Jednako kao što prije nekoliko desetljeća u Zadru nismo znali valorizirati kulturnu baštinu na Poluotoku, do te mjere da bi turisti sasvim slučajno nabasali na najvrjedniji spomenik arhitekture u Zadru, crkvu sv. Donata, te bi pri ulasku dobili zgužvanu malu ulaznicu i baš nikakvu popratnu tiskanu informaciju, tako danas ne valoriziramo cijeli Poluotok.
Zadarski Poluotok je tako koncipiran da kulturološki, na svjetskoj razini, parira gradovima koji su po sebi spomenici kulture: samo u staroj gradskoj jezgri na otvorenom se može pratiti više od dvije tisuće godina razvoja grada, kroz spomeničku arhitekturu, od antičkog Foruma do suvremenih umjetničkih zahvata u prostor.
Nakon devedesetih, gradske su se vlasti uprle da se baština valorizira, da se crkvicama iz predromanike, ina...