
U Rijeci je održan dvodnevni simpozij „(Ne)ukroćeno more“, u organizaciji udruge Drugo more, prenosi artkvart.hr.
Među temama bila je i ona o eksplozivnim sredstvima u moru i postupanju pri nalaženju istih.
Diskusiju je otvorio Jacek Bedlowski, poljski znanstvenik s pozamašnim istraživačkim iskustvom. Naime, Bedlowski vodi nekoliko međunarodnih projekata koji proučavaju municiju bačenu u more, voditelj je laboratorija za suvremene prijetnje morskim ekosustavima u IOPAN-u, koordinator projekta „INTERREG BSR MUNIMAP“ te, između ostalog, urednik „NATO ASI“ knjige o praćenju kemijske municije.
Na pitanje iz publike zašto se u hrvatskom kontekstu podvodno streljivo promatra primarno kao opasnost za ljude, dok se u Baltičkom moru istražuju i njegovi učinci na morske organizme, kao i na pitanje postoje li istraživanja o utjecaju eksploziva u Jadranu te jesu li pronađene tvari, poput TNT-a, iste kao u Baltičkom moru i možemo li očekivati slične ekološke posljedice, odgovorio je sljedeće:
„Što se tiče eksploziva, riječ je o istim eksplozivima jer su to TNT, RDX i neke smjese s dodacima. Kemija će biti slična, iako je ekosustav drugačiji. Vjerojatno bi bilo dobro provesti istraživanja u hrvatskim vodama. Već godinama pokušavam uvjeriti Europsku uniju da trebamo prenijeti ovo znanje s Baltičkog mora, koje je vrlo specifično, na druga mora. Naravno, najosjetljiviji organizmi bit će najugroženiji. To će biti larve riba, mladi rakovi i svi organizmi koji žive u sedimentu, dakle prvi korak u hranidbenom lancu. Ako su ti eksplozivi djelomično topljivi, a znamo da većina njih jest, tada će doći do efekta bioakumulacije. Ako životinja na prvoj razini hranidbenog lanca pojede taj eksploziv, prenijet će se na višu razinu hranidbenog lanca, poput živine u hrani. Predator će pojesti puno tih manjih organizama s prethodne razine hranidbenog lanca, pa možete imati povećanje koncentracije i do tisuću ili deset tisuća puta između razina hranidbenog lanca, što može stvoriti opasnu koncentraciju. Stoga su potrebna osnovna istraživanja, osobito na razini ekosustava.“
Lovro Maglić, izvanredni profesor i voditelj Laboratorija za morske tehnologije na Pomorskom fakultetu te vrsni istraživač podmorja, istaknuo je porast trenda ronjenja, posebice u rekreativnom ronjenju, te se bilježi stopa rasta oko 16% u Europskoj uniji, dok na globalnoj razini u nekim mjestima doseže i do 30% godišnje. Istaknuo je i sve lakšu dostupnost ROV-ova (daljinski upravljanih podvodnih vozila), te nadodao kako je na Pomorskom fakultetu osnovan Laboratorij za upravljanje tehnologijama: „Među brojnim aktivnostima koje provodimo, želim istaknuti javne treninge. Pokrenuli smo ih prije nekoliko godina i vrlo su raznoliki sudionici – od spasilaca, inspektora, biologa do običnih entuzijasta koji žele naučiti više o ROV-ovima prije nego što ih kupe. ROV-ove koristimo za inspekcije olupina i podmorskih struktura u suradnji s brodarskim tvrtkama poput Jadrolinije, za 3D modeliranje pomoću fotogrametrije, pa čak i za istraživanje morskog otpada i planiranje čišćenja zagađenih područja. Tijekom rada nailazimo i na neeksplodirana ubojna sredstva. Pronašli smo ih pomoću ronjenja i ROV-ova. No, jedno sam pronašao i s vlastitim sinom na dubini od pola metra dok smo lovili rakove! Sva otkrića prijavljena su nadležnim tijelima.“ Maglić je naglasio da njihova statistika pokazuje kako svakih 20 do 30 zarona naiđu na neki pronalazak. Tijekom ranijih godina ronili su isključivo unutar ronilačkih centara i klubova, bez preciznih koordinata lokacija. Međutim, osnivanjem laboratorija započeli su sustavno mapiranje terena i istraživanje udaljenih i netipičnih lokacija, gdje rijetko tko roni. Upravo to im je omogućilo otkrivanje novih nalaza. Zaključio je kako bi i drugi ronioci, istražujući područja izvan uobičajenih ruta ronilačkih centara, mogli nailaziti na slične stvari.
Uvid u praktično postupanje sa spomenutim eksplozivnim napravama moglo se čuti od Tihomira Bošnjaka iz Antiterorističke jedinice Lučko koji vrši dužnost zapovjednika ronilačkog tima, a koji je ujedno i instruktor naprednih ronilačkih specijalnosti u Ronilačkom centru na Malom Lošinju. Prikazao je nekoliko snimaka s terena u kojima je predočeno stručno postupanje sa ranije opisanim napravama te istaknuo kako je važno podići svijest među roniocima i u široj javnosti, vezanu uz opasnosti koje podvodno streljivo može predstavljati. Naglasio je i to što mnogi noviji ronioci, koji kupuju modernu opremu poput rovera, često nalaze stare ili neidentificirane predmete, ne shvaćajući potencijalnu prijetnju: „Ne možete dirati nešto ako ne znate što je to – može biti mina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....