StoryEditor

stručno okoHrvat koji je sudio na America‘s Cupu komentira promjenu pravila: Ni jedriličarski VAR nije bezgrešan

Piše Neven Baran, jedriličarski sudac
1. svibnja 2021. - 14:02
Uskoro će brze hidrokrilce moći pratiti samo helikopter

Suđenje regata mijenja se i razvija tempom koji mu određuje razvoj jedrenja i jedrilica, što je najuočljivije na natjecanjima za America's Cup, gdje je sve dramatično i spektakularno ili s namjerom tako predstavljeno.

Osnovni principi današnjeg načina presuđivanja natjecanja uvedeni su 1992. i bit im je ostala nepromijenjena. Pobjednik se zna kada njegova jedrilica presiječe liniju cilja. Kraj priče.

Dva razloga. Da se poveća gledanost natjecanja jer nitko nema strpljenja čekati ishode prosvjeda koji mogu i jesu oduzimali dane, već će radije pogledati golf, tenis ili svaki drugi sport, i da se eliminira dugotrajno pravno nadmudrivanje s neizvjesnim ishodom koji i znalce ponekad odvraća od igre jer kod njihovih zdravih očiju odluka nije točna.

Suđenje na zahtjev

Ali i zdrave oči imaju neke nedostatke. Negdje sam pročitao da se zadnja kontrola puščane cijevi radi golim okom kao najboljim instrumentom. Koliko tome golom oku suca (umpirea) vjeruju natjecatelji i gledatelji, možete se uvjeriti na svakoj nogometnoj utakmici.

Međutim, različito od mnogih sportova, u dvobojskom natjecanju suci presuđuju uz minimalne iznimke, samo ako to zatraže natjecatelji isticanjem zastavice Y. Suci odgovaraju također signalnim zastavicama, plavom ili žutom ako je odnosna jedrilica kažnjena ili zelenom zastavom ako misle da nije bilo prekršaja. Tu je i crna zastava za diskvalifikaciju ako treba.

Kazne su letanje ako jedrilice jedre niz vjetar i kruženje ako idu uz vjetar. Tako je to za većinu dvobojskih natjecanja bilo do uključivo 32. America's Cupa u Valenciji 2007., dok su na kasnijim kupovima, dolaskom katamarana, trimarana i hidrokrilnih katamarana i najnovije hidrokrilnih jednotrupaca, kazne postale usporavanje jedrilice dok ne dođe na određenu udaljenost iza konkurenta, što je danas 50 metara.

image
Autor teksta u riječkom portu
Matija Djanješić/Cropix

America's Cup ne bi bio to što jest da i u signalizaciji kazni nema pomaka od standarda. Zastavice, trube i zvižduci zamijenjeni su već u Aucklandu 2002. godine rotirajućim žutim i plavim svjetlima na gliserima presuditelja. Primijetite kako je AC uspio u svim zemljama u kojima se natjecanje odvijalo dobiti dopuštenje lokalnih vlasti za uporabu rotacijskih svjetla rezerviranih za policiju i opasnost.

Njihovim uvođenjem svemoćni mediji i publika znali su koja jedrilica ima kaznu (!), a jedrilice su, pak, imale lampice bežično povezane s brodicom presuditelja i na njima su mogle vidjeti imaju li kaznu, ali i nekoliko unaprijed dogovorenih dodatnih informacija. Te informacije bile su je li jedrilica u zoni oznake, prirodu preklapanja (s pravom prihvaćanja ili ne, RP17.1). To je već bio nukleus današnjeg načina komunikacije s jedrilicama.

Naime, polazište je bilo kako što je moguće bolje konzistentno presuđivati i već je tada krenula tendencija da nam u tome najegzaktnije mogu pomoći instrumenti. Zanimljiva je činjenica da su jedriličari skloniji povjerovati instrumentu nego sucima, barem su sigurni da će instrument uvijek pokazati jednako i nema mogućnosti diskriminacije. Hoće li?

Notorno je da kada se jedriličar žali sucu da nije bio preko linije, a ovaj spremno izvuče diktafon iz kojega iskriješti broj njegove jedrilice, jedriličar bespogovorno prihvaća odluku. Eto, instrumenti su vrlo uvjerljivi i čak ne propitujemo jesu li manipulirani, ali oku ne vjerujemo jer ono ima emociju, a to je opasno.

Šalu na stranu, elektronika je postala nezaobilazna na America's Cupu zbog prirode natjecanja. Nekada smo na AC-u imali i do dvanaest glisera presuditelja u ovisnosti od broja jedrilica u izlučnim natjecanjima, a danas samo dva!

Amortizeri zlata vrijedni

Gliseri su potentni i već su oni u Aucklandu 2002. jurili do 45 čv. pa ako je tijelo moglo podnijeti, mogli smo i malo juriti (naime, nije bilo sjedala s oprugom pa su zglobovi i bubrezi pamtili). Ovi današnji lete do 48 čv. i imaju sjedala s amortizerima koji ublažavaju udarce pa se može juriti lakše, a i treba kad jedrilice lete konstantno na 40 čv.

image
Ovako utrka izgleda iz sudačke kabine

Iako su još uvijek suci u gliserima i dojavljuju zbivanja s mora, ima jedna bitna razlika. Odluka se preselila u tzv. booth (kabinu), u kojoj suci na ekranima promatraju tijek utrke i dojave sudaca s mora kombiniraju s podacima s ekrana i oni donose odluku, a ne suci na gliserima. Suci na moru ne vide sve detalje koje vide suci u kabini. Algoritmi su vrlo moćni i daju podatke o udaljenostima s maksimalnom pogreškom od tri centimetra.

Za usporedbu, tracking sustavi koji se koriste na tako prestižnom natjecanju kao što su Olimpijske igre su za potrebe suđenja neupotrebljivi, i to dovoljno govori o raskoraku u proračunu između ova dva natjecanja. Simpatično je, pak, s kolikom ustrajnošću jedriličari donose dokaze s trackinga i u njih tako bogobojazno vjeruju, a oni tek mogu biti dokaz da su te jedrilice bile tamo i vrlo vjerojatno ništa više. Ali to je moć tehnike nad čovjekom od doba otkad je čovjek stvorio boga.

Oko svake jedrilice softver pokazuje tzv. diamond zonu i ako se one preklapaju, jedrilice su preblizu i konzekventno pravilo je prekršeno. Zona je šira na bokovima gdje su istaknuta hidrokrila, a time i rezultat sudara potencijalno katastrofalniji, a uža na pramcu i krmi pa se u tim dijelovima jedna drugoj jedrilice mogu približiti više bez rizika prekršaja.

Suci na moru to ne vide, već prate događaje klasičnim evolucijski dizajniranim instrumentom – okom uz nešto mehanike rukama jer volanom i manicom gasa postave oko u položaj iz kojega mogu vidjeti bitno.

Tajna bilokacije

U suđenju na moru sve je u poziciji. Sve je lokacija, lokacija i lokacija kao kad kupujete nekretninu. Bez lokacije vrijedi manje ili ništa. Dokazi koje suci skupljaju su bezvrijedni ako nisu iz pravog kuta i pozicije. Ono što njih zanima su preklapanja gledano lateralno i promjene kursa longitudinalno.

Te se dvije stvari ne mogu vidjeti istodobno jer im trebaju dvije lokacije, pa ako imamo samo jednu brodicu za praćenje, onda će jedna od tih dimenzija biti uskraćena tom već famoznom oku, a njegov procesor mozak donijet će zaključke koji se temelje na iskrivljenim činjenicama.

image
Nekoć je sudačka flota imala 12 brodova

Kako je ponekad jedna od ove dvije vizure važnija, tada se iz jednog glisera može dovoljno dobro presuđivati ako suci razumiju igru i znaju predviđati sljedeći korak i budu tamo gdje trebaju biti. Domaće rečeno – ako znaju što rade. Hoće li oko biti dovoljno precizno pri ovim brzinama? Pa ako je oko kormilara koji upravljaju tim jedrilicama precizno, bit će valjda i oko suca ako provede dovoljno vremena s tim jedrilicama da mu se mozak privikne.

Ono što softver može je i pokazati gdje će jedrilica biti sljedeće četiri sekunde (tzv. ghost boat) ako bi iz točke u kojoj trenutačno jest nastavila istom brzinom i kursom. Na dijagramu to je vektor povučen iz krme prema pramcu (crna strelica).

Jedrilice nemaju softver koji imaju suci, već imaju svoje neovisne sustave koji imaju određeni unos podataka koje im priskrbljuje regatni odbor, tako da znaju gdje su zone isključenja (boundaries). Osobitost je i bitna razlika od klasičnih regata da je područje jedrenja ograničeno pa su prisiljene letati ili kružiti unutar tog boxa iako bi radije produljile jer vide da je vjetar bolje brzine ili odgovarajućeg kuta ako nastave. Ali ako se iziđe iz zamišljene kutije, onda se zaradi kazna.

I elektronika griješi

Jedina kontrola koju suci imaju na samim jedrilicama je treptuće svjetlo na samoj krmi; zeleno (nalazi se u zoni od zapreke ili oznake) i crveno (dodijeljena je kazna). Booth priopćuje odluku nakon što neka jedrilica prosvjeduje i dodatno radioporukom kaže kada je kazna dovršena (dok jedrilica ne dođe na udaljenost 50 metara iza druge). Jedrilice već imaju svoj vlastiti softver koji im to sugerira.

A što ako booth ode u tilt i suci nemaju podatke? Voila, vraćamo se na ono oko koje stalno spominjemo. Ono tada presuđuje jer nema ni jedne druge mogućnosti. Je li se to već dogodilo? Jest. Jednom u San Franciscu, kada je Šveđanima dosuđena kazna koja je poslije kritizirana, a glavni sudac se ispričao rekavši da je elektronika zakazala. I svi su bili zadovoljni. Glavno da odluka nije diskrecijska.

Hoćemo li u budućnosti u cijelosti prilikom suđenja eliminirati ljudski faktor, ostaje otvoreno za raspravu, ali vrlo vjerojatno hoćemo.

image
Autor teksta sudio je na America's Cupu u Valenciji
08. svibanj 2021 10:32