Izglednu propast splitskog brodogradilišta možete gotovo svakodnevno pratiti na stranicama i portalu Slobodne Dalmacije: zainteresirana javnost već se i rasula, svima je puna kapa novinskih kartica punih Tomislava Debeljaka, neka već jednom ode, ali ima jedna dimenzija priče koja ostaje u sjeni – to je radničko lice!
To je propast bez ljudskog lica. Škverani, tko bi to nekoć rekao, pali su bez glasa. Nekidan je splitski sud ugasio 22 Debeljakove brodograđevne tvrtke, zajedno s 923 radnika. Nije to Trgovački sud učinio zato što je htio, već zato što nije bilo druge – predugo blokirani računi, neplaćeni dugovi, tvrtke bez ikakve imovine, izigrani vjerovnici, neplaćeni radnici...
Borbeni i krotki
Nesretni su brodograditelji, radnici, a nitko više ne zna koliko ih je točno ostalo na cesti, jer su jedni već i sami otišli. Druge Debeljak premješta u nove firme. Treći se snalaze radeći na crno, da plate račune i prehrane obitelji, dok su formalno na čekanju. Četvrti su pred mirovinom i čekaju je po različitim osnovama, preostalo je još samo riješiti dokumentaciju i pokušati dobiti barem dio onog što potražuju.
Budući da se Debeljak već kod preuzimanja "Brodosplita", prije deset godina, žestoko obračunao s radničkim sindikatima i destimulirao sindikalni aktivizam, članstvo se rasulo. A budući da su svi oni koji su tada ostali raditi u škveru (njih oko 2000) dobili otpremnine, baš kao i onih 1500 koji su morali otići kući, onda nije neobično da je većina utihnula i zaboravila sindikalizam.
A sindikalci – i oni su se žalosno ušutjeli svih ovih godina. Borbenima je "otkinulo glave" ili su umirovljeni. Neki su već i pokojni. Krotkiji su primali plaću i nisu se isticali. Krotki će baštiniti zemlju, rečeno je i u Evanđelju...
Sada, kada propast zaudara širom Uvale Supaval, poražena škverska vojska raspala se sama od sebe. Brojni nam, i dalje anonimno i u grču od straha ili Debeljakove osvetničke ruke, kukaju da službeno još uopće pojma nemaju da su ostali bez posla. Da su im firme ugašene. Lutaju, prepušteni samima sebi.
Jer su ih sve nedaće proteklih mjeseci dočekale kod kuće, kamo ih je gazda poslao na čekanje još proljetos. Mjesecima nisu dolazili na radna mjesta, sindikati im se ne obraćaju, krovni "Brodosplit" također. Sve što znaju pročitali su u rijetkim medijima koji se bave propašću brodogradilišta.
Naknade – 19 tisuća kuna
Ne znaju škverani ni za vlastita prava, što učiniti, komu se javiti?!
A imaju prava! Sukladno Zakonu o osiguranju radničkih tražbina, radnici imaju pravo na tri minimalca, na polovicu otpremnine, na naknade za neplaćeni godišnji odmor, bolovanja ili za ozljede na radu.
Sve te naknade isplaćuje – iz državnog proračuna – nacionalna Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT). Ugrubo govoreći, jer je svaki slučaj priča za sebe, te naknade su u sličnim slučajevima dosad prosječno iznosile oko 19 tisuća kuna po radniku.
Sve potencijalne druge tražbine radnika (plaće koje je poslodavac ostao dužan, otpremninu, bonuse, i slično) radnici mogu naplatiti od poslodavca u stečaju, ali samo ako se stečaj provodi, odnosno ako ima ikakve tvrtkine imovine koja bi se u stečaju prodavala za namirenje vjerovnika.
Ako poslodavac nema imovine – što je najčešći slučaj po škverskim tvrtkama – jedina naknada koju će izbrisani metalci iz izbrisanih "Brodosplitovih" tvrtki primiti bit će ona od AORT-a.
Ljudi, vrijeme ide!
Problem je, kaže nam Ivan Madunić, ravnatelj Agencije, što im se škverski radnici žale da im Debeljakova kadrovska služba u škveru uopće ne dostavlja dokumentaciju potrebnu za isplate na teret državnog proračuna. A rokovi teku!
Od dana objave sudskih rješenja na oglasnoj ploči o otvaranju i zatvaranju stečaja za svaku pojedinu škversku firmu, radnici imaju 38 dana da pošalju zahtjev za isplatu naknade. A neko vrijeme već je prošlo!
– Obratili smo se i škverskim službama pitajući ih što je s radničkom dokumentacijom. Rekli su da će oni sve pripremiti za radnike i poslati nama, a radnici moraju samo potpisati zahtjev. Ali, ako radnici misle da je potrebno, neka se sami organiziraju i mi ćemo doći u Split i sve im objasniti uživo – poručio je ravnatelj Madunić.
Ponovio je da radnici sami moraju potpisati i poslati svoj zahtjev na vrijeme. I to ne može nitko umjesto njih. A dokumentacija će se već nekako pribaviti. Može i uz pomoć AORT-a, ali to je sporija varijanta i odnosi vrijeme. Zahtjev svatko može pronaći na mrežnim stranicama www.aort.hr.
Tražbine i žalba
Ako radnici imaju i dokumentaciju, mogu je Agenciji poslati i poštom ili preko podružnice Zavoda za zapošljavanje, ali i putem sustava e-građani.
– Agencija će o pravu svakog radnika – i to u roku 15 dana ako ima svu dokumentaciju – donijeti rješenje i dostaviti ga na kućnu adresu. Kad radnik primi rješenje o utvrđenim tražbinama ima pravo na žalbu od 15 dana, a ako želi da rješenje bude ranije pravomoćno i isplaćeno može se pismeno odreći prava na žalbu. Jer žalba odgađa izvršenje! Isplatu će provesti Agencija izravno na račune radnika, s tim da se mora sačekati da sud provede brisanje poduzeća iz registra – upućuje ravnatelj Madunić.