Tekst mi je bija već gotov, skroz druga tema, nije ga bilo nego za poslat, ali ova iznenadna ideja prirode da stvori more tamo di mu nije misto, prinila me na drugu bandu mojih sićanja.
Nisan se tila, nikad se nisan tila udat. To mi je, da oprostu fini obrazi, uvik bilo maksimalno glupo. Cili ceremonijal mi se parija totalno debilan. Još ka djevojčici. Svi ti obredi i civilni i crkveni podsjećaju me na komemoracije i na niki teški gubitak.
Oni veštiti, ono priglupo blejanje u partnera, primopredaja veri i zaklinjanje u osjećaje kojima ionako nismo gospodari, pa žderanje i lokanje, pa mavanje bandirama, to nije bilo za mene. To stvarno nije bilo za mene.
U ta doba, druga polovica nije dilila isto mišljenje i želija je da se vinčamo. Ja san skakala ka mladi medvid po žeravi i pokuša...