Jadranski svjetionici čuvari su ljudi i brodova na moru, ali i puno više od toga. Građeni za vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije, svjetionici su ostali do današnjih dana kameni svjedoci suživota čovjeka s Jadranom, trajni spomenici pomorske kulture, skladno građena remek-djela savršeno uklopljena u mediteranske vizure jednog od najljepših mora na svijetu.
I svim tim blagom upravlja – Plovput d.o.o., trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske čija je temeljna djelatnost, sukladno Pomorskom zakoniku i Zakonu o Plovputu, Split, vezana za sigurnost plovidbe i kao takva od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku. Ona obuhvaća održavanje i uređenje plovnih putova u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, postavljanje objekata sigurnosti plovidbe na plovnim putovima u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Hrvatske i osiguranje njihova pravilnog rada, obavljanje poslova radijske službe na pomorskim plovnim putovima, obavljanje istraživanja i projektiranja radi obavljanja poslova iz vlastite djelatnosti.
Svjetionici su najveći i najznačajniji objekti pomorske signalizacije koji omogućuju sigurnu dnevnu i noćnu plovidbu morskim područjem i izgrađeni su na najistaknutijim i često najudaljenijim točkama našega teritorijalnog mora.
Sigurna plovidba
Svjetionik Otočić Sestrica Vela – Tajer, jedan je od najznačajnijih svjetionika jer se nalazi na sjeverozapadnoj strani Nacionalnog parka Kornati i okrenut je prema otvorenom moru pa je dragocjen za sve sudionike pomorskog prometa. Izgrađen je davne 1876. godine za potrebe obavljanja sigurnije pomorske plovidbe. Do svjetionika se dolazi morskim putem i pristaje na kameni pristan podignut za potrebe posade. Sam svjetionik izgrađen je na platou visine 47 metara nad morem. Toranj mu je visok 22 metra. Kompleks svjetionika sastoji se od glavne zgrade, kule sa svjetionikom i manje pomoćne zgrade.
Posadu svjetionika čine iskusni svjetioničar Joso Frančeskini (60) i njegov mlađi kolega Lovro Raljević (30), koji rade u 15-dnevnim smjenama, a oba su iz mjesta Sali na Dugom otoku.
- Na svjetioniku Tajer sam već šesnaest godina, a od 2005. godine sam u Plovputu. Spadamo u plovno područje Zadar. Zanimljivo je da je prvi svjetioničar na njemu bio također Saljanin, odlikovani ratni veteran. Nekad su na svjetioniku boravile čak četiri obitelji, tako da i danas postoje četiri odvojena stana, a zadnjih godina su dva stana pretvorena u apartmane koji se iznajmljuju preko ljeta. Mi smo sada u smjenama po jedan, a kad sam ja došao na svjetionik bili smo u smjenama trojica. Jedno vrijeme smo se brat i ja mijenjali, a nakon njegova umirovljenja mijenjam se s mlađim kolegom. U svakom slučaju, na svjetioniku uvijek mora netko biti - kaže nam o svom poslu svjetioničar Joso Frančeskini.
Iako je tehnologija i elektronika zavladala u svim poslovima, uloga svjetioničara i dalje je ostala važna ne samo za održavanje uređaja, već i zbog službe promatranja koja čini značajan segment sigurnosti plovidbe na moru.
Svjetioničari komuniciraju s Plovputom dva puta dnevno, meteorološkoj službi također dva puta dnevno šalju meteorološka opažanja, nadziru rad svih uređaja tako da je radni dan ispunjen obvezama, a uz to održavaju i okoliš, pristanište, kao i samu zgradu. Posla uvijek ima - kaže Joso.
Klimatske promjene
Zimsko razdoblje bude prilično pusto za svjetioničare. Kad je lošije vrijeme, i po nekoliko dana ne vide nikoga, jedino velike brodove na otvorenom moru. Ljeti je situacija potpuno drukčija; prođe dnevno i do tisuću raznih plovila ispred svjetionika. Potreban je maksimalan oprez, pa su i promatranja pučine stalna, bez obzira na sve blagodati koje moderna tehnologija pruža.
- Svjetionik Tajer je vrlo bitan za sigurnost ljudi i brodova na moru. Netko bi rekao da se u današnje vrijeme može i bez svjetionika navigati. Točno je, može, ali to vam je kao kad dođete na raskrižje na kojem ne rade semafori. Svaki pomorac i navigator kad vidi svjetionik ipak osjeti neko olakšanje jer onda se sto posto sigurno može orijentirati gdje se nalazi. Zbog toga svjetionik nikada ne smije stati raditi, odnosno, prestati svijetliti. Mi imamo takvu tehnologiju i osiguranje da čim se ugasi glavno svjetlo, automatski se pali pomoćno s istom karakteristikom glavnog svjetla, koje onda obavlja tu zadaću dok ne osposobimo glavno svjetlo. Posao svjetioničara je zanimljiv i dinamičan, ali nije baš lagan jer je ipak najgora samoća. Zbog toga ne može svatko biti svjetioničar. Osoba mora biti stabilna. Cijeli vam dan mora biti ispunjen, i to je važno. Imamo mjesečni plan rada po kojemu se ravnamo, a ljeti mora sve biti spremno i za turizam, kad u apartmanima svjetionika borave naši gosti - ističe Frančeskini.
Svjetioničari su primijetili još jednu pojavu koja zabrinjava, a to su - klimatske promjene.
- Imamo sve ekstremnije uvjete na moru: vjetrove, valove, a imali smo zadnje dvije-tri godine i problem da nam je u pristaništu nevrijeme porušilo sve i more odnijelo opremu, čak nam je i brod probilo i oštetilo rivu, a to se u 140 godina svjetionika nije događalo. Napravljena je zbog toga nova riva koja je podignuta u odnosu na prijašnju razinu, a da nije brod bio vezan sa svih strana i njega bi odnijelo more... Klimatske promjene se nažalost događaju, to dobro vidimo i osjetimo na svjetioniku - zaključuje svjetioničar Joso Frančeskini.