StoryEditorOCM

hand made stick 160Savršeno ubojita varalica strijelkama ne prašta, a može se koristiti u svim vremenskim uvjetima, i to cijeli dan, bez zamaranja

Piše Max Fishing
18. ožujka 2021. - 12:32

U ponudi svojih mamaca Igor Pagac već je imao modele Popminnow i Model Anna, koji su uspješno lovili brancine diljem Europe, dokazujući konstantno svoju nadmoćnu lovnost. Iza tih modela stajao je silan trud i rad na neprestanom usavršavanju balansa, što je u konačnici rezultiralo vrhunskim varalicama.

I premda su ti modeli bili iznimno lovni, Igorovi prijatelji koji koriste njegove mamce predlagali su mu da pokuša napraviti mamac nešto jednostavnije forme, koji će moći koristiti i iskusni spinneri, ali isto tako i početnici u spinningu.

GODINA KREIRANJA

Naravno da je Igor odmah zagrizao. Ideja je bila dobra i trebalo ju je provesti u djelo, ali bez ikakvih nedostataka. Trebalo se držati i ispoštovati nekoliko osnovnih stvari. Dakle, mamac je trebao biti takav da se može korektno zabaciti po vjetru, baš kao što je trebao imati pravilno ponašanje koje se može kontrolirati, kako na mirnom tako i na uzburkanom moru. Ukratko, mamac koji će se koristiti u svim vremenskim uvjetima, ne čekajući savršen i idealan dan.

Igor je prošlog proljeća krenuo s kreiranjem početnih verzija Stick 100 i Stick 130. U samom početku nije htio komplicirati što se tiče same forme i otežanja, kako bi ostavio dovoljno prostora za eventualne modifikacije. Tako su ubrzo nastali i prvi testni modeli koje su ribolovci jako dobro prihvatili, a i sam konstruktor bio je zadovoljan.

Nekoliko brancina ulovljenih na samom startu testiranja potvrdilo je lovnost nove varalice, a konačna potvrda pala je u rujnu 2019. godine, kada je na Stick 130 uhvaćen brancin od 75 cm. Tako se nekako i završila ta sezona, koju su okončale obilne kiše, a kako ih nije nedostajalo gotovo cijelu jesen, daljnji su ulovi izostali.

DVA KLJUČNA CENTIMETRA

Kad je jesen prošla, Igor je napravio konačnu računicu i našao nekoliko detalja koje je trebalo modificirati na Sticku. Ja sam nekako paralelno s tim događanjima lovio strijelke u kasnu jesen na Model Anna 140, ali sam razmišljao o tome kako bi bilo jako dobro kad bi ta varalica imala koji centimetar više.

Tako mi je Igor napravio Stick 160 i poslao mi prve primjerke koji se, nažalost, zbog nekoliko tehničkih detalja ipak nisu dobro pokazali na prvu. Naravno da sam Igora opskrbio povratnim informacijama, nakon čega se vratio natrag u svoj laboratorij na ponovno podešavanje Sticka 160.

image
Strijelke ovome ne mogu odoljeti

Tako je u proljeće prošle godine svjetlo dana ugledala konačna verzija duga 16 centimetara i teška 35 grama. Idealan kompromis dužine i težine mamca kako bi se njime moglo loviti cijeli dan bez neželjenog zamaranja.

Vodoravan položaj mamca dok leži na moru, balans koji omogućuje dobre, precizne i daleke zabačaje, stabilnost glave prilikom leta i dobro držanje mora na valovima. Pa gdje ćeš bolje od toga? To je to! Prvi zabačaji odmah su potvrdili sve teoretiziranje.

STRIJELKE ISPRED TUNA

Prošlo proljeće obilježilo je, nažalost, mračno poglavlje čovječanstva sa sada već svima dobro poznatim koronavirusom. Karantene s ograničenim kretanjem dovodile su mnoge do ruba živaca, pa tako i mene. Nisam se bojao virusa, smetala mi je i nervirala me činjenica da se nikako ne mogu dočepati mora.

Kako živim u Pazinu, u srcu Istre, do mora sam trebao proći kroz najmanje dva policijska punkta. Vrijeme bez ribolova uglavnom sam kratio dugim šetnjama ili viseći po ribolovnim web-shopovima.

Onoga dana kada je ukinuto ograničeno kretanje po Istri, pogađate gdje sam se istog trena uputio? Na more, naravno! Zadnjih sedam-osam godina proljeće prije 2020. mi je uglavnom bilo rezervirano za popping na tune. Samo, prošlog proljeća uopće me nije privlačilo da ih idem naganjati.

Razlog možda leži u tome što mi je karantena oduzela polovinu sezone ili možda što mi više nisu neki izazov. Kao da mi je sve to dosadilo. Uglavnom, ni sam još nisam načisto što je pravi razlog što sam 2020. odustao od njih. Znam samo da mi je zbog njih patio sav ostali ribolov nekih drugih predatorskih vrsta.

Svoju prvu strijelku na spin sam ulovio još 2005. godine. Sjećam se dobro tog trenutka, jer svi smo u čudu gledali u ribu pokušavajući shvatiti koja je to vrsta budući da je tada još nitko nije znao prepoznati. Tek dolaskom kući i kopanjem po internetu otkrio sam da sam ulovio strijelku.

image
Stick 160 ne prašta ni slučajni dodir

A onda sam s vremenom i detaljnim obilaženjem pozicija ustanovio da se prve jedinke pojavljuju već polovinom ožujka, i to dosta krupni primjerci. U to vrijeme na našem tržištu nije bilo adekvatnih umjetnih mamaca za njih. Lovilo se, ali ni približno dobro kao zadnjih četiri-pet godina, kada su se pojavile raznorazne namjenske iglice ciljano dizajnirane upravo za lov strijelke.

Isprobao sam ih većinu, od no name modela do onih brendiranih. Ipak, moram priznati da je moja najveća ljubav hand made mamac. Za razliku od plastike, drvo ipak ima dušu, tako da kada zbrojim ukupan broj izlazaka u ribolov, najčešće bacam hand made mamce.

WALK-THE-DOG I STOP&GO

Tako je bilo i tog prvog ribolovnog dana nakon ukidanja ograničenja kretanja. U rukama sam imao Stick 160, koji je čekao i dočekao svoje svjetlo na pozornici, te sam upravo s njim i otvorio proljetnu sezonu ribolova strijelki.

Dolaskom na poziciju počinjem s lepezastim pretraživanjem i uskoro sam mogao vidjeti kako mi cijelo jato prati mamac. U kratkom vremenu dobivam prvu tricu sezone, zatim još par dvica i jedinica. Da vas ne buni, trica je riba teška tri kilograma, dvica je teška dva…

Dan lijep i sunčan, upravo prekrasan, pravi proljetni. Ribolov više nego odličan, pogotovo uzmemo li u obzir da sam dan prije bio zaključan u karanteni. Ukratko, savršeno.

Sljedećeg vikenda ponavlja se situacija gotovo identična onoj u prošlom ribolovu. Strijelke su gladne i agresivne, a Stick 160 raznosi ih jednu po jednu. More je još bilo hladno, zbog čega strijelke više vole sporiju prezentaciju mamca, za što je Stick 160 idealan.

Jednostavno se vodi walk-the-dog tehnikom, ali sporijim vođenjem radi široke otklone. Ubrzamo li ga, tada radi uski wtd.
Stop&go izvodi idealno, jer leži horizontalno na moru i po potrebi je dodatni okidač da strijelka bez imalo dvoumljenja pokupi varalicu s površine mora. Sve teče normalno uz odgovarajuću prezentaciju mamca u danom momentu da bismo dodatno isprovocirali napad strijelke na mamac.

image
Savršeno kačenje

Naravno, za sve je potreban osjećaj koji je skupljen iskustvom sati i sati na moru. Taj osjećaj, koji je svim ribolovcima na neki način urođen, nadograđuje se godinama, da bi se na kraju dobio taj izgrađeni killer instinkt. To se ili ima ili nema, nažalost je tako.

Proljetni je dio sezone za mene završio prilično dobro. Stick 160 uspješno je odradio sve zadatke koje sam mu postavio uhvativši tri četvorke i masu trica, dvica i jedinica. Dokazao je svoju lovnost i sigurno će biti daljnji suputnik u mojim ribolovnim avanturama.

PUT DO USPJEHA


Igor Pagac svoje je prve ribolovne avanture započeo u djetinjstvu na moćnom Dunavu, loveći sitnu ribu na plovak. Sredinom devedesetih od djeda dobiva Germinu i počinje aktivnije loviti. DAM žlica i stari Big S bile su prve varalice s kojima je otkrio tajne spinninga loveći baseve i bolene. Nikad do tada nije imao tako jake udarce na štap, a adrenalinski užitak bio je golem. Nije ga se htio odreći, pa je postao ovisnik o spinningu.

Kada je u jednom ribolovnom časopisu otkrio glavne modele kultne Rapale i Nils Mastera i od oca zatražio novac da ih kupi, a što je on kategorički odbio, Igor je uzeo komad drva i nož i započeo oblikovanje svoga prvog hand-made mamca. Eksperimentirao je gotovo tri godine, a onda ga je život odveo u Francusku, gdje je konačno mogao kupiti kultne Rapale koje mu nisu izlazile iz glave.

No, iako ih je dobio, u mislima su mu ostale brojne kreativne ideje. A kako je u obližnjoj trgovini bilo balse, nije mogao odoljeti da se ne vrati konstruiranju varalica. S vremenom se usavršio izrađujući razne jerk i površinske varalice namijenjene ponajprije štuki.

No, žarko ga je privlačio morski ribolov, koji je za njega bio nepoznat teren. Brzo je uvidio da je za kreaciju varalica za ribolov na moru potrebno ukomponirati nešto više faktora. Budući da je brancin u Francuskoj kultna riba, Igor mu posvećuje punu pažnju izrađujući namjenske površinske varalice baš za njega. S vremenom se odlučio potpuno posvetiti konstruiranju i izradi varalica, pa se vraća u rodni kraj, gdje je imao bolji izbor materijala, no velika većina njegovih varalica završavala je na francuskom tržištu.

Igor sve to doživljava kao veliku avanturu zahvaljujući kojoj upoznaje ribolovce sa svih strana svijeta i živi svoj san. Kada pošalje varalicu u nepoznato, primjerice u Maleziju, i zauzvrat dobije sliku svoje varalice u ustima s​nakeheada, to smatra najvećom satisfakcijom.

image
Najubojitiji modeli
20. studeni 2024 06:49