StoryEditor

gladna i brza‘Plavi torpedo‘ dostojan je protivnik jer su pribor i vještina ribolovca uvijek na testu izdržljivosti. Evo kako je uspješno loviti s obale i iz barke

Piše Max Fishing
20. ožujka 2021. - 09:19
Palamida je građena kao torpedo

Temperatura mora je za mnoge životne procese u moru ključni okidač. O temperaturi mora u najvećoj mjeri ovisi riblji metabolizam čije je stanje za nas ribolovce iznimno važno jer u pozadini te priče leži intenzitet i količina hranjenja na svim nivoima, u svim dubinama i na kompletnoj površini našeg mora. A trenutno je more jako toplo i vrvi svom ribom, pa tako i plavom, površinskom, koja tako uspješno privlači krupnije plave predatore.

GALEBOVI SU PRVI

Malo je riba koje se nakon duge zime i prevrtljivog proljeća toliko željno iščekuje kao palamidu. Naravno, pritom se ovoj ribi ne radujemo samo zbog iznimne kvalitete mesa, već ponajprije zbog ribolovnog užitka koji ona kao lovina može pružiti. Zbog njezine izrazite temperamentnosti i same dinamike lova, palamidi se raduju svi sportski ribolovci bez obzira na koji je način i kojom tehnikom lovili i ulovili.

Palamida je tipični pučinski proždrljivac. Premda veći dio godine boravi na pučini, krajem proljeća počinje zalaziti u kanale i prilaziti obali gdje je sportski ribolovci spremno dočekuju svojim alatima, ponajprije udicama i varalicama.

Palamida nije riba koju je teško pronaći. Uz laganu vožnju i pažljivo promatranje lako se mogu otkriti pozicije na kojima more kuha. No, takva mjesta puno prije nas u pravilu otkrivaju galebovi koji su izvrstan indikator prisustva pučinske plave ribe na površini.

U trenucima kada se palamida hrani, more doslovno pršti od sitne ribe koje tada bude u izobilju čak i za nezasitne galebove čija se jata uz pomoć kvalitetnog radara često mogu otkriti i prije nego što se približimo toliko da ih možemo vidjeti i golim okom.

image
Bruma može biti od velike pomoći

Baš kao što je nije teško otkriti, palamidu nije teško ni uloviti, naravno, ako se poštuju osnovna pravila. A nekih velikih tajni oko uspješnog lova palamide zapravo i nema, jer sve počiva na jednostavnoj konkurenciji hranidbenog lanca o kojoj ovisi opstanak svega u podmorju. Tu je pravilo vrlo jasno - tko je brži, njegov je obrok.

Ipak, mnogim je ribolovcima palamida tek nedostižan pojam za što je osnovni razlog njena prisutnost, odnosno neprisutnost.

Naime, premda je generalno podjednako rasprostranjena duž cijeloga našeg mora, na pojedinim dijelovima Jadrana u velikim jatima prilazi obali kakav je slučaj na sjevernom dijelu gdje se vrlo uspješno mogu loviti s obale raznim tehnikama, dok neka područja srednjeg i južnog Jadrana palamide zaobilaze u velikom luku. Osim toga, ponekad prođe i više sezona, a da se uopće ne pojave ni kao ulov na ribarnicama.

KRALJICA JEŠKE

Premda temeljno pučinska riba, palamide se mogu loviti i s obale. Dvije osnovne tehnike su á volo i spinning, odnosno shore jigging.

Na pozicijama na kojima ih ima uz obalu, a kakvo je primjerice područje Kvarnera ili istočne obale Istre, palamide se uspješno mogu loviti na odmet bez ikakvog otežanja. Poželjno je da štap bude duži spinnerski akcije preko 60 grama s pripadajućom rolom klase barem 3500 na kojoj je namotan najlonski monofil promjera 0,35 do 0,45 milimetara.

Fluorokarbonski se predvez, nešto manje nosivosti od osnove, sastoji od jednog ili dva pjoka nejednake dužine na kojima se nalaze jače udice širine luka do 15 milimetara bogato naješkane srdelom. Premda mnogi ribolovci koriste komade srdela, puno se bolji rezultati postižu ješkanjem cijelih srdela.

image
Srdela je najlovnija ješka kada je u pitanju lov palamida

Tako formiran i naješkan sistem izbacuje se u lovnu zonu te prepušta slobodnom tonjenju i kurentima. Pojedini ribolovci u ovakav sistem dodaju i waggler plovak koji naješkane udice zadržava na dubini od jednog do pet metara.

Ovakav sistem lova je moguć, naravno, i iz barke na identičan način s tim da je poželjno da se sistemi ne puštaju predaleko od barke, pogotovo ako se pod barkom lovi s drugim priborom, a što je, kad je u pitanju lov plave ribe, nekakva garancija zadržavanja jata pod barkom ili barem u neposrednoj blizini barke.

Ako se lovi iz ruke, sistemi su identični s tim da ribolovac mora biti spreman na temperamentnu borbu u kojoj je, ako je riba većih dimenzija, teško voditi glavnu riječ.

VARALICAMA S OBALE

Varaličarenje palamida s obale je težak i zahtjevan posao. Varalice se u principu uvijek izbacuju što je moguće dalje, te se privlače velikom brzinom jer je palamida lovac koji najčešće lovi plijen u pokretu.

U odabiru varalice je važno pogoditi što je palamidama toga dana na meniju. Naime, kao i većina druge plave ribe, palamida jede ono na što naiđe. Ako su joj lovina do trenutka nailaska na varalicu bile papaline duge 5 do 7 centimetara, a varalica se svojim dimenzijama uklapa u takve okvire, tada slijedi griz bez oklijevanja.

No, ako je varalica veća ili manja od veličine riba kojima se trenutno hrani, tada će palamida svakako varalicu neko vrijeme pratiti, odlaziti pa se naglo vraćati da bi ispitala je li u pitanju bezazlen obrok. U takvim je situacijama na varaličaru da svojim spinnerskim tehnikama po sistemu povuci-stani-kreni-ubrzaj-stani - isprovocira napad.

Boje bi trebale biti birane po klasičnom obrascu sivo-plava leđa i svijetli trbuh, s tim da bi varalice trebalo birati po nosivosti. Naime, palamida ima snažne zubate čeljusti kojim može lako zdrobiti neku krhku verziju varalice dok će jeftinije i manje kvalitetne udice vjerojatno izravnati kao na nakovnju.

image
Jigovi za shore jigging su najlovniji u morskim dekorima

Ista je stvar i sa shore jigging pristupom, naravno, na terenima koji dopuštaju takav pristup. Varalice u ovoj tehnici se izbacuju daleko te se privlače manje-više pravolinijskom putanjom uz tek djelomičnu i povremenu promjenu brzine po sistemu brzo-još-brže-najbrže na što palamide uvijek dobro reagiraju.

Za razliku od lova klasičnim varalicama, u ribolovu jiggovima najčešće se koristi uprednica radi konkretnije i direktnije kontrole same varalice

SPINNINGOM IZ BARKE

Osim opisane tehnike za lov srdelom naješkanim udicama, iz barke se palamide mogu loviti panulom ili spinningom. Ako se na moru naiđe na jato palamida, postupak bi trebao biti jednostavan.

Jato palamida se u hranjenju uvijek polako kreće, pri čemu zvukovi brodskih motora tim ribama nisu strani, naravno, ako prolaze na pristojnoj udaljenosti. U prilasku jatu se treba procijeniti brzina kretanja jata, te plovilo usmjeriti tako da se jatu u zadnjih dvadesetak metara priđe po inerciji, po mogućnosti s ugašenim motorima.

Naravno, ako se palamide intenzivno hrane tada toliki oprez i nije potreban. Važno je samo da ribolovac u takvom prilazu jatu na vrijeme bude spreman tako da može čim bude u dosegu, izbaciti varalicu, najbolje ravno posred jata.

Ako je sve odrađeno kako valja, udarac bi trebao uslijediti istog trena. Čim varalica dotakne površinu, jedna od riba iz jata će je zgrabiti nakon čega zakačenu ribu treba beskompromisno izvući van kako ne bi svojim batrganjem uznemirila i potopila ostatak jata. Zato je u takvom pristupu uvijek važno imati dovoljno jak pribor kojim se takvo forsirano izvlačenje može odraditi bez problema, brzo i do kraja.

Ipak, unatoč svemu, najčešće se dogodi da se jato nakon izvlačenja zakačene ribe premjesti, a zbog čega je potrebno ponoviti manevar prilaza. Zato je idealno da barem jedan član posade konstantno prati elektroničku podršku i osmatra površinu mora kako bi se što brže mogli ponovo približiti odbjeglom jatu.

image
Ova je pala u driftu dok su se lovili šaruni

Ako do udarca nije došlo odmah po izbačaju, varalicu treba vući što je moguće brže kako bi simulirali panični bijeg uplašene ribe i tako možda isprovocirali napad.

POVRŠINSKA PANULA

Premda je palamida vrlo temperamentan borac, štap za panulanje u ovom slučaju ne bi trebao biti duži od 2,70 metara klase 12 libri, naravno ako je u pitanju trolling model, ili ako se lovi spinnerskim modelom, akcije od 80 grama. Isto tako, ako se multiplikator zamijeni s kvalitetnom stacionarkom kapaciteta barem 200 m/0,40 mm, užitak može biti znatno veći.

U panulanju palamida najčešće se koristi najlonski monofil i to prvenstveno zbog njegove istezljivosti i sposobnosti amortiziranja svih grubosti u zamaranju.

Panula za palamidu se konstrukcijski ne razlikuje od klasičnih površinskih panula. Na osnovi promjera od 0,45 do 0,60 milimetara nastavlja se fluorokarbonski predvez dužine barem 1,5 metara, nešto manje nosivosti od osnove, na čijem se kraju nalazi varalica.

Spoj osnove i predveza ostvaruje se preko zogulina koji mora biti vrhunske izvedbe kako bi se sukanje strune svelo na minimum. Integriranog olovnog opterećenja nema.

Ako je varalicama ipak potrebno dodati olovno otežanje da bi uronili na lovnu dubinu, to je najpraktičnije učiniti pomoću fast clip ili spiralnih montažnih olovnica koje se postavljaju pet do deset metara iznad spojnog zogulina. Takvo otežanje ne bi trebalo varalicu potopiti dublje od pet metara.

image
Većina panulaša u panuli za palamidu koristi najlonski monofil, a ne upredenicu

SVJETLUCAVI MODELI

Za razliku od spinninga i shore jigginga, u panuli se najčešće povlače veliki wobbleri, cedar plugovi, ili jetovi, a katkad i silikonci s olovnim glavama, pri čemu se nikada ne vuče samo jedna varalica već istovremeno više komada.

Prema lovnosti, prvi su brzi i svjetlucavi modeli, i to za sunčanog dana plavo-sive, a za oblačnih dana vrlo svijetle boje, kao i sve inačice Red-head modela.

Među metalnim varalicama posebno je atraktivan kastmaster koji svojim okretanjem oko osi šalje jasan svjetlosni signal, za većinu plave ribe provjereni okidač. Treba ga povlačiti šezdesetak metara iza plovila brzinom od 3 do 5 milja. Kao i kod većine drugih varalica, optimalna se brzina lako provjerava provlačenjem varalice u neposrednoj brzini broda. Brzina je dobra ako se kastmaster okreće oko svoje osi ne mijenjajući pritom dubinu, odnosno ako ne izlijeće iznad površine mora.

Žlice se vuku nešto sporije od kastmastera, brzinom ne većom od 4 milje, no najbolje ih je kao i kastmastere spustiti u blizinu broda pa uz dodavanje ili oduzimanje gasa odrediti optimalnu brzinu.

Može se loviti i popperima, naravno, ako je riba na samoj površini. Ukoliko je nešto dublje, dobar su izbor jerkovi kao i sve tonuće Sticker- bite inačice.

Od mekanih varalica najlovnije su realistične imitacije koje valja otežati jig udicama s glavama adekvatne težine. Najvažnije je samo da odabrani model varalice može bez dodatnog opterećenja podnijeti brzinu povlačenja iznad tri milje bez promjene akcije, bez izvrtanja ili neželjenog iskakanja iznad površine mora.

image
Wobbleri su najčešće korištene vralice u lovu na palamide

PET DO SEDAM MILJA

Panula za palamidu je vrlo jednostavna, no unatoč jednostavnosti, mnogi poneseni ribolovnim žarom pogriješe već u samom startu. Bez obzira kakvu panulu za sobom vukli, plovilom se nipošto ne smije proći preko jata. Na taj se način jato u pravilu prepolovi nakon čega riba postaje vrlo oprezna i plaha.

Varalice treba pustiti oko 50 do 70 metara iza krme, a što zavisi o veličini promjera jata, te u širokom luku obići jato izlazeći iz kružne putanje na nekih 270° čime se postiže prolazak varalice kroz jato.

Takvim kruženjem jato se lako može zadržati na okupu i u kratkom vremenu uloviti dovoljno za ispunjenje gušta. Naravno, dok se tako kruži oko jata, vještim izbačajima se uz adekvatnu dalekometnu opremu može pokušati i spinati.

Ako jato nije vidljivo, bruma može biti od velike pomoć. Premda je brumanje u pučinskom ribolovu uglavnom vezano uz drifting, katkada se formiranjem mirisnog traga i u trollingu mogu ostvariti bolji rezultati. To je najlakše postići prolijevanjem tekuće brume dobivene od skašenih srdela razrijeđenih morem uz povremeno izbacivanje dva do tri komadića srdele, uz konstantnu vožnju u širokom krugu na najizglednijoj poziciji.

Brzina povlačenja ne zavisi samo o spomenutom izboru varalice već i o brzini kretanja jata, jačini kurenta, brzini i smjeru vjetra i plovila. Ipak, generalno gledano idealna brzina bi bila od 4 do 7 milja. Sve ispod te brzine palamidi kao predatoru uglavnom nije zanimljivo.

image
Multiplikator je vrlo dobar izbor kad je u pitanju panula za palamide

MORA SE OTKRVITI

Da bi bila ukusna, bez obzira na način na koji je zakačena kukom i količinu izgubljene krvi tijekom izvlačenja, palamidu je odmah po ulovu potrebno otkrviti. Kod većih je primjeraka oštrim nožem potrebno zarezati okomito, od leđa prema trbuhu, na polovici otiska grudne peraje.

Na taj će način iz ribe izaći najveća količina krvi, što je jako važno radi postizanja kvalitetnog okusa mesa. Taj rez ne treba biti posebno dubok kako krv ne bi otišla u trbušnu šupljinu, dok mu dužina ne treba prelaziti širinu oštrice noža. Važno je samo presjeći arteriju kako bi se u što kraćem vremenu oslobodilo što više krvi.

Kod manjih je primjeraka dovoljno prstom zaći ispod škržnog poklopca i pokidati dio škrga, te ribu spustiti u poklopljenu kantu u kojoj će vrlo brzo iskrvariti. Naravno, odmah po otkrvljivanju, čim riba ugine treba je temeljito očistiti i pospremiti na hladno nakon čega se može spremati na mali milijun načina.

CARPACCIO PRIJE SVEGA

Više je načina na koji se palamida može kvalitetno pripraviti. Ako je dovoljno velika, može se rezati na fete i peći na roštilju. Kod pečenja samo treba paziti da se ne prepeče, jer će u protivnom meso biti tvrdo suho i neukusno.

Ako su primjerci manji, do kilograma i pol, najbolje ih je filetirati, pa tako izvučene polovice položiti na gradele kožom prema dolje. Nakon što se po rubu pojavi bjelina širine oko 1 do 1,5 centimetara, filet se može okrenuti i peći još pet do sedam minuta. Tako ispečene filete treba obilato zaliti maslinovim uljem.

Marinirana palamida posebno je ukusna ako se pripremi na sljedeći način. Filetima se odstrane poprečne kosti te se narežu poput pršuta, na tanke, i što je moguće šire fete, zarezujući koso u odnosu na mišićne slojeve. Tako narezano meso slaže se u prikladnu posudu, pri čemu se svaki novi sloj obilato zalije limunovim sokom.

image
Krupniji komadi idu na fete

Nakon što se posloži posljednji sloj ribe, limunovog soka u posudi mora biti toliko da je sva riba pokrivena. Posuda se spremi u frižider na minimalno šest sati nakon čega treba odliti sav limunov sok, ribu posoliti, eventualno malo popapriti i zaliti maslinovim uljem.

Ipak, iznad svih načina pripreme stoji carpaccio. Fileti se režu tanko poput pršuta, te se slažu u prikladan oval. Kada je oval popunjen, fileti se poškrope emulzijom od maslinovog ulja i limunovog soka u omjeru 1:1 te se diskretno posole s cvjetnom soli.

Premda mnogi nastavljaju sa začinima po svom ukusu, ovaj temeljni recept za carpaccio je u slučaju palamide daleko najbolji i najukusniji. Ako se dopusti da meso dodatno pobijeli, tada to više nije carpaccio već marinada koja je također ukusna, ali po svemu bitno drukčija.

Ovih nekoliko osnovnih recepata i opisanih ribolovnih tehnika bi trebali biti sasvim dovoljni da vas otisnu na more u potrazi za plavim guštima koje u ogromnim količinama nudi lov na palamidu, jedinstvenu kako na udici tako i u pijatu.

PALAMIDA


Palamida (Sarda sarda, Bloch, 1793.) može narasti do 91,4 cm dužine i 11 kg težine. Kao i sve ostale ribe iz obitelji skušovki (Scombridae), ima vretenasto hidrodinamično tijelo s krupnom konusno zašiljenom glavom. Usta su velika, s brojnim stožastim zubima. Peraje su dobro razvijene, a osobito repna. Bočna je crta krivudava i vidljiva cijelom dužinom. Ljusaka nema, osim na malom dijelu između polovice grudne peraje do bočne linije. U korijenu repne peraje se nalaze jedan veći i dva manja, bočno vodoravno položena kožna grebena.

S leđne je strane metalnosivo-zeleno-modre boje, crnkasto isprugana tankim kosim prugicama. Te boje prema trbuhu nestaju pretapajući se u srebrnasto-bijelu. Mladi primjerci, kao i netom ulovljene palamide, budu i tamno okomito isprugani.
Palamida je pelagička riba jata i kao takva potpuno neovisna o morskom dnu.

Nalazimo je po cijelom Jadranu, nešto više na pučinskom dijelu, ali i po kanalima, zaljevima i uvalama. Tipični je pučinski predator, tako da joj hranu sačinjava ponajviše sitna plava riba koju progoni dok je ne ulovi, ponekad od dna pa do same površine.

Palamida može doživjeti starost od 5 godina, dok spolnu zrelost postiže između druge i treće godine života, odnosno s 40 cm dužine. Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta.

Nažalost, biologija ove vrste nije u potpunosti istražena, tako da se samo na osnovu čestih ulova nedoraslih primjeraka dugih tek 7 cm, ali i primjeraka sa zrelim gonadama, pretpostavlja da se mrijesti i u Jadranu.

image
Prihvat bez oprare je vrlo rizičan
24. kolovoz 2021 13:45