Na današnji je dan prije točno 42 godina na Tihom oceanu bez traga i glasa nestao Jugolinijin brod "Dunav", povukavši sa sobom u dubine 32 člana posade. Do danas ova nesreća u analima našega brodarstva nosi znamen jedne od najvećih pomorskih tragedija.
Brod je bio namijenjen prijevozu rasutog tereta i bio je među najvećima u svojoj kategoriji, s 25.000 tona nosivosti. Potraga za njim je trajala danima, ali bez ikakva rezultata – nisu pronađeni čak ni najmanji ostaci, a s "Dunava" nije bio upućen ni standardni SOS.
Kapetan Vinko Horvat, u to vrijeme mladi 3. časnik palube, bio je član posade. Imao je sreću da se s "Dunava" iskrcao šest mjeseci prije potonuća, u crnogorskoj luci Bar. Posada koja ga je tad zamijenila, i koju je mahom dobro poznavao, nikad se više nije vratila svojim kućama. Napisao je knjigu "Raj i pakao na oceanu", koja je ostala kao "trag i glas" iza posade broda Dunav.
Na brodu su mahom bili Riječani i ljudi s Kvarnera, no bilo je i Dalmatinaca, kontinentalaca, Slavonaca. Kao hommage svojim nesretnim kolegama Horvat je naknadno objavio i knjigu "Pomorci" u kojoj je dodatno pokušao dočarati sve lijepe i ruže aspekte ovoga zahtjevnog zanimanja.
"Dunav" je te 1980. bio star tek sedam godina. Dug 179, a širok 22,9 metara, mogao je razviti brzinu od 15 čvorova. Sagrađen u talijanskoj La Speziji, bio je prvi brod za sipke terete u floti riječkoga brodara.
"Dunav" je na tragično putovanje krenuo iz kanadske luke Corner Brook, gdje je izvršena posljednja smjena posade i zapovjednika, i zaplovio je prema luci Savannah, i dalje preko Panamskog kanala, da bi se usidrio na sidrištu tri porta, San Pedra, Los Angelesa i Long Beacha zbog ukrcaja nafte (bunkera), od kuda je u ponoć 9. prosinca 1980. isplovio na posljednju dionicu, 10 tisuća kilometara dug put preko Pacifika prema Kini.
Brod se kratko zadržao i u luci Panama, gdje je ukrcan posljednji teret. Prevozio je 12.000 tona čeličnih proizvoda, 11.000 tona papira i druge razne robe.
Zbog neslaganja s upraviteljem stroja tada je s broda otišao vođa stroja Vjenceslav Tomac. Na sidrištu Los Angelesa ukrcao se novi vođa stroja Bartol Perušić, a zbog nediscipline je iskrcan priučeni kuhar Ante Rodić, i tako se ustvari spasio...
Nakon 20 dana plovidbe Tihi ocean je pod "Dunavom" najednom prestao biti tih: nadomak japanske luke Yokohama nevera s golemim valovima valjala ga je kao dječju igračku. Koliko je trajala borba posade s fortunalom nikad se neće saznati, jer direktnih svjedoka drame nema među živima.
- Dunav je nestao naglo i bez traga, jednako kao i Berge Istra, samo što iz njega nije preživio nitko, pa čak ni materijalni ostaci – kazao je kapetan Vinko Horvat.
Zna se da je brod zahvatilo višednevno ekstremno nevrijeme, tajfun, u kojemu je još bilo oštećeno barem desetak brodova, a neki su završili i prelomljeni. No, "Dunav" je očito bio najnesretniji, njega je povuklo u dubine.
Nevrijeme je bjesnjelo u širokom krugu od 800 nautičkih milja, s vjetrom orkanske snage od 12 bofora: rekonstruirane su čak dvije ciklonalne depresije u koje je "Dunav" tada upao. Do 28. prosinca 1980. brod je još bio u kontaktu s vanjskim svijetom: radiotelegrafist Milan Tišma javio je Jugoliniji 27. prosinca oko 20 sati da su upali u teški uragan i da su valovi visoki 15-ak metara. Oko 23.30 javio je da ih je uragan oštetio i da su okrenuli prema Yokohami.
Zadnju poruku uputili su drugom hrvatskom brodu, Baniji Atlantske plovidbe iz Dubrovnika, i ona je svjedočila o prodoru vode u štivu. More je ulazilo u pramčano skladište, prednje dizalice su im bile slomljene.
- Stabilnost takvog broda na velikim valovima opasno je narušena; u tom slučaju prova ubrzano tone, a krma s propelerima izranja i brod posve gubi manevarsku sposobnost, pretvara se u ljusku. Potonuli su brzo, u mrkloj noći, jer nije odaslan čak ni poziv u pomoć – rekonstruira tu strašnu epizodu kapetan Vinko Horvat.
I sam se na istom brodu ranije našao u sličnim oceanskim okolnostima: nevrijeme je slomilo samaricu, palubnu dizalicu, te je ona pala i probila poklopac skladišta. Valovi su ih nalijevali, ali su taj put uspjeli sanirati stvar, vremenski uvjeti nisu bili previše ekstremni.
Naći se u takvom fortunalu u noći beznadno je bez broda: jedini spas je da vam brod izdrži. Ljudi u takvim okolnostima nesvakidašnjeg vjetra, kiše i valova nemaju vremena čak ni potonuti: udave se već plutajući na površini, od morske pjene koja im ne da disati.
Jugolinija je tek 2. siječnja 1981. objavila izgubljeni kontakt s brodom, da bi osam dana kasnije i "Dunav" i njegovu posadu proglasila nestalima. Potraga je službeno trajala 14 dana.
Naknadno se nagađalo kako bi "Dunav" možda preživio uragan da nije nakon oštećenja provom u vjetar zaplovio prema najbližoj luci spasa, nego da je neveri okrenuo krmu, no mnogi su laici generali nakon bitke i kapetani nakon potonuća. Sve tajne zadnjih trenutaka broda i života njegove posade zauvijek počivaju na oko 6000 metara dubine.