Odavno vijest o smrti Željka Jerata, Murterina i pripadnika naroda mora (kako to kaže Joško Božanić iz Komiže) u novinarskom smislu nije vijest. Željko Jerat (63) sahranjen je u Murteru 24. travnja, njegov je ispraćaj na groblju na Gradini okružilo more mora, i more ljudi, i more cvijeća. I gajete i leuti sa spuštenim latinskim idrima i crnim florom na lantinama.
Od Kvarnera, Moščeničke Drage, Raba, preko zadarskog područja, rodnog Murtera, Šibenika i šibenskih otoka, Splita, sve do Komiže i mnogobrojnih predstavnika Udruge Palagruža - s cijelog se Jadrana spustio narod mora da isprati Željka Jerata na plovidbu s koje se više neće vratiti.
Vječno u pokretu
Pa ipak, odlazak takva čovjeka iz naroda mora zaslužuje novinske retke i onda kad više nije vijest. U onom trenutku kad vijest polako počinje prelaziti u uspomenu...
Premda i dan danas, dok ovo čitate, nikome još uvijek nije jasno da Željko Jerat neće izbiti na motoru iza prvog murterskog kantuna, da neće autom odletiti od posla u Murteru, Betini, do prekrasnih Vlaka gdje mu je bio dom s pogledom na murtersku Pučinu, da neće skočiti s prove leuta na kaić, s kaića se uspeti na katamaran, s katamarana na jedrilicu, s jedrilice na menorkena, da neće skočiti u more i podroniti zbog nekog kvara ili kontrole podmorskog dijela broda u čarteru Jarušica, da ga, sasvim istovremeno svemu ovome, nećete sresti u Pučini kako hita u Kornate, da neće osvanuti u kornatskim Vruljama a zanoćiti u Beču, da već idući dan neće biti u dugoj plovidbi svojim leutom Jaruh prema Komiži pa dalje na Palagružu...
I da ga nećete prije čuti nego vidjeti, s onim njegovim decibelskim glasom...
Jer, tako je živio Željko Jerat, fanatični zaljubljenik u sve pomoračke tradicije, osobito one vezane uz zavičaj. No, šta je bio zavičaj Željka Jerata?
Tri gajete
Sve. Sva mora i svi narodi mora. A u Murter je došao živjeti vlastitom odlukom, kao diplomirani inženjer strojarstva. To je bio i ostao njegov obožavani, uži zavičaj. Bio je ona vrsta osobnosti koja je zavičajno jako vezana, a po naravi - pripada svima.
Davnih dana, i još u bivšoj državi, s prijateljima je pokrenuo jednu od prvih regata na ovim prostorima, Kornati Cup.
Sad već davnih dana osnovao je i svoju tvrtku Jarušica - jedan od prvih čartera na ovim stranama. Bio je i na čelu hrvatske udruge čarteraša, i na čelu murterske Turističke zajednice...
Na ideju dr. Vladimira Skračića, s njim, zatim Ferdinandom Pleslićem Grobijem iz bratovštine sv. Nikole i Josipom Juragom Jolom pokrenu regate na latinsko idro, prije 21 godinu u Murteru. U tom su trenutku tamo bile armane još samo tri gajete: Šimica, gajeta upravo obitelji Skračić, gajeta Nikole Turčinova Klepca i kaić Marka Jurage, kalafata.
U brzoj akciji Jerata i drugova, po murterskim su kućama pronađeni dijelovi opreme koji su još uopće bili sačuvani. Armana su još četiri broda.
Na startu prve regate na latinsko idro bilo je sedam brodova. A dospjeli su na 77 njih na startu pred koju godinu.
Sve ostalo je povijest...
Pokret očuvanja tradicijskog broda i tradicijskog načina plovidbe, upravo tada nekako, poput požara se proširio od Kvarnera do Komiže. Svatko je imao svoje pokretače, al' Željko Jerat, on je bio poput nekog amalgama koji je sve to vezao, i svugdje prispjevao.
Tvrdoglava ispravnost
- Niko ti neće dojti, ako ti nećeš drugima pojti - to je bila cijela, jednostavna filozofija Željka Jerata, sveprisutnog dobrog duha tradicijske plovidbe duž Jadrana, i sve do obala Atlantika i Mediterana. Poznati su antagonizmi naših malih susjednih mjesta, nije tajna da jedan takav vlada i između Betine i Murtera - Betine po kojoj se zove sveti brod toga kraja, betinska gajeta.
Onaj koji je uvijek relativizirao taj antagonizam, koji je gurao jedne prema drugima, koji je s jednom rukom držao jedno, a s drugom rukom drugo mjesto, bio je Željko Jerat.
Imao je golemu energiju, iznimne organizacijske sposobnosti, samprijegoran i entuzijastički duh, iskonsko, elementarno poštenje i neku tvrdoglavu ispravnost. Za Željka je sve bilo rješivo, i samim tim sve moguće!
Okupljao je oko sebe i djecu i mlade, bio jednim od osnivača Udruge Latinsko idro i sada njen predsjednik. Murter je u međuvremenu napravio školsku gajetu Kurnatarica, Betina je izgradila Muzej betinske gajete, i Jezera su sagradila komunalni brod, a regate na latinsko idro iz Murtera su se proširile otokom, drugim šibenskim otocima, i zadarskim otocima, sve je to bio jedan silni zamah i sad više nema onoga tko ne zna za latinsko idro, tradicijsku plovidbu, komišku falkušu, betinsku gajetu, naposljetku - taj sjajni Jeratov leut Jaruh s kojim je pobjeđivao na regatama i s kojim je iz Kornata dovezao tone maslina - o bezbrojnim poštanskim uslugama u svakoj od uvala toga nenastanjenog, a opet nastanjenog arhipelaga bez stalnih brodskih veza, da ne govorimo.
Zalog za budućnost
Upravo je ta višestoljetna plovidba Murterina prema svojim prekomorskim posjedima na Kornatima, nadahnula pokretače regata na latinsko idro iz kojih se u ta dva desetljeća iznjedrilo toliko dobroga na društvenom planu, a bogme su i kalafati dobili više posla... A stranice ovoga magazina puste priče i divne slike s tih regata.
- Baštinili smo od pradjedova nešto toliko originalno, tu plovidbu i taj način života koji još postoji, i ako od toga nismo u stanju napraviti brend, ako hoćete i biznis u kontroliranim uvjetima, ako nismo u stanju napraviti novu vrijednost, onda je to zaista šteta, znak naše nemoći i državne nebrige - govorio mi je o 20. regati na latinsko idro Željko Jerat.
Otišao je, a nije doživio vidjeti je li njegov uži i širi zavičaj, pa i država, od tradicijske flote i pomorstva u stanju napraviti brend i novu vrijednost.
No, neka to ostane zalog za budućnost jednog čovjeka kojeg više nema, al' čiji duh sad plovi istim onim prostranstvima murterske Pučine, otoka, sve do Palagruže i, kakvog ga je Bog dao, pomno prati sve što radimio mi, njegovi nastavljači!