Onaj tko nimalo ne sumnja u ovu reprezentaciju kazat će - eto vam sad Portugal pa na najtežem iskušenju pokažite od kakvom ste materijala satkani, da ste klase i junaci, a cinik će na to dogovoriti: "Ovo vam je definicija Stockholmskog sindroma - muče nas, a mi ih i dalje volimo i još uvijek im vjerujemo“.
Na kojoj je tko "strani ulice" svako najbolje za sebe zna, a konačan odgovor koliko su Vatreni ovog časa pravi, a do koje mjere krivi, ima li u njima žara, kamoli vatre ispisat će se na Poljudu, a taj autogol Danielsona poklonio nam je zrno šanse više te završni račun učinio prihvatljivijim za Hrvatsku i lošijim za Švedsku nego što su u dvije međusobne utakmice zaslužile.
Hrvatski reprezentativci ušli su u dvoboj kao da su pretjerali s čajem od valerijane, pitali smo se gledamo li uživo utakmicu ili je kakav šaljivac u režiji izrezao naše s prvog pripremnog susreta za sezonu, a Šveđane iz nekakvog finala koje igraju jednom u životu, pa nas vuče za nos da se to zbilja događa. Nije rijetko da jedna ekipa pokaže više žara jer joj je taj susret bitniji ili se jednostavno mentalno i taktički bolje pripremila, ali da ćemo u utakmici koja ti daje dobar dio odgovora hoćeš li ostati članom nogometne elite ili pokislo propasti u drugoligaše, od naše reprezentacije doživjeti da toliko manje trči, da izgleda kao da nema energije za mrkvu iščupati, pa to je šokantno!
Hrvatska protiv Švedske
Jesu li im zaista pozitivni testovi na koronu i izostanci pojedinaca ukrali koncentraciju, je li ih činjenica da je bod dovoljan zbunila kako igrati, koliko je to do igrača, a koliko do trenera, to se može raščlanjivati, no prvo je poluvrijeme bio očaj na razini debakla u Portugalu. Nisu bili pripremljeni za zahtjeve ove utakmice. Što li su očekivali? Kuluševski je radio što je htio, vezni red je opet bio šupalj i u rival je u međuprostor te na šut stigao svako toliko, obrana povremeno nesiguran, ali prvi je put igrala u tom sastavu pa joj je zato manje za zamjeriti. Šveđani su dominirali.
Kad ovog časa provizorno podvučemo crtu cijela izvedba u Ligi nacija nedostojna je svjetskih doprvaka. Iz nastupa u nastup tražimo utjehu u pojedinim pozitivnim sekvencama s čime moramo iste sekunde prestati jer to je karakteristika luzera.
Tek kad je voda bila do grla Hrvatska je podignula tempo, pozitivno je što nije potonula, a to drugo poluvrijeme nije ništa manji dokaz nemoći i bezidejnosti jer iako su Šveđani popustili u agresiji i digli nogu s gasa, a naši stalno bili nadomak kaznenog prostora opet je bolje šanse imao domaćin. Hrvatska je sretno smanjila i otvorila si mogućnost da u zadnjem kolu, bude li poražene obje ove reprezentacije ode dalje na temelju ukupne gol-razlike. I to je jedina pozitivna činjenica iz Solne. Koliko god bila malecka i po završni ishod krajnje nesigurna.
Kakva "čista mreža“ što je izbornik zazivao, kakva kompletna i prava utakmica, nakon viđenog navijači se mogu "pokriti po glavi“ i ponoviti Dalićeve riječi "samo da ova godina prođe“, ali njega čeka golem posao. Zbog velikih problema sa sastavljanjem ekipe nije se ni mogla očekivati blistava predstava, niti je itko tražio da Hrvatska briljira, ali pitanje je koga bi s takvim nogometom, u utakmici za bodove, uopće pobijedila. Danas ne znamo ni koji je naš sustav igre jer tijekom dvoboja vidjeli smo dva, niti tko čini prvu liniju obrane, niti tko će i kako zabijati golove, niti kad ćemo konačno vidjeti da Vatreni s teren izađu bez primljenog pogotka.
Sreća što ispadanje u drugu ligu europskog nogometa, iz šesnaest najboljih koje opasno prijeti, ne bi bilo ni katastrofa niti drama i ne bi nam otelo pravo da odigramo kvalitetno Europsko prvenstvo, ali od današnjeg lica Hrvatske do vrhunske momčadi na kontinentalnoj smotri dalek je put. Dalji nego što je Dalić bio 2017. godine kad je Ante Čačić igrao 1:1 Finskom, a on spašvao plasmana ne SP. Tada smo imali kvalitetniju i posloženu momčad koju je samo trebalo revitalizirati.
Sada je prvo ključno shvatiti da traženjem alibija nitko nije postao bolji, da ne gubimo samo zato što su protivnici jaki, nego i stoga što je Hrvatska loša. I iz te točke graditi novu priču. Rusija je prošlo svršeno vrijeme. Pa dokle došli.