– Vidiš li one gorostase s dugin rukama, svima ću in glave skinit, u časnome boju žveltoga viteza.
Tako je govorija don Quijote, pa kad ga je Sancho, cili realan i sa sve četiri na zemji, u čudu pita da koji gorostasi, on mu je bisan odgovorija:
– Kako koji? Oni ravno isprid nas, koji mašu s tin ručetinama i izazivaju!
Ma koliko ga Sancho pokušava spasit od problema koje bi sam sebi moga navalit na vrat i uvjerava gospodara da su to samo vjetrenjače i da su njiove ruke ustvari krila koja okriće vitar, nije ga spriječija u naumu da se upusti u ljuti boj.
– Ako te straj ovih mrcina gorostasnih i nisi vješt u borbi, makni mi se s puta – reka je Quijote, i žestoko udrija na prvu vjetrenjaču.
Pravo na mir
Na svojoj hvarskoj ponistri, početkon miseca sedmoga, uvatila san samu...