Eto se napokon desilo i to: Hrvatska je proglasila puni gospodarski pojas. Mnogi se sad pitaju koliko je to značajno u ovom trenutku, posebice sa stajališta ribarske industrije? A odgovor je dvojak: i ništa i mnogo.
Naime, Hrvatska je članica EU-a i gospodarski pojas se automatski ne primjenjuje na ribarsku flotu zemalja članica EU-a, pa se time zapravo ništa ne mijenja. Ipak, ovim su definitivno iz Jadrana izbačene ostale flote izvan EU-a jer talijanski i naš pojas zauzimaju njegov najveći dio.
Pogubna devastacija
S druge strane, ovo nam daje neke dodatne mogućnosti koje bi trebali iskoristiti ako želimo zaštititi Jadran. Primjerice, najvažnije područje mriještenja velikog broja riba i drugih morskih organizama u Jadranu, pogotovo oslića, škampa, muzgavca, lignjuna i grdobine je Jabučka kotlina koja zauzima veliki dio proglašenog GP-a. To područje je dugogodišnjim prekomjernim i neracionalnim ribolovom bilo potpuno devastirano, i to uglavnom od talijanske flote.
Jer ona je, kad uspoređujemo veličinu samo većih brodova koji tamo mogu i raditi, desetak puta veća od naše. Mnogo se puta pokušavalo zaštititi to područje, ali uglavnom su to bili vapaji nekih od nas znanstvenika i nevladinih organizacija koje je naša državna administracija konstantno ignorirala.
Morao se dogoditi kolaps koćarskog ribolova da se naša i talijanska administracija pokrenu, te je prije nekoliko godina započela djelomična zaštita jednog manjeg područja koja je vrlo brzo pokazala pozitivne rezultate.
Iako je takva zaštita ipak nekakav pomak, osnovni problem je u tome što se o njoj periodično moramo dogovarati s Talijanima, koji je također trebaju odobriti. Stoga je prednost proglašenja gospodarskog pojasa da se sada, sa svim već poznatim argumentima o značaju ovog mrijestilišta za Jadran, možemo obratiti direktno Europskoj komisiji.
Pri tome možemo tražiti kompletnu zaštitu našeg dijela GP-a na način da se u potpunosti zabrani bilo kakav ribolov, s ponekim iznimkama, primjerice lov visokomigratornih vrsta kao što su tune.
S obzirom na postojeće znanstvene dokaze, Europskoj komisiji, bez obzira što u njoj postoji jaki talijanski lobi, bi bilo vrlo teško odbiti takav prijedlog, jer se radi o zaštiti morskog područja.
Također, tim potezom bi riješili još jedan problem koji proizlazi iz Strategije EU-a o bioraznolikosti, a kojim se predviđa da zemlje članice do 2030. zaštite minimalno 30 posto svoga mora. Kako područje našeg gospodarskog pojasa predstavlja čak 44,8 posto ukupnog mora pod jurisdikcijom RH, time bi bili barem u nečemu prvi u EU.
Upitna zaštita priobalja
Riješili bi time i dodatni problem koji se sve više javlja, a to je proglašenje mnogih područja u priobalju zabranjenim za ribolov.
Zbog čega je to problem? Pa najveći dio naše flote, preko 90 posto, sastoji se od malih plovila ispod 12 m dužine, koja mogu raditi samo u priobalju, a ne u GP-u. Zabrana ribolova u priobalnom području je dvostruko štetna: kao prvo, time se negativno utječe na trošak ribara koji moraju trošiti više goriva radi odlaska na neka druga područja, a drugo je, o čemu uglavnom nitko ne razmišlja, povećanje ribolovnog napora.
Kako, pitate se? Jednostavno, manja plovila, bez obzira na zabranu, ne mogu ići u GP, znači sva ostaju ribariti u priobalju, a obzirom da je smanjeno područje na kojem mogu ribariti, povećava se ribolov u preostalom području! Jasno, prilikom takvih proglašenja o tome nitko ne vodi računa, pa se uglavnom pozivaju na zaštitu kao razlog, iako zapravo rade potpuno suprotno.
Nadalje, zabranom ribolova u GP-u naša ribarska flota uopće ne bi bila pogođena, jer je prirodni smjer kretanja većine izmriještenih riba i drugih organizama iz Jabučke kotline ionako prema hrvatskoj obali. Time naša flota štedi gorivo jer ne ide tako daleko, a u isto vrijeme lovi veće količine koje se prirodno kreću prema našem priobalju.
Da ne bi ispalo kako je samo meni to palo na pamet, mogu citirati jedan znanstveni rad koji se bavio posljedicama eventualnog proglašenja GP zatvorenim za ribolov i u njemu je Hrvatska smještena, uz mnoge zemlje članice EU, osim Španjolske i Francuske, u skupinu zemalja koje mogu imati velike koristi, najviše radi prelijevanja biomase organizama iz GP u priobalni dio gdje se najviše ribari.
Uspavana država
Nažalost, osnovni problem u tome je zapravo i glavni razlog dosadašnjeg neproglašenja gospodarskog pojasa, a to je potpuna odsutnost želje za bilo kakvom aktivnom politikom zaštite Jadrana naše državne administracije. Lako je za pretpostaviti da mnogi iz naše adminstracije nisu uopće bili zadovoljni talijanskom inicijativom za proglašenjem, jer sada kad smo ga proglasili, s njime se nešto mora i raditi, s obzirom da se od svake zemlje očekuje da se počne brinuti o svome proglašenom pojasu.
Ne zaboravimo kako su se u zadnjih 20-ak godina zagovaranja proglašenja GP-a javljali različiti stručnjaci opće prakse koji su objašnjavali zašto mi ne možemo proglasiti puni GP, i oni su sada samo utihnuli. Trenutno se vjerojatno moraju malo pregrupirati, pa će brzo početi s pričama kako sada ionako ne možemo ništa, jer smo dio EU (to je inače standardni način prebacivanja naše odgovornosti na nekoga drugoga).
Za pretpostaviti je kako će ih malo mučiti to što nemaju racionalno objašnjenje za činjenicu da je EU još 2013. godine preporučio svim svojim članicama, posebice mediteranskim, proglašenje GP-a, ali ne sumnjam da će to jednostavno ignorirati.
Na kraju, recimo i jednu dobru posljedicu proglašenja GP-a, koja nužno nije samo važna za ribarstvo, a to je činjenica da smo na neki način ovim proglašenjem zaustavili Slovence u njihovim stalnim pretenzijama prema Jadranu. Primijetili ste, vjerojatno, da su Talijani odlučili, ne pitajući nikoga, pa ni nas, proglasiti GP, a zatim su pozvali i nas da uradimo isto.
Iako je žalosno da su nama zapravo Talijani svojim djelovanjem proglasili GP, pri tome nitko nije Sloveniju pitao za mišljenje. Time je jasno dano do znanja, ono što se i inače zna iz međunarodnog prava mora, tko je zapravo gospodar na Jadranu.
Stoga se nadam da će se kod nas napokon probuditi svijest o postojanju Jadranske orijentacije Hrvatske, te da ćemo se u budućnosti prema Jadranu odnositi upravo na način koji i zaslužuje.