StoryEditor

TAJNE ‘SVETOG JEROLIMA‘Pogledajte, čudesno je! Naš fotoreporter zaronio je sa znanstvenicima i snimio nova otkrića na teretnom brodu potopljenom 1576. godine

Piše Maja Rilović Koprivec
31. listopada 2021. - 12:26

Nije tajna kako je na ulazu u uvalu Suđurađ na Šipanu kod Maloga škoja na oko trideset metara dubine 1576. godine potopljen teretni brod "Santo Hieronimo" ("Sveti Jerolim"). Šipanci za tu olupinu zakopanu u pijesku odavno znaju, neki su nalazi izvađeni i pohranjeni čak i u njihovoj crkvi sv. Duha, ali i znanstveno istraživanje lokaliteta traje već godinama.

Istraživanja od 2015.

Svaki zaron međunarodne ekipe znanstvenika donosi nove spoznaje o ondašnjoj brodogradnji. Na lokalitetu ovog podvodnog istraživanja posjetili smo ekipu istraživača koje vode dr. sc. Irena Radić Rossi, izvanredna profesorica Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i dr. sc. Jose L. Casaban s Instituta pomorske arheologije Sveučilišta Texas A&M.

Prije nego završi ovogodišnje istraživanje i otkriveni ostaci broda budu zaštićeni geotekstilom kako ne bi dalje propadali, naš je Božidar Vukičević zaronio s kamerom do nalazišta, a dr. Radić Rossi nam je otkrila što su novo pronašli pod naslagama morskog pijeska. Ovo je naime prvi brodolom jednog broda dubrovačke trgovačke mornarice koji se u svijetu sustavno istražuje.

Istraživanja u kontinuitetu traju od 2015. godine osim stanke 2020. godine zbog COVID-a, no ove godine bez financijske podrške Ministarstva kulture i medija kakvu su arheolozi imali ranije.

Ovogodišnje istraživanje financijski je podržala organizacija Institute of Nautical Archaeology s teksaškog sveučilišta, uz potporu Zaklade "Claude Duthuit", te njemačko Udruženje za promidžbu podvodne arheologije (FUWA) čiji ronioci već godinama sudjeluju u sličnim istraživanjima u Jadranu.

image
Izmjeravanje otkrivenog dijela trupa
Božidar Vukičević/Cropix

Pronašli glavno rebro

– Brod je, vjerojatno galijun ili nava, bio dug preko 30 metara, što znamo jer smo ove godine otkrili glavno rebro broda pa možemo zaključiti koliko ga je još zakopano pod pijeskom. Ne znamo gdje je brod bio izgrađen; mogao je biti izgrađen i u Napulju, ali u Dubrovniku pa i na Šipanu, ali znamo da je bio izgrađen prema metodama koje su se koristile u španjolskoj brodogradnji, kojoj je dubrovačka brodogradnja bila sklonija negoli mletačkoj. To se posebno vidi po tome što je cijeli brod, od vodne linije nadolje bio optočen olovnim limenim pločama koje su ga štitile od štetnih morskih organizama. Takva zaštita brodskog trupa nije nikada korištena u Veneciji, ali jest u Španjolskoj. Riječ je o ogromnim pločama dugim više od tri metra i to je za sada najduža mjera ploča olovnog lima na takvim brodovima u svijetu. Najduže ploče toga lima nađene su, dakle, upravo na ovom brodu – ističe dr. Radić Rossi.

Ove su godine počeli istraživanje od prove broda, nastavili duž kobilice i otkrili mjesto gdje se nalazi središnje rebro i temeljnica jarbola, kao i zid bazena za kaljužnu brodsku pumpu.

image
Jose L. Casaban snima temeljnicu jarbola i glavno rebro za fotogrametriju
Božidar Vukičević/Cropix

Posuđe, novac...

– Jako smo zadovoljni rezultatima ovogodišnje kampanje jer smo definirali središnji dio oko kobilice. Očekujemo da ćemo kada krenemo dalje prema središnjem dijelu broda pronaći i dobro očuvane ostatke prve palube. Brod je potonuo na lijevi bok koji se dobro očuvao pod debelim naslagama pijeska. Tamo nalazimo i neke sitnije nalaze kao što je brodsko posuđe, mlinski kamen i novac španjolskog podrijetla – objašnjava dr. Radić Rossi.

U ovom je višegodišnjem istraživanju, do sada sudjelovalo gotovo 100 ljudi – ronilaca, znanstvenih istraživača, studenata s domaćih i stranih sveučilišta, a samo ove godine tijekom trotjedne kampanje na nalazištu je ronilo oko 20 ljudi.

Dugotrajan posao

Dr. Radić Rossi kaže kako ovim tempom istraživanje broda može potrajati i deset godina.

Istraživanje na lokalitetu pod morem prati i ono u bogatim arhivima, pa je dr. Casaban, koji istražuje španjolsku brodogradnju i pomorstvo 16. i 17. stoljeća, dugo vremena proveo istražujući španjolske arhive, a sprema se i na ozbiljno istraživanje u dubrovačkom arhivu, gdje već radi i arhivski istraživač Mauro Bondioli iz Venecije, kako bi zajedničkim snagama pronašli još neke povijesne podatke o ovom brodu i otkrili kako je brod bio izgrađen i kako je potonuo.

Vlasnik je bio Jerolim Primojević


Brod imenom "Santo Hieronimo", u vlasništvu Dubrovčana Jerolima Primojevića (de Primi), potonuo je 1576. godine pored hridi Mali školj te se njegovi ostaci danas nalaze na dubini od 27 do 31 metra. Zašto je potonuo ne znamo; u trenutku brodoloma nije imao tereta, no o kojem je brodu riječ doznajemo iz jednog kasnijeg dokumenta s početka 17. stoljeća, koji je otkrio Stjepan Vekarić u Državnom arhivu u Dubrovniku.

U tom dokumentu grupa grčkih ronilaca dogovara iznos za koji će izvaditi topove s ovoga lokaliteta. S morskoga dna podigli su nekoliko topova koje su zatim prodali, a izvadili su također i željezno sidro. Upravo iz tih dokumenata doznajemo da se potonuli brod zvao "Santo Hieronima" te da je bio u vlasništvu Primojevića.

Neovisno o arhivskim dokumentima, dubrovačka povjesničarka i arheologinja Anica Kisić, koja je u Suđurđu radila prve istraživačke kampanje 1972. i 1974. godine, zaključila je na osnovi grba na malom topu izvađenom s nalazišta i pohranjenom u Dubrovniku, kako potopljeni brod ima veze s obitelji Primojević.

image
Ahmed Al Siyabi s pronađenom keramičkom zdjelom
Božidar Vukičević/Cropix
image
Jose L. Casaban i Irena Radić Rossi na ronilačkom brifingu pred zaron
Božidar Vukičević/Cropix
01. listopad 2022 23:14