Vir je pred katastrofom. To nije nijedan grad, nijedna županija. To je leprozno selo, selo gubavaca. Bilo me je strah išta dotaknuti, tamo je razvoj jedne bolesti doveden do krajnosti i apsurda. Razvoj kancerogenog tkiva koje nezaustavljivo metastazira uskoro bi mogao prostor dovesti do kolapsa i umiranja. Na Viru bi trebalo napraviti muzej arhitekture da ljudi iz cijelog svijeta dođu vidjeti što se tu radi. Da mi netko daruje kuću na Viru, ne bih ljeti u njoj htio provesti ni trenutak. Vir se ne može sankcionirati, sanirati jedino ako padne bomba!”
Sjećate se ovih riječi Jerka Rošina? Bila je to 2004. godina, arhitekt Rošin, kao veliki prijatelj premijera Sanadera, postaje predsjednik državnog Savjeta za prostorno uređenje, a izjavu kojom je podigao državu na noge Rošin je dao potpisanom novinaru nakon stručnog obilaska otoka.
Punih šesnaest godina prošlo je od te čuvene Rošinove izjave, a ovih smo dana dobili novu sintagma koja je Vir podigla na noge. Izgovorio ju je direktor HTZ Kristjan Staničić i glasi: "Vir je specifična destinacija nekomercijalnog smještaja“.
Kao i Rošin, Staničić je sintagmu izrekao odgovarajući na novinarsko pitanje, ali za razliku od Rošina koji je bio na Viru, direktor HTZ-a nogom nije nikad kročio na taj otok. Staničić je sintagmu izgovorio nevoljko, zamoljen da komentira činjenicu kako je Vir ove korona sezone najuspješnija hrvatska destinacija po broju ostvarenih noćenja, jača od Rovinja, Poreča, Umaga, Lošinja, Splita i Dubrovnika. Umjesto pohvale, Staničić je virski rezultat umotao u turistički metajezik „specifične destinacije nekomercijalnog smještaja“, kako ne bi morao izreći neospornu statističku činjenicu da je s oko 1,5 milijuna ostvarenih noćenja Vir najbolja destinacija u Hrvatskoj.
Simbol 'loših primjera'
Vir je tako, ni kriv ni dužan, po drugi put postao nacionalni sinonim "loših primjera”. Jednom kada je stvarno bio napadnut bespravnom gradnjom - koju je potakla, generirala i tolerirala državna birokracija - i drugi put, kada je postigao najbolje rezultate u svojoj povijesti, a državna birokracija ne želi ga pripustiti u društvo najboljih. Za državne birokrate, naime, Vir može biti samo najbolji najgori, ali nikako najbolji najbolji.
Dapače, zbog ovogodišnjih rezultata Vira, HTZ je naprasno promijenio statistiku pa uspješne destinacije ne ističe - kao uvijek do sada - po ostvarenim noćenjima, nego isključivo po dolascima, jer tako Vir nije na vrhu top liste, na kojima prva mjesta opet imaju Rovinj, Umag ili Poreč, gradovi u čiju je promidžbu sustav HTZ-a uložio desetke milijuna kuna javnog novca ne bi li stvorio željenu sliku hrvatskog turizma. Ali kada jedan "gubavi” Vir svojim brojkama uđe među turističku elitu, nastaje ozbiljna pomutnja, traži se način da ga se preskoči, preko noći se izmišlja nova metodologija koja će Vir vratiti na "svoje mjesto”, među leproznima, među, kako ono, "specifične destinacije nekomercijalnog smještaja“.
Kristijan Staničić za svog mandata nikad nije bio na Viru, a nakon ove izjave teško da će i doći. Da je sutra karneval, na Viru bi sigurno gorio kao krnjo. Ali nemojte pomisliti da takav odnos prema Viru imaju sve državne institucije. Ministri turizma, od Ostojića i Lorencina, do Cappellija i sada Brnjac, uredno i redovito pohode Vir i odaju priznanje njegovom turističkom zaokretu i postignutim rezultatima. Nova ministrica je došla na Vir samo nekoliko dana nakon imenovanja kako bi se osobno uvjerila u "tajnu virskog uspjeha”.
Staničićeva izjava šlag je na torti turističkog licemjera kojeg godinama promovira HTZ, a kojeg je korona kriza ogoljela do kosti. Kad malo zagrebete pod taj "nekomercijalni smještaj”, zapravo bezbrojne oaze vikendica i privatnih apartmana na našoj obali, stvari izgledaju bitno drukčije. Shvatite da su oni zapravo nosiva snaga hrvatskog turizma. Da oni nabijaju turističke broje ostvarenih dolazaka, noćenja i prometa, i pune državnu blagajnu.
Vir nema hotelske kapacitete ni nautičke marine, ali svejedno masno zarađuje od čega HTZ i država imaju velike koristi. Kolega Kažimir Škrbić iz Virskog lista pedantno je izračunao da takozvani komercijalni turisti kakve HTZ voli, potroše 500 do 600 eura jednokratno za smještaj te možda isto toliko na robe i usluge na destinaciji na kojoj se zadržavaju dva, tri, najviše tjedan dana, bez garancije kako će i sljedeće godine ponovno biti u Hrvatskoj.
'Leprozna sela'
S druge strane, nekomercijalni gosti, vlasnici vikendica i apartmana iz Hrvatske i inozemstva, za kupnju zemljišta i gradnju vikendice na Viru moraju potrošiti najmanje 100 tisuća eura, na Viru u prosjeku godišnje provedu i do 30 dana, i dolaze svake godine, bez obzira na koronu, plaćaju sve troškove, izlaze, zabavljaju se... U perspektivi, da bi ujednačili financijski učinak nekomercijalnog gosta, komercijalni bi turisti na destinaciji morali boraviti 100 godina ili bi ih moralo biti 100 puta više, zaključuje Škrbić.
Drugi stup Staničićevog licemjera ogleda se u novcu kojeg Vir donosi u sustav HTZ. U zadnjih desetak godina, od kada je među top 10 hrvatskih destinacija, deseci milijuna kuna potrošenih na Viru ušli su u sustav HTZ-a, ali ništa im se zauzvrat nije vratilo. Političari to očito puno više cijene, jer samo po osnovi PDV-a i drugih trošarina, Vir je državni proračun napunio sa stotinama milijuna kuna. Kada je novac u pitanju HTZ-u očito ne smeta "specifična destinacija nekomercijalnog turizma”, ali kada Viru treba odati priznanje, onda se namjerno degradira, kako mu ne bi morali na Danima hrvatskog turizma kojim slučajem dati nagradu za najuspješniju destinaciju godine.
Vir ni ovaj put ne traži milost. Njegov načelnik Kristijan Kapović samo traži dosljedan, jednaki odnos prema svima. Ako je statistika takva, izvolite je priznajte. Ne traži ono što mu ne pripada. A njemu i njegovim suradnicima pripada zasluga za turistički uspjeh Vira. Da je Rošin svojedobno bio dosljedan, prvo je trebao obići svoj Split i njegove kvartove, Solin, Kaštela, Podstranu, Čiovo i Rogoznicu, gdje je "leproznih sela” bilo, i još uvijek ih ima, kudikamo više nego na Viru. Ali on je izabrao Vir, dežurno "ružno pače” koje se u međuvremenu prometnulo u turističkog šampiona. Staničić očito to namjerno ignorira. Jer tamo nisu kul gosti iz Londona, Lyona, Tokija ili Bruxellesa, nego iz Maribora, Praga, Bratislave, Gdanjska i Budimpešte, s naših tradicionalnih, pouzdanih tržišta. Njihov novac Staničiću "smrdi”, a od ovih drugih mu "miriše”.
Nisu to jedine lekcije s visoka. Nekidan sam sasvim slučajno primijetio neobičnu sličnost u uvodnim špicama mozaične emisije "Dobro jutro, Hrvatska”, i dviju emisija posvećenih turizmu, "Turizam.hrt” i "Destinacija Hrvatska”, na HRT-u. U uvodnim špicama tih emisija izmjenjuju se prepoznatljivi motivi naših gradova, otoka i mjesta, prirodne i kulturne ljepote, ali nigdje nema otoka Vira. Ajde još što nema Vira, ali ni na jednoj špici nema nijednog motiva iz - Zadra!