Na morskom dnu ispod Šibenskog mosta već godinama traje teška i bespoštedna bitka kojoj se, nažalost, ne nazire kraj. S jedne strane tog, uvjetno rečeno, rata, nalaze se uzgajivači dagnji, pidoća što bi rekli Šibenčani, a s druge, orade kojima je, za ne falit, baš pidoća omiljena poslastica.
Zbog utjecaja rijeke Krke i fitoplanktona kojima se hrane, šibenske pidoće izuzetno su ukusne, velike, bogate mesom pa i ne čudi što im osim ljudi, ni ti morski predatori ne mogu odoljeti. I tu nastaje problem za koji uzgajivači u Šibeniku nemaju rješenje. Ali i ne samo oni, grabežljive orade proždiru dagnje u gotovo svim uzgajalištima u Hrvatskoj, od onih u Malostonskom zaljevu, na krajnjem jugu, do istarskih na sjeveru.
Može li im se stati na kraj?
– Teško – kazuje nam Krešimir Kovač čije se uzgajalište nalazi baš ispod Šibenskog mosta.
– U ovim uvjetima nemoguće je raditi. Jednostavno nas sprječavaju u normalnom obavljanju posla, a taj problem s oradama prisutan je dugo. Što je najgore – nema nekakvih velikih naznaka da će doći do promjene – nimalo optimistično će Kovač, ističući kako su štete ogromne. Prije koju godinu reagiralo je i Ministarstvo poljoprivrede. Uzgajivačima koji prijave štetu dodjeljuje se državna potpora kako bi im posao opstao, međutim, ni novac u ovom slučaju ne rješava cjelokupni problem.
Ogromne štete
– Samo lani orade su nam uništile oko 70 posto pidoća. To su ogromne štete. Istina, od države se dobiju potpore, ali prvo štetu treba dokazati. Treba dokazati i da si školjke prethodno zaštitio. Prolaziti svako toliko kroz taj proces je naporno, a te potpore u konačnici nisu poanta ovog posla – jasan je Kovač.
U prilog uzgajivačima ne ide ni činjenica što je orade u Jadranu sve više. Porast broja orade u Hrvatskoj potvrđuju i statistički podaci o godišnjem ulovu, pa tako Hrvatski državni zavod za statistiku navodi da su ribari 2019. godine ulovili 127 tona orade, a 2022. godine ta brojka se popela na čak 229 tona. Ribolovcima je to došlo kao naručeno, i dok oni zadovoljno trljaju ruke, uzgajivačima dagnji se na sam spomen orade vjerojatno kosa diže na glavi.
– Zaštitili smo pidoće mrežama, nastojeći tako spriječiti orade da nam ne unište cijeli urod, međutim za sada nam ne uspijeva u mjeri u kojoj bismo htjeli. Puno je tu faktora: treba mrežu dobro pozicionirati, nekada se dobro i ne uhvati, ali orada je predator – ona će uvijek pronaći nekakvu rupu kroz koju će se provući – otkriva nam Kovač.
Za razliku od Malostonskog zaljeva, gdje orada napada čak i kamenicu, u Šibeniku to nije slučaj. Mada bi se i to uskoro moglo promijeniti.
– U Stonu su kamenice također ugrožene. Ovdje još ne, ali mislim da je samo pitanje trenutka kada ćemo i za to strepiti – ističe Kovač koji ovih dana ne samo da brine što se događa u moru ispod Šibenskog mosta, već i što se događa – na Šibenskom mostu u čijoj su blizini nedavno krenuli radovi na novom skretanju za Zaton, koji bi trebali biti dovršeni do sredine svibnja. Kakve sada veze imaju radovi na prometnoj infrastrukturi s pidoćama? Imaju.
Kušaonica školjki
Naime, na odmorištu tik do mosta, s kojeg puca pogled na grad, Kovač i kolege mu, prije par godina otvorili su prvu šibensku pokretnu trgovinu i kušaonicu kamenica i pidoća “Oyster 22”. U kušaonicu svježe pidoće i kamenice dolaze direktno iz uzgajališta. Kamenice poslužene na ledu, pidoće na buzaru, uz pravi šibenski debit doza je gastronomskog užitka kojem malo tko može odoljeti. Stranci pogotovo.
– Cilj nam je kušaonicu otvoriti negdje do Uskrsa. Ali to ne ovisi o nama, moramo tek vidjeti kakva će biti dinamika radova na skretanju za Zaton jer će se promet na toj dionici do daljnjeg regulirati uz semafore. U svakom slučaju, čim dobijemo dopuštenje otvorit ćemo kušaonicu – zaključio je Kovač.