StoryEditor

analiziramo problemBez prihoda od vezova sportsko jedrenje će nestati! Nije krivac pandemija, već pretvaranje naših lučica u tvornice novca. Kako uskladiti dva svijeta?

Piše Krešimir Đakulović
4. travnja 2021. - 09:32
Prosvjed mladih jedriličara JK ZentaAnte Čizmić/Cropix

Jedriličari imaju razloga brinuti zbog budućnosti svoga sporta, mnogi čak misle da je ovo početak kraja splitskoga jedrenja i vrhunskih rezultata koji su u posljednjih nekoliko desetljeća postali očekivana norma.

Županijska lučka uprava u posljednjih godinu dana preuzela je upravljanje dvjema lučicama koje su do sada djelomično ili u potpunosti bile pod ingerencijom uprava pripadajućih jedriličarskih klubova ili krovne sportske udruge koja obuhvaća ronioce, jedriličare, sportske ribolovce, ljubitelje balota...

Radi se o lučicama Špinut i Zenta. Od preuzimanja, smatraju mnogi članovi tih klubova, sportski programi nisu dobili dovoljno sredstava da bi nastavili s radom.

Ali prije nego što se usredotočimo na aktualna događanja vratimo se malo u prošlost i promotrimo kako je do sada bilo uređeno jedrenje i upravljanje lučicama koje su iznikle oko sportskih pomorskih aktivnosti.

Postojeći jedriličarski klubovi dobili bi koncesiju od grada ili županije, a ključni uvjet za njezino dobivanje bila je obveza organiziranja sportskih aktivnosti s eksplicitnim zahtjevom da se održava škola jedrenja za početnike odnosno djecu.

A to je u krajnjoj liniji isto ono što i uspješna društva organizirana oko sportskog jedrenja uvijek imaju kao prioritet – rad s mladima. Pa su uvjeti koji propisuje grad upravo ono što traži i jedriličarska struka.

Skup pogon

Klubovi smješteni u marinama i lučicama bez većih problema su pomoću sredstava skupljenih od naknada za vez plaćali koncesijsku naknadu, a ostatak trošili na sportske programe. No, u trenucima izgradnje današnjih lučica financiranje nije izgledalo tako izvjesno kao danas.

Tijekom samih početaka jedrenja kao sporta na našim prostorima možemo pratiti značajan uzlet aktivnosti nakon Drugoga svjetskoga rata. Tada u svim većim mjestima uz obalu niču jedriličarski klubovi. Jedri se i po otocima znatno više nego danas, pedesetih godina čak i udaljena Komiža ima nekoliko aktivnih Zvijezda (popularnih Stela odnosno klase Star International), tada najpopularnije, ali i najskuplje regatne jedrilice.

image
Lučica Spinut ima dobru infrastrukturu
Duje Klarić/Cropix

Infrastruktura je bila nikakva, uglavnom koga bi što dopalo. A dobar primjer o tome što se danas dogodi s nekada velikim jedriličarskim klubom kad ostane bez sportske lučice pruža riječki klub Galeb. Davno premješten iz prirodno zaklonjene uvale Martinšćica, zbog škvera Viktor Lenac odnosno ondašnje privrede koja je kontinuirano rasla i zauzimala sve više prostora, u niti milju istočnije udaljenu uvalu Žurkovo u kojoj je samo mali mulić i nema nikakve lučice.

Za riječki klub uvjetno rečeno tada nije bilo problema u pronalaženju sredstava, uvjetno jer koliko god povukli novca u jedrenje rijetko je kada dovoljno, naprosto priroda sporta zahtjeva puno rada, ne samo sportskoga već i tehničkog. A sve što je posljedica mnogo radnih sati, poput jedrilice, je iznimno skupo.

Galeb je premješten u hangar koji je prethodno skladištio zrakoplove koji slijeću i polijeću s vodene površine. Pa je s nekretninom prošao dobro, a blizina tada drugoga najbogatijega grada u državi bogatstva utemeljenog velikim dijelom na pomorstvu značila je mnoštvo tvrtki koje su spremno financirale sportske programe na moru.

Nakon raspada samoupravnog socijalizma i SOFKE (Savez Organizacija za Fizičku Kulturu) presušili su izvori financiranja. Uprava kluba je pokušavala naći sredstva kojima bi izgradila marinu, ali ta ideja nije realizirana. Galeb je od jednog od najbogatijih klubova malo pomalo sveden na klub provincijskog karaktera u smislu svojih nekadašnjih naspram današnjih sportskih rezultata.

Splitsko sportsko jedrenje temeljilo se na aktivnostima članova klubova Labuda, Mornara i Splita. Svoje hangare nisu naslijedili već su infrastrukturu godinama volonterski gradili sami članovi. Gospodarstvo grada Splita tada je bilo nešto slabije od onoga riječkoga pa je jedrenje posljedično imalo i manje sredstava na raspolaganju.

Ali klubovi su na svojim lokacijama uspješno gradili sportske lučice s kojima raspolažu i danas. Tada su položili temelj današnjih splitskih sportskih rezultata o kojima su jedriličari koji su miješali beton i nalijevali skalade i muliće mogli samo sanjati.

Besplatno jedrenje

Razvoj nautičkoga turizma nakon rata kontinuirano je radio pritisak na ponudu vezova. Stalna povećana potražnja podignula je cijene do razine na kojoj se moglo prikupiti dovoljno sredstava za financiranje skupih olimpijskih kampanja za najbolje kao i ono najvažnije - velikog pogona kojeg zahtijeva škola jedrenja i masovan dječji sportski program.

image
U Zenti se već saniraju urušeni gatovi
Saša Burić/Cropix

Danas primjera radi samo JK Split svake godine organizira školu jedrenja koju prođe pedesetak djece. Aktivno jedri i natječe se preko trideset djevojčica i dječaka u klasi optimist. A klub meritokratski, prema rezultatima, financira dječje odlaske na regate.

Na vrhunske rezultate je trebalo dugo čekati, ali nakon što je u Splitu devedesetih godina prošloga stoljeća škola jedrenja bila dostupna besplatno svoj djeci koja su htjela jedriti obrazovana je široka baza onih koje se može zvati jedriličarima. Kako to obično biva iz kvantitete je proizišla kvaliteta. Daljnji sportski razvoj talenata koji su se statističkom neminovnošću pojavili bio je praćen od klubova financiranjem opreme i nastupa.

Vlasnici marina, kao i sama država koja u vlasništvu ima ACI, nametnuli su zakone prema kojima se znatno ograničava komercijalna aktivnost klubova. Naravno da je to suludo, protivno principu slobodnog tržišta na koje se inače vlada i poduzetnici pozivaju kada im odgovara, te bitno ograničava potencijalne prihode klubova.

Prema tim zakonima klubovi ne smiju pružati usluge veza ili bilo kakve druge usluge brodicama registriranim za gospodarsku aktivnost ili pod zastavom koja nije Hrvatska. Takvo pravilo ustvari ne regulira uprihođeni novac koji se mora potrošiti za sport, već smanjuje potencijalnu dobit klubova koja odlazi privatnicima.

Unatoč ograničavajućim zakonima splitski jedriličarski klubovi koji su u prošlosti uspjeli izgraditi svoje lučice tijekom posljednja dva desetljeća s prihodima ostvarenim od vezova uspjeli su ulagati u infrastrukturu, održavati vezove i organizirati svjetska i europska prvenstva, te ono što je najvažnije - financirati sportski jedriličarski pogon odnosno školu jedrenja.

Ravnatelj županijske Lučke uprave splitsko dalmatinske županije Domagoj Maroević govori kako su po nalogu Vlade privremeno preuzete lučice Špinut i Zenta. Namjeravaju uložiti 25 milijuna kuna u rekonstrukciju Zente, za koju se nada da će daljnjom odlukom Vlade Lučka uprava preuzeti na trajno upravljanje.

Dok će, koliko je njemu poznato, upravljanje Špinutom biti ponovo dodijeljeno putem koncesije postojećem ili nekom drugom sportskom društvu. Budući da sport naprosto nije pod ingerencijom institucije koju vodi smatra da on nije nadležan za pitanja o budućnosti sporta.

Lučice bez djece

Ako se dosadašnji trend daljnje centralizacije upravljanja lučicama od strane Lučke uprave nastavi jedna od mnogih žrtava beskrupulozne borbe države i njenih birokrata za svoj dio tržišnog kolača bit će sportska jedriličarska sadašnjost čijih ćemo se rezultata u budućnosti prisjećati kao što nam sada ponekad padne na pamet da je Jugoplastika bila višestruki prvak Europe.

Hoće li srebrna medalja osvojena na prethodnoj olimpijadi u jedrenju za desetak godina izgledati kao i ona košarkaška iz 1992.? Kao fantastičan doseg kojeg iz nekih naizgled mističnih razloga ne znamo i ne možemo kao društvo ponovo ostvariti.

image
Ravnatelj Domagoj Maroević
Duje Klarić/Cropix

Ako želimo i dalje jedriličarske medalje lučice koje su izgradili jedriličari moraju nastaviti voditi jedriličari. I ne samo medalje već čitav đir koji se veže na organizaciju velikih regata, svjetskih i ostalih prvenstava. Naravno da sve to odgovara i lokalnoj privredi okrenutoj turizmu osobito zbog produljenja sezone. Ali ako je profit jedini cilj onda posljedice mogu biti čak i odumiranje čitavih gradova.

Kao što se desilo Dubrovniku u kojem više skoro nitko ne živi, ili starom središtu Splita oko Dioklecijanove palače ili Varoši, prostorima koji su svojom ponudom pretvoreni u zone u kojima život može postojati samo za gospodarsku elitu i bogate turiste. Lučkoj upravi je cilj profit, a jedriličarskim klubovima sportski rezultati i što veća popularnost jedrenja.

Građani bi trebali odlučiti da li žele nastavak postojećeg trenda koji će isprazniti lučice od lokalnih sportskih i dokoličarskih aktivnosti, gdje će malo pomalo jedina plovila biti velike i male, ali uvijek skupe jahte na kojima se ljeti sunčaju tajkuni u baš svim lučicama grada, ili će ipak određeni dio javnoga prostora ostati na raspolaganju aktivnostima kojima profit nije primarni i jedini razlog postojanja.

Naravno, tako je u demokratskoj teoriji, u praksi s klubovima i jedrenjem događat će se ono što državnim i gradskim moćnicima bude u njihovom interesu. Sport s margine društva igrom turističko-nautičkog tržišnog slučaja lansirao je Hrvatsku ni krivu ni dužnu među jedriličarske velesile.

Ako se ne prepoznaju vrijednosti koje donosi sport društvu općenito, i ako to nije u stanju napraviti grad koji se busa o junačka prsa kao najsportskiji onda će i slučajno uskrslo jedrenje doživjeti slom koji je posljednjih desetljeća pratio većinu sportova. Od jedrenja kao i splitskog sporta ostati će samo mitovi i legende o slavnim vremenima.

Nemamo novca ni za jedro na optimistu


- S obzirom na to kakvo je stanje bilo prije, kada su nam isključivali vodu i struju, fizički nam onemogućavali izlazak na more uništavajući i otuđujući opremu, od kad je došla Lučka uprava nitko nas ne tjera i imamo struju i vodu. Ali nemamo svlačionice, radionu, da ne kažem hangar kao i ostali klubovi. Nemamo vozilo za odlazak na regate, snalazimo se jer nam drugi klubovi pomažu kao i roditelji koji sufinanciraju putovanja. Imam iznimno talentirano dijete koje je prošle godine bilo treće na državnom prvenstvu do 12. godina. Nemamo niti za kupiti mu novo jedro na malom optimistu, moj gumenjak se raspada, mislim da je to sramotno – govori nam Bruna Mandić, trenerica jedrenja zaposlena u Zenti.

Treneru smo morali dati otkaz


- Od preuzimanja lučice Špinut Lučka uprava jest obećala financijski podupirati sportski program, ali sve je ostalo samo na obećanju. Morali smo otkazati trenera jer nismo imali za njegovu plaću. Ali ja se ipak nadam da će Lučka uprava ispoštovati zakonsku obvezu financiranja sportskoga programa, kao i da će se u budućnosti pronaći model pomoću kojeg će sportsko jedrenje i prije svega škola jedrenja biti na čvrstim financijskim temeljima. Mišljenja sam da se klubovi bez lučice naprosto ne mogu razvijati i dugoročno opstati. Ali eto, unatoč tome što trenutno uopće nemamo sportskih aktivnosti ja sam optimist i vjerujem da će stvari krenut na bolje – priopćio nam je predsjednik Špinuta Hrvoje Šuško.

Stavit ću mandat na raspolaganje


- Nakon svih problema koje smo imali do sada ja sam bio najveći pobornik dolaska Lučke uprave, mišljenja sam da smo njihovim dolaskom ipak postigli neki napredak i barem osnovne uvjete za funkcioniranje sportskog pogona. Pošto neki članovi kluba takvu politiku ne podržavaju ja ću na narednoj skupštini kluba staviti svoj mandat na raspolaganje pa neka članovi odluče što je društvu činiti u budućnosti, govori nam Damir Dominović predsjednik jedriličarskoga kluba Zenta.

10. travanj 2021 10:05