- Proglašenje gospodarskog pojasa najviše se tiče ribarstva na Jadranu, a ribari ovih dana pozdravljaju taj potez Vlade, iako uglavnom smatraju kako je to trebalo učiniti davno prije, još 2003. ili 2004. godine, kada se o tome intenzivno razgovaralo, što bi - kaže za Novi list istarski ribar Daniele Kolec - znatno poboljšalo hrvatske pozicije u pregovorima o ulasku u Europsku uniju, pogotovo po pitanju slovenskih zahtjeva.
– Gospodarski pojas trebali smo proglasiti tada. Ponajviše zbog pregovora s Italijom i Slovenijom, koje su blokirale takve pokušaje, a naša politika je popuštala pod pritiscima. Sami ribari imat će relativno malo koristi od ovog proglašenja, jer jako mali broj hrvatskih ribara je radio i u dosadašnjem ZERP-u, s obzirom na to da nemamo tako velike brodove za rad na otvorenom moru, a i zahtjevi po pitanju dozvola i opreme za rad na otvorenom moru su takvi da zahtijevaju velika ulaganja pa na tom dijelu uglavnom rade Talijani koji imaju puno veće brodove. Oni će i dalje moći ribariti u hrvatskom gospodarskom pojasu, a s obzirom da rade s većim brodovima i mrežama, tik uz granicu naših teritorijalnih voda, mi u Istri nemamo ni gdje ribariti kraj njih, izvan teritorijalnih voda - kaže Kolec, dodajući kako bi za hrvatske ribare, pogotovo one na sjevernom dijelu Jadrana, puno važnije bilo uređenje tržišta ribe, nego proglašavanje isključivog gospodarskog pojasa.
– Mi nemamo burzu ribe, a velik dio našeg ulova izvozi se u Italiju. Tršćanska burza ribe, iako Trst ima vrlo mali broj ribarskih brodova, godišnje zaradi 30 milijuna eura, dobrim dijelom trgujući ribom uvezenom iz Hrvatske, što je, recimo, više od proračuna Grada Umaga. Na takvim bi burzama trgovali i Talijani, Slovenci i pokoji naš trgovac, ali bi zarada ostajala u Hrvatskoj - kaže Kolec.
Smatra kako bi Hrvatska u svom isključivom gospodarskom pojasu trebala proglasiti takozvanu "no take" zonu, odnosno zabraniti ribarenje.
– Tu sam ideju već iznio talijanskim kolegama. Ostali su malo zatečeni, ali nitko mi nije kontrirao. Rezultati bi bili fantastični, što se najbolje vidi na primjeru Jabučke kotline, gdje već nekoliko godina nema ribarenja, što je dovelo do značajnog oporavka ribljeg fonda i u okolnim vodama - kaže Kolec.
Ive Bočina, suvlasnik flote ribarskih brodova tvrtke Ugor iz Rijeke također smatra kako se domaćim ribarima ništa posebno neće promijeniti s proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa, no smatra kako je dugoročno ipak dobro što u Jadran neće moći dolaziti ribarski brodovi trećih zemalja.
– Imamo primjere gdje dolaze veliki brodovi, s pogonima za preradu i zamrzavanje ribe, iz zemalja koje nisu članice EU-a. To više neće biti moguće i to je dobro za naš riblji fond. Uostalom, zašto ne zaštititi svoje. Ako netko iz zemalja izvan EU-a želi doći i loviti ribu u Jadranu, neka to i plati, a ne kao dosad, dođe i lovi kako ga je volja. O tome smo razgovarali i 2003. godine, ali bez političke volje, a tada je nije bilo, nije se moglo ništa riješiti. Jedini pravi zagovornik proglašenja gospodarskog pojasa tada je bio Tonči Tadić, održani su mnogi sastanci s ribarima u nadležnim ministarstvima, ali na kraju smo dobili ZERP, a ne gospodarski pojas. No, bolje ikad nego nikad - kaže Bočina koji se također zalaže za rješavanje pitanja burza ribe u Hrvatskoj kao jedno od najvažnijih za domaće ribarstvo.
U Rijeci je svojedobno otvorena prva i jedina takva burza, no priča je završila gotovo prije nego li je počela, ostavljajući za sobom repove kaznenih prijava.
– Istra i Kvarner izvoze puno ribe, a pokretanje ribarskih zadruga i burza ribe bilo bi dobro za sve nas. Ovako Talijani uzimaju nemale provizije i diktiraju cijene. To vam je situacija kao s drvom – izvozimo balvane, a kupujemo talijanski namještaj - zaključuje Bočina za Novi list.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE OVDJE
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....