

Potencijal u turizmu

Zapravo mali broj ljudi zna da ih je moguće vidjeti samo s maskom i perajama. Njihova česta obitavališta su baš napučene plaže, tako da ih može vidjeti svatko. Iz prakse znamo da na probnom ronjenju (prvo ronjenje za ne ronioce), ljudi budu oduševljeni što su vidjeli morskog konjica.

Ronilački centri su subjekti koji zapravo zarade malo u usporedbi s ostalim dionicima turističkog prometa. Međutim njihova vrijednost je u tome što gosti dolaze zbog njih u HR, a onda moraju negdje jesti spavati i nekako doputovati. Uporabom novih akcijskih kamera u svakodnevnom ronjenju, možete konstantno evidentirati prisutnost morskih konjica u nekom području.

image
Srđan Vrančić/Cropix

Zaštita, šira slika

Sve ono što je potrebno da morski konjići sigurno žive pomaže i drugim vrstama. Postavljenje table koja govori o tome da tu žive i da ih možete vidjeti, u sebi će imati objašnjene da ih se ne vadi kao suvenir. Želja nam je  napraviti će se table koje će moći bilo tko naručiti i dobiti. Ova tabla osim upozorenja na prisutnost ove vrste na određenom području diže svijest o štetnosti ilegalnog ribolova na tom području. Web portali, Facebook grupe i slično zadnjih godina puno pomažu u osvjetljavanju mraka, onog krivo-lovnog.

Stanje na terenu

Dok HR vrlo dobro kontrolira profesionalni ribolov, krivolov je sveprisutan i radi velike štete. Korištenje mreža stajaćica u priobalnom pojasu van njihovih propisanih načina uporabe je čest, uobičajen i nekontroliran. Najčešće se ovdje radi o malom oku mreže, koji realno za svrhu ima lov nedorasle ribe. Kako su krivolovci fizičke osobe, mora ih se uloviti na djelu, a to je jako teško.

Tehnike postavljana mreže „s kamenom u kraju“, „falšim sinjalom” i ostalim krivo-lovnim tehnikama dobro su poznate lokalnom stanovništvu. Na žalost ovo se godinama tolerira jer je tako ostalo iz nekih prošlih vremena i to je tako, ne mijenja se lako.

Monitoring i označavanje mjesta gdje ima MK može čak i rezultirati izmicanjem ribolovnih lokacija za povlačne mreže „migavice“. Ova mreža, legalan je alat i potrebno je raditi na tome da se ne upotrebljava na staništima MK. Kako se mnogi bune protiv te tehnike ribolova, vjerujem da možemo pridonijeti njenom izbacivanju iz upotrebe, koji je realno očekivan potez u budućnosti. 

Ipak ovo je tema za ribarske stručnjake, ja ću reći da riba od te tehnike poludi, danima se ne ponaša normalno. Slično je i s ludrom, a to vidimo samo mi ronioci i podvodni ribolovci, ribari to ne vide. Možda znaju, primjećuju ali vidimo samo mi.

U vrijeme kada neki influenceri drmaju i praše i svi ih prate, vrijeme je da i mi svoje imamo. Stoga ulogu za nas i prirodu želimo dati tim malim skromnim bićima. Kako danas mnogi ronioce rone samo na mjestima koja se moraju vidjeti, mnogi nikada nisu vidjeli MK.

Zar je sramota roniti na 5-6 m i uživati u traženju ovih jedinstvenih bića. Nažalost loogbook je počeo služiti tome da se pokaže da si ronio na mjestima koja se mora vidjeti. Upali smo u marketinške zamke i mi koji od njih bježimo pod more. Mnogi iskusni ronioci zaboravili su kako izgleda uzeti bocu od 12 litara, mokro odijelo od 5 mm i guštati 100 minuta. Nije sve u „the wreck“ pozicijama, nije sigurno. Kad smo počinjali i na 5 m nam je bilo genijalno. Možda je ovo vrijeme pandemije, moment da shvatimo da ne treba letjeti 11 sati i platiti 5000 dolara da bi bili ronilac.

I tako mi želimo, pandemija nas sprječava da krenemo. Odgodili  smo Vikend za Arheologiju, Biologiji i Ekologiju našeg podmorja 2020-e za 16-18.04.2021. Nadamo se da ćemo ovaj održati ali već se tresemo. Ovdje ćemo najaviti projekt i Vikend za Morske konjice, koji je  pripremljen za 11-13.06.2021, mi smo spremi. Moram reći da su drugi podržali akcije ACI Marina Šimuni, Kamp Šimuni, TZ Grada Paga, svi imaju razumijevanja, samo pandemija nema.

Ali vidi se napredak, imamo "no take" zonu u Hrvatskoj, malu ali ju imamo. Imamo prvi umjetni brak, mali ali ga imamo. Danas sve više ljudi doživljava ronioce kao ekologe umjesto kao krivolovce.  Da ide polako, ali ide. Ide već dugo i očito ne staje.

image
Srđan Vrančić/Cropix

Morski konjic

Morski konjic pripada rodu morskih riba koštunjača iz porodica Syngnathidae. Nazvani su po karakterističnom izgledu i položaju glave. Tijelo im je bočno spljošteno, pokriveno člankovitim plaštem; dugačak, tanak i zavojit rep bez repne peraje služi im za prihvaćanje o morsko bilje. Spori su plivači te se od predatora brane kamuflažom. Boja tijela varira, može biti sivo smeđa ili smeđa, uvijek izdrljana, također kestenjasta do crno smeđa, žuta, zelena te bjelkasto istočkana. Hrane se sitnim planktonskim organizmima, ličinkama rakova, algama i sitnom ribom. Rašireni su u priobalnom području toplijih mora.

U Jadranu žive dvije vrste: dugokljuni morski konjic (Hippocampus ramulosus) i kratkokljuni morski konjic (Hippocampus hippocampus); izrastu do 16 cm duljine. Zadržavaju se u priobalnom pojasu na dubinama od 3 do 20 metara, te preferiraju kamenito pjeskovita dna obrasla algama i livadama morske trave. Morski konjic pokazatelj je zdravog okoliša i bitan je čimbenik za održavanje ravnoteže ekosustava u kojem živi.

Na Crvenom popisu ugroženih riba Jadranskog mora nalaze se 123 vrste, a među njima i jedan od dva jadranska morska konjića – dugokljunić. On je svrstan među osjetljive vrste. Kratkokljuni morski konjic svrstan je u nedovoljno poznate vrste.  Obje vrste zaštićene su. Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim.

Vedran Dorušić/Gorgonija.com

30. ožujak 2021 14:53