Jedno pozapodne, tamo oko šest uri, naš ti Pave lipo šeta uzmore, po južnoj bandi škoja, ka da gre ulov. Kapa sa frontinon naglavu, a crne očale nanos, morska majica na rige i kratke gaće, japanke nanoge. Ruke na guzicu, pa pomalo, ka kola fjaka. Svaku malo stane pa gleda okolo, ono ka da gleda unebo oće li kiša... Ma vražja kiša, osmi je misec, sunce još peče samo tako...
I tako korak po korak, doša je do Srebrene vale, more čisto, moga bi ga se napit. Vala je malo dalje od mista, pa nikad ni gužva, a navečer je pravo misto za škuribandu.
Ka lovac, gleda jemali koja zgodna mušterija... Priko oka vidi jednu smišnu malu, leži na žalo na šugoman i čita niki libar. Ka Bog, knjiga je na ingleški, cura ni naša. Sta je blizu nje pa gleda kako galebi letidu nebon, glumi ka da n...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....