Korčulanska tradicionalna brodogradnja davno se ugasila, a posljednju iskru ljubavi prema drvenim brodovima čuvaju članovi udruge 'Korčulanska drvena brodogradnja' na čelu s predsjednikom Dinkom Foretićem. Za nekoliko mjeseci otočani će upoznati 'Korčulanku', tradicionalnu gajetu obnovljenu za regate i sajmove.
Čudo na Facebooku
Dinko Foretić je mnogo toga, u prvom redu kapetan duge plovidbe, po ocu podrijetlom Korčulanin, rođen u Betini na Murteru, trenutno živi u Splitu i Korčuli.
Kaže da je u životu imao veliku želju postati inženjer brodogradnje, u drvene se brodove zaljubio još kao dijete u betinskom škveru, sati provedeni uz najboljeg kalafata njemu su bili kao današnjoj djeci Facebook, priča nam. Radio je kao obrtnik, skiper, pomorac, a krajem 2012. pokreće Facebook grupu Hrvatski drveni brodovi.
- Uočio sam da, kad su u pitanju drveni brodovi, nema nikakve krovne organizacije, smišljao sam kako na jedno mjesto okupiti ljude, njihova iskustva, materijale, nacrte, stare i nove fotografije.
Ono što je uslijedilo nisam očekivao, grupa danas ima više od 15 tisuća članova od čega su oko 5 tisuća stranci, objave se dijele po cijelom svijetu, 98 zemalja svijeta je uključeno u grupu, mjesečno imamo stotine objava s po 15 tisuća 'lajkova' - objasnio nam je Dinko kojem u popularnoj grupi pomaže nekoliko moderatora.
O korčulanskoj brodogradnji Dinko priča zaneseno s puno ljubavi. Naši su meštri kalafati išli po cijelom svijetu, nosili su svoje vještine, znanje, alate i nacrte, obol koji su dali svjetskoj brodogradnji je nemjerljiv.
More i brodovi su važni, tvrdi Dinko, povezali su nas s cijelim svijetom, učinili su Korčulu bogatom i nama ostavili još bogatiju pomorsku kulturnu baštinu. Svjetski je trend u ekologiji i turizmu da se ta baština očuva i prezentira, no mi nismo na dobrom putu.
Drvenjak ima dušu
- Drveni brod ima dušu, ali nije ga lako održavati, treba uložiti veliku ljubav, volju, trud i novce. Tko nije nikad imao drveni brod ne zna to cijeniti. Ljude privlači brzina, kupuju ekonomična plovila s puno komfora, a drvo to često ne može zadovoljiti. Zato bi država trebala stimulirati drvenu brodogradnju. Vlasnici drvenih brodova nisu oslobođeni poreza, nema privilegija koje bi potaknule nekoga da kupi drveni brod. Osim toga, nije prepoznat ni turistički potencijal brodogradnje, a mnogi bi stranci došli na aktivni odmor, učili i gradili tradicijski drveni brod - tvrdi Dinko.
Njemu je omiljeni drveni brod 'pasara' do pet metara kojom je lako upravljati i idealna je za naše područje. Svoju ljubav prema drvenim brodovima Dinko je proširio i u Korčuli gdje je lani s nekoliko prijatelja, osnovao udrugu 'Korčulanska drvena brodogradnja', skraćeno 'Korčulanka'.
Članovi udruge dugo su tražili brod koji bi zadovoljio njihove potrebe, obišli su cijelu Korčulu, a na kraju su tek na otoku Hvaru pronašli gajetu od pet metara, odnosno 'Korčulanku'.
Tako je preko noći, 'Hvaranka' postala 'Korčulanka' koja se trenutno obnavlja i pažljivo sređuje za nadolazeća natjecanja, regate i sajmove gdje će predstavljati Korčulu i udrugu. Do lipnja, najavio je Dinko, 'Korčulanka' će se krstiti, a potom, u suradnji Gradom i otočkim općinama, zaploviti prema brojnim projektima promocije korčulanske pomorske kulturne baštine.
Dinko je svjestan da se radi o ambicioznom projektu, jer Korčula je davno ostala bez kalafata i škvera pa nije lako ponovno pokrenuti interes za brodogradnjom. Organiziranog škvera u Korčuli nema, no meštara još uvijek ima iako se sada bave nečim drugim. Najveći je problem škola za brodograditelje koje više nema nigdje u Hrvatskoj, ističe Dinko.
- U planu nam je zajednički s jedinicama lokalne samouprave napraviti edukacijski centar gdje bi obrazovali potencijalne kalafate. U planu je i muzej brodogradnje u Korčuli za koji smo nedavno dobili prvi eksponat. Jedan Korčulanin udruzi je darovao 70 godina stari 'guc' od tri metra. Članovi udruge će ga obnoviti i sačuvati za buduće generacije, a to je i cilj svega što radimo - poručio je na kraju Dinko.