Mirna jutra na Kvarneru, misterij života sićušnih, oku nevidljivih organizama u dubokim oceanima, vulkanska otočja, klimatske promjene i brigu za planet, prebogati Jadran ali i vezu s hladnim sjeverom negdje na granici SAD-a i Kanade gdje se susreću fragmenti svakodnevice nekad izuzetno popularnih serija "Život na sjeveru i "Gilmorica" – sve to, a s pravom ćemo reći "i još mnogo više", u svoj je životopis utisnula mlada hrvatska znanstvenica i rođena Zagrepčanka dr. sc. Jelena Godrijan, trenutačno znanstvena suradnica u Laboratoriju za biogeokemiju mora i atmosfere Zavoda za istraživanje mora i okoliša na zagrebačkom Institutu Ruđera Boškovića (IRB).
Većini nas laika fitoplankton, alge, ugljik, a ako idemo još ‘dublje‘ - kokolitoforidi, pojmovi su iz davno zaboravljenih lekcija iz biologije i nismo baš uvjereni na koji bismo ih točno način povezali sa zaštitom okoliša. Dr. sc. Jelena Godrijan stavila ih je u središte svoga istraživačkog interesa a u uzbudljivoj ‘potrazi‘ koja će trajati idućih pet godina ona i njezin tim mogli bi javnosti, a što je još važnije drugim kolegama istraživačima u svijetu, dati važne podatke koji će pridonijeti boljem razumijevanje načina na koji klimatske promjene utječu na naš planet te dati uvid u druge ekosustave širom svijeta.
Dr. sc. Jelena Godrijan, naime, jedna je od svega 11 mladih europskih znanstvenika/ca čiji je projekt početkom ove godine dobio prestižnu potporu Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO) koja svake godine mladim istraživačima dodjeljuje 50.000 eura za najuspješnije projekte uspostave laboratorija.
Za dr. sc. Godrijan to znači osiguranih 250.000 eura u idućih pet godina istraživanja, a projekt koji se istaknuo u konkurenciji ukupno 64 ostala pristigla na natječaj EMBO-a, usmjeren je - prenijet ćemo dio obavijesti iz priopćenja IRB-a - na istraživanje "nimalo jednostavnog misterija mikroalgi zvanih kokolitoforidi koje bi nam mogle pomoći da smanjimo onečišćenje na Zemlji". Odnosno, ona i njezin tim istraživat će "životni ciklus jedne od najznačajnijih skupina algi s ciljem razumijevanja utjecaja klimatskih promjena na ciklus ugljika u oceanu".
Naša mlada znanstvenica ispričat će podrobno što će obuhvatiti taj istraživački proces, gdje će se provoditi i ostale pojedinosti, a prije toga pitamo je kako je došla do EMBO potpore, tko ju je prijavio na natječaj i što je najprije pomislila kada je čula da je dobitnica tako prestižne nagrade.
- Sama sam se prijavila za EMBO potporu. Za prijavu je potrebno predstaviti viziju svog istraživanja i plan kako ćete je ostvariti. Uz to, tri znanstvenika koji su upoznata s vašim radom šalju pisma podrške izravno EMBO-u – objašnjava dr. sc. Godrijan, dodajući kako EMBO potpora ima za cilj jačanje bioloških znanosti u odabranim zemljama. To je zapravo projekt, dodaje ona, kojim EMBO podržava nove voditelje grupa koji planiraju osnovati svoje laboratorije, a jedan od uvjeta je da ste u zadnjih četiri godine proveli dvije godine na usavršavanju u inozemstvu.
- Nakon što sam vidjela obavijest da sam dobila potporu najprije sam zapljeskala od sreće. No, shvatila sam da moram požuriti jer sam kasnila na već ranije dogovoreni sastanak s prijateljicama. Srećom. Takve vijesti uvijek treba proslaviti – nema dvojbi za našu mladu znanstvenicu.
S obzirom da će se projekt najvećim dijelom realizirati na IRB-u i terenskim dijelovima po jadranskoj obali, pitamo i dokle se odmaklo u tome poslu.
- Još sam u procesu kupovine opreme i okupljanja istraživačkog tima. Trenutno ga čini samo poslijedoktorand iz Francuske, Frédéric Chaux, stručnjak za proces fotosinteze, koji će se baviti razlikama u životnim fazama kokolitoforida iz tog aspekta. Osim njega planiram zaposliti dva doktoranda i pozivam studente da mi se jave ako žele pridružiti mom timu! – izazov je koji je putem naše novine poslala dr. sc. Godrijan mladim, zainteresiranim budućim kolegama na projektu.
Kako je već ranije objasnila dr. sc. Jelena Godrijan, postoji oko 200 vrsta kokolitoforida, a iako promjera od samo deset mikrometara, te su alge odgovorne za četvrtinu fotosinteze iz oceana. Sudjeluju u dva procesa kojima povlače ugljik iz okoliša, i to rade fotosintezom i kalcifikacijom, grade stanice i grade svoj skelet. To ih oteža da potonu na dno i tako povlače ugljik na dno.
- Onečišćenje na koje se mislilo je ugljični dioksid, staklenički plin koji pridonosi zadržavanju topline u Zemljinoj atmosferi i globalnom zagrijavanju. Tijekom idućih pet godina usredotočit ću se na istraživanje biologije kokolitoforida, sitnih morskih algi koje fotosintezom pretvaraju ugljični dioksid u organsku tvar za svoje stanice, a kalcifikacijom koriste ugljični dioksid za stvaranje svog staničnog oklopa – objašnjava dalje naša sugovornica, te daje još nekoliko informacija za one koji žele znati nešto više na ovu temu:
- Kokolitoforidi su sposobni opstati u okolišu i kao stanice s jednim i kao stanice s dva seta kromosoma, što im omogućuje da se prilagode različitim uvjetima u okolišu te time proširuju svoju ekološku nišu. Recimo, tijelo čovjeka čine stanice od dva seta kromosoma, a samo rasplodne stanice imaju jedan set. Upravo je taj njihov kompleksan i prilagodljiv životni ciklus fokus mog istraživanja – dodaje dr. Godrijan, koju pitamo i kako mikroalge mogu pridonijeti smanjenju ugljičnog dioksida na zemlji?
- Kokolitoforidi su važni upravo zato jer troše ugljični dioksid i koriste ga u izgradnji stanica i ljuštura, te time pomažu u učinkovitijem tonjenju ugljika iz atmosfere na dno oceana. Velika je vjerojatnost da će uslijed klimatskih promjena, faza u kojoj kokolitoforidi imaju jedan set kromosoma postati dominantna u oceanima, no o toj fazi ne znamo skoro ništa. Međutim, u fazi s jednim setom kromosoma oni stvaraju puno manje ljušture, što dovodi u pitanje proces učinkovitog tonjenja ugljika na dnu oceana u uvjetima budućeg oceana. Ono što ćemo pokušati je replicirati te uvjete u laboratoriju i raznim metodama otkriti koji će procesi prevladati – prepričava dr. Godrijan. Najprije planiraju izolirati jadranske sojeve kokolitoforida i uzgajati ih u laboratorijskim uvjetima.
- Uzorak ćemo skupiti mrežicom s jako sitnim porama koje će zadržati stanice veličine deset mikrometara. Zatim ćemo jednu po jednu stanicu vaditi mikropipetom iz uzorka i uzgajati u posebnom mediju koji potiče rast kulture iz te jedne stanice. Nakon toga provest ćemo morfološku, fiziološku i genomsku karakterizaciju svake pojedinačne stanične kulture što će postaviti temelje za razumijevanje reakcija tijekom samih eksperimenata – dobivamo iscrpna saznanja iz prve ruke od dr. Godrijan, koja dodaje i kako će eksperimentalan rad uključiti izlaganje staničnih kultura stresnim uvjetima, poput visoke temperature.
- Plan je potaknuti prijelaz iz jedne u drugu životnu fazu, istražiti koji točno uvjeti uzrokuju prijelaz i pokušati dubinski razumjeti razlike u procesima fotosinteze i kalcifikacije u svakoj fazi njihovog životnog ciklusa – kaže naša znanstvenica, čije je istraživanje već zaradilo epitete poput onih "mali organizmi kao rješenje za velike probleme". Također, ono što je zanimljivo jest da će veći dio njezinih istraživanja biti eksperimentalnog karaktera, ali sama baza istraživanja temeljit će se na odlasku na teren.
- Najviše ćemo boraviti u Šibeniku, a u igri su još i Dubrovnik i Rovinj. U okolici Šibenika se susreću riječna voda iz Krke i morska voda, što nam pruža zanimljive kontraste u okolišnim uvjetima u kojima se prirodno pojavljuju obje faze u životnom ciklusu kokolitoforida. Dodatno, Zavod za istraživanje mora i okoliša IRB-a ima potpuno obnovljenu morsku postaju u Šibeniku koja će uskoro nakon obnove biti ponovno otvorena, što je još jedan razlog zašto sam se odlučila istraživati u tom području – otkriva dr. Jelena Godrijan.
Zanimalo nas je i što je krajnji cilj projekta i kakvu bi primjenu u realnom životu mogli imati rezultati istraživanja?
- Svakako bih htjela naglasiti da primijenjena istraživanja koriste znanstvene metode za rješavanje specifičnih problema, dok se temeljna istraživanja fokusiraju na istraživanje osnovnih koncepata i znanja. Moje istraživanje je upravo takvog karaktera, te je glavni cilj upravo razumijevanje biologije životnog ciklusa kokolitoforida. Ono što mogu reći je da ovakav tip istraživanja pruža temelj za primijenjena istraživanja i razvoj novih tehnologija koja zahtijevaju znanstveni pristup – kaže dr. sc. Godrijan.
Znanstveni su procesi uzbudljivi, izazovni, dinamični, a kada se ‘zaroni‘ u ovako ‘zelene‘ i aktualne teme, dojam je da mladi znanstvenik želi dobro ‘zagristi‘ kako bi došao do važnih rezultata. Dr. Godrijan u svojoj je profesionalnoj karijeri zaokupljena temama ekologije fitoplanktona i biološke oceanografije, a dosad je opisala novu vrstu fitoplanktona, sudjelovala u otkriću živog fosila te otkrila da alge mogu preživjeti i u mraku.
Iz njezine biografije spomenimo i kako je diplomirala biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a nakon toga se zaposlila u Centru za istraživanje mora IRB-a u Rovinju. Plan je bio ostati u Rovinju tri mjeseca, ali ostala je tamo deset godina, a u međuvremenu je uspješno završila doktorski studij oceanologije, u čijem izvođenju, uz Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, sudjeluju i Institut Ruđera Boškovića, Sveučilište u Dubrovniku i Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Kao poslijedoktorandica usavršavala se u Zavodu za istraživanje mora i okoliša IRB-a u Zagrebu i još dvije godine u Bigelow Laboratoriju za oceanske znanosti u SAD-u.
Cijeli taj put nekako ju je, kaže, prirodno doveo do tema kojima se danas bavi, iako je, kao rođenu kontinentalku, ne možemo ne pitati odakle tolika ljubav i zanimanje za mora i ‘velike vode‘ poput oceana, kao i za okoliš?
- Mislim da me od svega zapravo najviše privuklo istraživanje, otkrivanje, rješavanje problema, a mora i oceani su se nekako dogodili nizom slučajnosti. Tek negdje tijekom 2007. godine more mi se stvarno uvuklo pod kožu. Tada sam već živjela u Rovinju i svaki mjesec sam po deset dana bila na terenu. Moram priznati da su mi posebno u sjećanju ostala mirna jutra na Kvarneru, s prekrasnim prizorima kamena, mora i svjetlosti koja se između njih igra – pomalo je poetična naša znanstvenica.
Postoje li ipak neke dublje (obiteljske) veze s našim jadranskim podnebljem?, inzistiramo i dalje.
- Koliko znam, ne… Moja obitelj je iz okolice Jastrebarskog – otkriva ova uspješna hrvatska znanstvenica.
Naravno, u tako dinamičnom rasporedu ne možemo ne pitati ima li uopće slobodnog vremena, koji je njezin "ispušni ventil"? Druženje s prijateljima, putovanja, planinarenje, čitanje ("volim čitati sve što mi dođe pod ruku, od beletristike preko popularno-znanstvenih knjiga do Glorije, kaže) - na vrhu su popisa.
- Kad je u pitanju slobodno vrijeme, jedna od najdražih stvari je provoditi vrijeme u društvu prijatelja. Mislim da je druženje s ljudima koji vas inspiriraju, podržavaju i razumiju nešto što nas sve čini sretnima i ispunjenima. Uz to, volim putovati, upoznavati nove ljude i kulture, odlaziti na koncerte, planinariti, trčati, i naravno općenito uživati u prirodi. Moje najomiljenije destinacije su vulkanska otočja, na kojima uvijek doživim puno avantura i neobičnih situacija – kaže znanstvenica koja će se rado popeti na Sljeme iznad Zagreba, ali i oduševiti prirodom i nacionalnim parkovima u Bugarskoj. Ipak, nerado favorizira neku od inozemnih destinacija.
- Putujem kako bih iskusila nove stvari i stvorila nezaboravne uspomene, tako da nije moguće izdvojiti samo jedno putovanje. Uvijek razmišljam o tome da bih mogla napisati knjigu o svim tim iskustvima – razmišlja mlada znanstvenica koja stvara vrhunsku znanost u Hrvatskoj. Zanimalo nas je namjerava li u budućnosti ovdje i ostati?
- U sljedećih pet godina planiram ostati u Hrvatskoj zbog profesionalnih obveza, a nakon toga sam otvorena za nove mogućnosti i odredišta. Recimo da sam spremna ići kamo me voda odnese – metaforički je i stvarni plan mlade i uspješne dr. sc. Jelene Godrijan.
