Barba Mihota, meknimo da je braški iz Sumartina, cili je život radija okolo ribe. I na plivaricu i na koču, a jedno vrime i u tvornicu sardini oli, kako bi sam volija reć, u fabriku o’ sardelini. Jema je i vinograd, masline, smokve, perfin i jedno poje levande, ma je od svega najviše volija odit u ribe i u lov.
Za ribe mu je dosta bija i njegov škoj, ma za ovi drugi lov bi zna potegnit i u Liku i Slavoniju. I svašta je bome nalovija, od domaći puhov, zeci, fazani pa do jazavac, srni, a jedanput je i jelena kapitalca maka. Svega, ali nikad divjega prajca, ne krmaču oli maloga, vengo pravega muškega ča jema glavu ka lav, kjove ka slon, a srce i forcu ka tigar.
Jema je Mihota i sina Pjera, vridnega monka koji je na nj povuka jubav za lovit ribu, ma ga na drugu bandu oni lov na s...